Djeca su naše najveće bogatstvo ?

Do prije 40 godina mnogi znanstvenici su upozoravali na opasnost od prenaseljenosti Zemlje. To je trebao biti jedan od najvećih problema s kojima će se čovječanstvo suočiti. Hoćemo li imati dovoljno hrane, vode za sve te ljude? Gdje će stanovati? Imati ćemo li dovoljno energije? Bilo je mnogo katastrofalnih scenarija. Neki su čak pozivali ljude da ne imaju djecu za dobrobit planeta. No bilo je dovoljno nekoliko desetljeća i situacija se okrenula za 90 stupnjeva, a ako se ti trendovi nastave okrenuti će se za 180. Danas se čak i najmnogoljudnije zemlje suočavaju sa padom nataliteta i ne znaju kako to zaustaviti.

Nova demografska studija objavljena u znanstvenom časopisu Lancet čak predviđa da 2050. godine tri četvrtine svjetskih zemalja neće imati dovoljnu stopu plodnosti da zadrže postojeći broj stanovnika, a do kraja stoljeća trebale bi biti pogođene gotovo sve zemlje.

Ljudi diljem svijeta jednostavno su prestali imati djecu, a vlade koliko god se trudile, ne mogu promijeniti ovaj trend. Milijarde eura usmjerene su za mjere u korist obitelji, ali njihova je učinkovitost minimalna.

U Južnoj Koreji razmišljaju o isplati bonusa od 70.000 dolara ženi nakon poroda. Ova zemlja je na prvom mjestu u svijetu po problemu nataliteta. Stopa plodnosti tamo je prošle godine dosegla samo 0,72 djece po ženi. Ako se situacija nastavi, do kraja stoljeća stanovništvo ove zemlje trebalo bi se prepoloviti. Južna Koreja bi tako mogla izgubiti 26 milijuna stanovnika.

Koreja izdašno motivira ljude imati djecu. Država subvencionira stambeno zbrinjavanje obitelji, dostupne su im i druge naknade, a muškarci koji imaju djecu do tridesete ne moraju služiti vojni rok. Ogromne količine novca troše se na mjere za obitelj, ali situacija se ne preokreće.

U Europi je situacija nešto bolja, ali niti jedna zemlja ne doseže potrebnih 2,1 rođenih. Francuska ima jednu od najviših stopa fertiliteta u Europi. To je zato jer svake godine u pro-natalitetne politike ulaže 3,5 do 4 posto francuskog BDP-a. Unatoč tome, stopa plodnosti doseže samo 1,8 djeteta po ženi. Zato je usprkos svim dugogodišnjim naporima u prva tri mjeseca ove godine Francuska imala više preminulih od novorođenih.

Početkom ovog tisućljeća stručnjaci su došli u Finsku shvatiti i naučiti kako se tamo digla stopa plodnosti. Natalitet u zemlji rastao je, čini se zahvaljujući izdašnim porodiljnim dopustima, pravu na vrtić i skrbi za novopečene majke. No onda je i ovdje stopa fertiliteta počela opadati. To se objašnjava time da su se žene naviknule na mjere i više im nisu bile dovoljan motiv imati više djece od onoga što su planirale.

Ekonomist i Nobelovac Gary S. Becker došao je na ideju 60-ih davanja „novca u ruke“ obiteljima umjesto drugih metoda potpore. Ako imaju više novca i to im ne utječe na karijeru, imat će djecu. No te mjere nisu se pokazale uspješne u bogatom i srednjem sloju stanovništva gdje novac nije glavni motiv.

Dosadašnja iskustva s mjerama potpore obiteljskoj politici pokazala su da kada i imaju pozitivan učinak, to je samo kratkotrajni. Dok je u prošlosti bila tragedija ne imati djecu, sada je za brojne parove žrtva imati djecu. Mnogi parovi koji i žele imati djecu odgađaju to za poslije 30-te godine života, ali pri tome ne razmišljaju da im pada plodnost i da su ljudi najplodniji upravo u svojim dvadesetim godinama života. Odluka imati ili ne imati djecu više nije određena samo ekonomskim okolnostima ili obiljem pro-obiteljskih politika. To je nešto kulturno, psihološko. O toj temi više ne možemo s osobama koje su se odlučile za život bez potomstva, a da se one pri tome ne osjećaju napadnutim. Posao, novac i uživanje u životu postali su neka vrsta idola koji je sve ostalo gurnuo u drugi plan. Ne možemo kriviti pobačaje ili neplodnost osoba kao razloge zašto više ljudi umire nego se rađa. Toga je bilo i prije, ali je fertilitet bio puno veći usprkos siromaštvu, čestom nedostatku osnovnih uvjeta za kvalitetan život, manjku radnih mjesta, dugom radnom vremenu itd.

Talijanski grad Bolzano i njegova okolica uspijeva održati stopu nataliteta na relativno visokim razinama za Italiju sa 1,72 dok je nacionalni prosjek 1,24 djeteta. Bolzano se nalazi u regiji koja je do kraja 1918. godine pripadala Austro-Ugarskoj. Dakle, ima vlastitu kulturu i očito je da pripadnici austrijske nacionalne manjine ondje žele zadržati svoj kulturni identitet, a to jedino mogu ako ih ima.

Susjedna regija Trento, također poput Bolzana  puno ulaže u pro-obiteljske politike, ali je stopa fertiliteta znatno niža. Znači da je lokalna kultura važan čimbenik i da samo gospodarski poticaji nisu dovoljni za promjenu demografskog razvoja.

U Hrvatskoj država ne pomaže dovoljno da bi se povećala plodnost. Na primjer ne dozvoljava ženama bez partnera uopće pristup potpomognutoj oplodnji, a donacija spolnih stanica se ne provodi u praksi. Kada se dijete i rodi, nije uvijek lako pronaći mjesto u jaslicama i vrtiću, a da ne govorim organizirati brigu u popodnevnim ili večernjim satima. Ima stvari na kojima bi trebalo raditi kako bi se olakšao život parovima.