Umiru li hobiji ili ne?

Hobi je, po definiciji, aktivnost kojom se redovito bavite u slobodno vrijeme iz zadovoljstva. To mogu biti neke sportske aktivnosti, ali i skupljanje poštanskih markica, slušanje glazbe, putovanja. Dokazano je da bavljenje stvarima samo iz zabave ima pozitivan učinak na naše psihičko i fizičko blagostanje. Hobiji su ključni u oblikovanju dobro zaokruženih i zanimljivih ljudskih bića. Hobiji pružaju različite načine za opuštanje, učenje, i kreativni izraz, a njihova popularnost varira ovisno o osobnim interesima, novčanim mogućnostima i životnim okolnostima. Pri tome je važno da hobi ne preraste u opsesiju. Mogu postati štetni ako se ne osoba ne može kontrolirati i počnu negativno utjecati na život. Ako hobi uzima previše vremena, može utjecati na druge aspekte života, poput posla, škole, društvenih odnosa ili obveza prema obitelji. Neki hobiji mogu biti skupi (npr. kolekcionarstvo, putovanja, sportovi sa skupom opremom). Pretjerano trošenje na hobije može dovesti do financijskih problema. Hobiji koji uključuju fizičku aktivnost, kao što su pojedini sportovi ili aktivnosti poput planinarenja, mogu dovesti do povreda ako se ne provode na siguran način. I za kraj, ako je hobi zahtjevan, može dovesti do stresa ili frustracije, umjesto da bude izvor uživanja i opuštanja. Umjerenost i balans su ključni kako bi hobiji bili korisni, a ne štetni.

Hobiji su često ključni u oblikovanju ljudi.

Ljudi se danas više bave hobijima nego prije 30 godina. Razlozi za to uključuju veću dostupnost informacija i resursa putem interneta, što omogućava lakše učenje i pristup različitim aktivnostima. Također, promjena u radnoj kulturi i načinima kako vodimo život dovele su do toga da ljudi više traže načine za opuštanje i ispunjenje izvan posla. Na primjer, aktivnosti poput kuhanja, joge ili različitih vrsta vještina postale su popularnije zbog njihove dostupnosti i online zajednica koje ih podržavaju.

No s tehnološkim, društvenim i socijalnim promjenama dok neki hobiji dobivaju na popularnosti, za drugima pada interes. U zadnjih 30 godina pala je na primjer popularnost skupljanja znački i novca (numizmatika). Također, sve manje se sluša glazba na način da se sjedne u udoban naslonjač i pusti neki muzički album na dobrom stereo sustavu. Vrtlarstvo i dalje ima svoje obožavatelje, ali komercijalizacija hrane i ubrzani život smanjili su broj ljudi koji se aktivno bave ovim hobijem. Sve je manje kolekcionara starih modela automobila jer premda i dalje postoji interes za oldtimerima, troškovi održavanja i restauracija su porasli, što je smanjilo broj entuzijasta.

S druge strane zbog razvoja tehnologije pojavili su se neki novi hobiji. U to spada digitalno crtanje, grafički dizajn ili 3D modeliranje. Umjesto društvenih igrica, ljudi, naročito mladi, se bave video igrama i eSportom. Video igre i profesionalni gaming postaju sve popularniji, s rastućim brojem igrača i gledatelja. Više ljudi brine o svojem zdravlju i izgledu, pa kao gljive niču brojni teretane. Sve popularnije je kulinarstvo i slastičarstvo, pogotovo nakon što je svijet postao globalno selo. Dostupnije su različite namirnice, a ljudi sve više uživaju u kuhinjama drugih kultura. Zahvaljujući većoj motorizaciji i jeftinim avio kartama, više ljudi se odlučuje na putovanja ili samo na izlete. Sve više ljudi planinari, kampira, vozi bicikl.

Bavljenje sportskom aktivnošću također se može smatrati hobijem, posebno kada se radi o aktivnostima koje se obavljaju iz zadovoljstva i interesa, a ne samo zbog profesionalnih ili natjecateljskih razloga. Mnogi ljudi prakticiraju sportove kao način opuštanja, zabave i održavanja fizičke kondicije. Biti aktivan u sportu može biti i način društvenog povezivanja, bez obzira na to je li riječ o golfu, rekreativnom trčanju, amaterskom nogometu, biciklizmu ili nekom drugom sportu.

Distribucija interesa za hobije između muškaraca i žena može varirati ovisno o vrsti hobija. Tradicionalno, neki hobiji kao što su sportovi ili sakupljanje tehničkih uređaja bili su popularniji među muškarcima, dok su hobiji poput rukotvorina ili vrtlarstva imali veću zastupljenost među ženama. Međutim, u današnjem vremenu, granice između određenih “muških” i “ženskih” hobija postaju sve manje izražene. Sve više ljudi od oba spola bavi se raznovrsnim aktivnostima koje su nekoć bile povezane samo s jednim spolom. Na primjer, žene su sve prisutnije u hobijima poput video igara, dok su muškarci aktivni u hobijima poput kuhanja.

Najpopularniji hobiji mogu se razlikovati ovisno o regiji i demografskim skupinama, ali neki univerzalno popularni hobiji uključuju:

• uživanje u knjigama, romanima, časopisima i drugim tiskanim ili digitalnim materijalima
• gledanje filmova i serija (putem kina, televizije, streaming servisa ili drugih kanala)
• sport i vježbanje – aktivnosti poput trčanja, biciklizma, fitnessa, joge ili raznih sportova (neki od najpopularniji sportovi su nogomet, košarka, badminton, tenis i stolni tenis, golf)
• kuhanje i pečenje (eksperimentiranje s novim receptima i pripremanje hrane kao kreativni izraz)
• putovanja zbog istraživanje novih mjesta, kultura i iskustava
• slikanje, crtanju, oblikovanje predmeta od gline
• slušanje glazbe
• ručni rad u smislu aktivnosti kao što su izrada nakita, rukotvorine, ili restauracija namještaja
• vrtlarstvo
• kolekcionarstvo

Jedan od hobija koji je izgubio na popularnosti je filatelija. Razlozi za to su digitalizacija, promjena interesa i ekonomija vrijednosti. S porastom digitalne komunikacije i e-maila, interes za fizičke marke i poštanske usluge je opao. Mlađe generacije više ne prepoznaju ili dovoljno ne cijene sakupljanje marki kao hobi u istoj mjeri kao prethodne generacije. Cool su im neke druge stvari. Ekonomija i vrijednost marki su takve da to nije atraktivno za nove sakupljače. Na sreću, unatoč opadanju popularnosti, filatelija i dalje ima svoju zajednicu entuzijasta i kolekcionara koji cijene povijest, umjetnost i kulturu predstavljenu na markama. U nekim slučajevima, zanimanje za rijetke ili povijesne marke može rasti među ozbiljnijim kolekcionarima i investitorima.

Drugi hobi koji je u opadanju je audiofilija. YouTube podaci pokazuju da su većina audiofila stari tipovi koji se često svađaju oko opreme koju nitko drugi ne želi. Vlasnik YouTube video kanala Audio Resurgence nedavno je podijelio analitiku o dva svoja nedavna videa. Rezultati nisu bili iznenađujući, ali su ipak bili alarmantni.

Prvi video (recenzija Krell KSA 80 pojačala) skupila je oko 9500 pregleda. Podaci su pokazali da su svi gledatelji bili muškarci i da ga nije pogledao nitko mlađi od 35 godina. Od svih gledatelja njih 44% bilo je između 55 i 64 godine, dok je 41% njih bilo starije od 65 godina. I drugi video je imao slične demografske podatke. Unatoč svjetlijem tonu i modernijem pristupu, publika je i dalje bila više manje ista. Gotovo 98% gledatelja i dalje su bili muškarci, a 40% njih u dobi od 65 i više godina. Možda da je objavio video na Tik-Toku bi bilo više mlađe publike, no to nije kanal preko kojeg ta zajednica međusobno komunicira. Velik dio prometa na te videozapise došao je iz vanjskih izvora, poput audiofilskih foruma i Facebook grupa, no to u principu ne mijenja brojke.

Gdje su novi audiofili? Odgovor, je da ljudi nisu zainteresirani za taj hobi kao i brojne druge. Mlađi ljudi puštaju glazbu putem jeftinih slušalica ili prijenosnih zvučnika. Ne petljaju se s gramofonima ili otmjenim stereo sustavima. To ne čudi, budući da je za mnoge glazba samo nešto što svira u pozadini dok obavljaju druge radnje. Dakle, ideja da se cijela soba posveti stereo sustavu postaje strana novim generacijama kao i starinski telefon koji klinci danas ne znaju koristiti.

No to nije jedini razlog. Jedan od njih je taj što je današnja glazba često napravljena da dobro zvuči na slušalicama, soundbarima ili prijenosnim zvučnicima. Osim toga većina mlađih ljudi danas živi u manjim prostorima (razmislite o stanovima od 50 kvadratnih metara). Oni jednostavno nemaju prostora ili novaca za kvalitetne stereo sustave. Kada se to iskombinira s činjenicom da su mlađe generacije navikle imati glazbu u pokretu, sa sobom, jasno je zašto ne vide potrebu za stacionarnom opremom.

Osim toga niti zajednica audiofila nije bez grijeha. Djelomično se pretvorila u snobovsko, elitističko društvo gdje je zvuk postao važniji od muzike. Kad čovjek posjeti neki audio sajam, ima dojam da jedino vrijedi slušati neki jazz, stari rock ili klasiku.

No nisu samo nedostatak novca ili prostora krivi za manju popularnost. Audiofili se također trebaju pogledati u ogledalo i priznati da su dio problema. Njihova zajednica dugo se običnim ljudima činila elitističkom i snobovskom, samo za one s dubokim džepom. Koliko ljudi si može dozvoliti stereo sustav skuplji od 10.000 eura, a da ne govorim o sustavima za jednu ili dvije nule više. Osim toga često jako brane kvalitetom upitnu ili preskupu opremu egzotičnih proizvođača spram kojeg švicarske urarske tvrtke izgledaju kao megatvornice, a s prezirom gledaju na one koji to ne shvaćaju. Kada k tom hobiju dodamo sliku nekog starog audiofila, jasno je zašto je kvalitetna reprodukcija postala običnim ljudima odbojna.

Može li zajednica audiofila preživjeti? Nije dovoljno držati se starih načina pokazivanjem ​​skupe, ponekad i glomazne opreme koju si samo malobrojni mogu priuštiti ili čak razumjeti. Vrijeme je da pronađu način kako se povezati s onima koji žele potrošiti samo 1.000 eura jer jednog dana sigurno će zaželjeti nešto još bolje i najčešće skuplje. Numizmatika, filatelija, maketarstvo barem putem posebnih izdanja plasira dostupne primjerke kojima žele potaknuti kolekcionarstvo.

Druga stvar koja bi mogla pomoći je veći fokus na muziku. Odgajati ljubitelje kvalitetne glazbe, a ne cajki ili trepa. Pri tome CD-i i Vinili ne smiju biti skupi. Jednom kada se ukorijeni ljubav prema muzici i kupovini albuma, interes za boljim zvukom i opremom će se prirodno javiti. Osim toga, nije li glazba ta koja nas ih je dovela i do tog hobija?

Još jedna značajna promjena se događa u svijetu hobija. Neki smatraju kako zabavne aktivnosti kojima se bave i kako bi ispunili svoje slobodno vrijeme trebaju biti produktivne, čak i isplative. Jeste li strastveni fotograf? Zašto na tome ne bi i zaradili? Savladali ste jogu do nivoa trenera ili učitelja? Zašto za novce ne bi poučavali druge? Mnogi su danas hobije pretvorili u dodatne izvore prihoda. Umjesto da pletu šal ili se opuštaju uz knjigu, mnogi te aktivnosti žele pretvoriti u dodatni izvor prihoda. Nažalost kao i u poslovnom svijetu mnogi ne uspijevaju unovčiti svoja znanja u dovoljnoj mjeri i dolazi do razočarenja. Žale što su uložili  toliko vremena, truda i novca u izgradnju nečega što na kraju nije dovelo do uspjeha. Pretvaranjem hobija u posao, ljudi riskiraju da izgube svoje užitke i dobrobiti koje im je hobi nekoć pružao.

Hobi i turistička ponuda često su povezani, jer turisti sve više traže destinacije koje im omogućavaju da uživaju u svojim hobijima. Kombinacija hobija sa putovanjem omogućava dublje iskustvo na destinacijama i privlači specifične grupe ljudi. Osim toga predmeti nekog hobija mogu postati turističke atrakcije.

Upravo za primjer hobija kao posla i hobija kao turističke atrakcije spomenuo bih Backo Mini Express Muzej Vlakića u Zagrebu, najveću maketu željeznice u jugoistočnoj Europi, a koja je trenutačno nažalost zatvorena. Da je bilo više sluha gradske vlasti, taj muzej je mogao biti jedna od najvećih turističkih atrakcija Zagreba poput željezničke makete u Hamburgu koju je od 2001. posjetilo više od 20 miliona ljudi. O kakvom je to biznisu dovoljno je da pomnožite broj posjetitelja sa cijenom ulaznice od 20 eura.

Što bismo trebali učiniti sa svojim slobodnim vremenom?

Pregledavanje beskrajnog broja kratkih videa ili gledanje kuharskih emisija ugodno je daje dobar osjećaj, ali bi bilo puno pametnije naučiti kuhati i zasukati rukave u kuhinji. Kada sudjelujemo u pokretu, pretvaramo se iz potrošača u kreatora, a čin stvaranja je vitalan za nas jer svi nesvjesno nastojimo tražiti smisao izvan materijalnog realnog svijeta. Svaki kreativni čin od izrade drvenog Betlehema do osvajanja predzadnjeg mjesta na golf turniru je ono što nas čini ljudima.

Neki hobiji će zasigurno izumrijeti, ali drugi će nastati, tako da se ne moramo bojati za njihovu ukupnu budućnost. Za egzistenciju se moraju bojati jedino oni koji su od toga živjeli, jer više neće biti interesa za njihove proizvode ili usluge.