Nastup Stefana Milenkovića na Gornjem Gradu

Jučer u atriju novouređenog Prirodoslovnog muzeja na Gornjeg gradu u sklopu ljetne scene Amadeo održan je odličan koncert poznatog violiniste Stefana Milenkovića i pijanistice Natalije Mladenović.

Stefan Milenković rođen 1977. u Beogradu je jedan od najistaknutijih violinista ovih prostora, poznat po svojoj izuzetnoj tehnici, muzikalnosti i scenskom nastupu. Sa svega tri godine je počeo svirati violinu, a da bi sa samo 6 godina već nastupao kao solista sa simfonijskim orkestrom. Kao mladi violinista, Milenković je osvojio brojne nagrade na prestižnim međunarodnim natjecanjima.

Nažalost nikad nije snimao za značajnije diskografske kuće (DG, Sony, Decca, EMI, Virgin, Naxos, Warner, Chandos, Hyperion), pa je malo teže za pronaći njegove snimke koje je snimao za Dynamic i druge manje izdavače. Zbog toga je svaki njegov nastup jedinstvena prilika da publika može čuti ovog virtuoza.

Pratnju poznatom violinisti radila je pijanistica Natalija Mladenović koja je svoju naobrazbu stekla na konzervatoriju “Čajkovski“ u Moskvi, a trenutačno je izvanredna profesorica na katedri za klavir Fakulteta muzičke umjetnosti u Beogradu.

Stefan je miljenik naše publike, redoviti gost koncertnih bina od Ohrida do Pule, naročito od kada se za stalno vratio u Srbiju nakon što je do 2021. godine predavao na Sveučilištu Illinois. Svojim nastupima do sada je očaravao i oduševljavao mnoge ljude. Tako je i večeras pokazao svoje još jedan put kakav je virtuoz, posebno u drugoj polovici programa. Natalija je na žalost u ovom duetu uglavnom bila samo pratnja i nije se mogla previše istaknuti.

Par je započeo svoj repertoar sa Tartinijevom Sonatom za violinu i klavir u g-molu tzv. „Đavoljim trilerom“ koju svi ljubitelji stripa Dylan Dog poznaju premda ju tamo svira fiktivni lik na klarinetu. Iza nje je slijedila „Sonata za violinu i klavir br. 3“ od Beethovena posvećena Antoniu Salieriu.

Do tada samo korektna, ali ničim pretjerano uzbudljiva izvedba odjednom se promijenila kada je Stefan počeo svirati „Variaciju na originalnu temu“ Henryka Wienawskog. Tada je iz našeg violiniste izašlo što sve on može. Temi s tri varijacije prethodi uvod u molu s elementima kadence. Ovaj se odlomak ponovno pojavljuje nakon varijacija i slijedi finale u obliku briljantnog valcera. Varijacije kao i druge skladbe Wieniawskog zahtijevaju dobru tehniku sviranja akorda i oktava, vještinu u izvođenju raznih vrsta staccata, briljantne pasaže i drugu tehniku.

Sljedeća kompozicija opet od Wieniawskog je bila „Legenda“. Violinist nam je prije izvedbe ispričao anegdotu o njenom nastanku koja govori kako ju je skladao kompozitor kako bi mogao oženiti stanovitu Isabelu Hampton. Naime, otac nije odobravao brak jer nije želio da se njegova kćer uda za nekog muzičara, već za nekog financijski stabilnog. No kad je čuo tu kompoziciju, navodno se predomislio i dao im svoj blagoslov.
Istina je ipak malo drugačija. Kompozicija nije pomogla, već izdašna polica životnog osiguranja i stalno radno mjesto u Petrogradu.

U ovoj kompoziciji su konačno violina i klavir bili recimo ravnopravni. Razlog tome je možda taj što je majka Isabele bila kćer poznatog pijaniste Georga Osbourna koja se razumjela u glazbu, pa je Henryk osim što je napisao za orkestar, skladao i verziju za klavir. Zahvaljujući tome Natalija je više mogla doći do izražaja u odnosu na recimo Beethovena. Klavir je zvučao duboko izražajno, posebno u srednjem dijelu. Ipak je ona dobitnica brojnih muzičkih nagrada.

Zadnja kompozicija odsvirana u redovnom dijelu programa bila je „Tzigante“ od Ravela. Djelo koje Stefan jako voli i koje je snimio još kao dijete, dobro može pokazati što sve Stefan zna. Kompozicija je bila izvedena s ogromnom strašću i intenzitetom koje je pokazalo svu violinistovu vještinu i impresivnu suradnju dvoje glazbenika za što su dobili pljesak dugačak minutu i pol.

Nakon završetka službenog djela koncerta, Milenković nas je odlučio počastiti izvedbom kompozicije koja se baš ne čuje na ovim prostorima. „Coyotes“ Navajo klavijaturiste i kompozitora Connora Cheea koji je sa 12 godina starosti kao čudo od djeteta poput Stefana nastupao u Carnegie Hallu. Ta new-age skladba odudarala je od svega što smo tu večer čuli, a svojim polaganim tempom je i prekrasno završila.