Izvještaj iz Kišinjeva

Dok svi komentiraju rezultate američkih izbora i raspad njemačke vladajuće koalicije, minimalno se govori o rezultatima izbora u Moldaviji u kojima je po drugi put pobijedila prozapadno orijentirana moldavska predsjednica Maia Sandu s 55,4 posto osvojenih glasova. Njezin protukandidat, odvjetnik Alexandr Stoianoglu, osvojio je samo 44,6 posto, iako su razni proruskih kandidati u prvom krugu zajedno osvojili 53,5 posto.

Sandu je opet spasila “dijaspora”, odnosno ogromna zajednica Moldavaca koji rade u zapadnoeuropskim zemljama. U prvom krugu glasalo ih je 230.000, a u prošlu 3. studenog rekordnih 320.000, od kojih je 82 posto bilo za nju. U samoj Moldaviji s tri milijuna stanovnika izgledalo je manje slavno. Sandu je osvojila samo glavni grad Kišinjev i središte države. Cijeli sjever, jug i odcijepljeni pridnjestrovski istok većinom su glasali za Stoianoglua.

Nakon iznenađujuće dobrog rezultata anti briselskih snaga u prvom krugu, Sandu se oštro oglasila. Izjavila je da su “zločinačke skupine koje rade sa stranim silama bombardirale našu zemlju desecima milijuna eura, lažima i propagandom, koristeći se najpodlijim sredstvima kako bi držale naciju zarobljenu u neizvjesnosti i nestabilnosti”. Ustvrdila je da ima “jasne dokaze da je cilj tih kriminalnih skupina bila kupnja 300.000 glasova”.

Tijekom drugog kruga, moldavska policija objavila je da istražuje sumnje na “organizirane prijevoze” Moldavaca koji žive u Rusiji u Bjelorusiju, Azerbajdžanu i Turskoj kako bi im se omogućilo sudjelovanje u drugom krugu izbora u njihovim konzulatima ili veleposlanstvima. Policija je obavijestima u samoposlugama i porukama upozoravala ljude da ne prodaju svoj glas. Izvješća o kupovanju glasova su vjerodostojna. No, problem moldavske demokracije ne leži u visokim “poticajima od 100 dolara” za Stoianogluov izbor, već u činjenici da stotine tisuća ovako kupljenih birača bi i bez dolarske olakšice glasale protiv sutrašnjice u Europskoj uniji.

Oko polovice Moldavaca koji žive u Moldaviji skloni su ruskom stilu života, načinu poslovanja i vođenju politike. Vole slušati rusku glazbu, gledati rusku televiziju, a vole i govoriti ruski. Jedan od razloga kako je Sandu uspela pridobiti glasove proruski orijentiranih stanovnika je taj što nisu htjeli otežati život rođacima koji žive i rade u EU i koji šalju svaki mjesec eure svojim kućama. Drugi razlog je taj što je Alexandr Stoianoglu povezan sa raznim prevarantima koji su opljačkali zemlju. Zapravo veliki dio političara je bilo upleteno do sada u neku korupcijskuaferu i po tome su gori možda i od Ukrajinaca.

Maia Sandu, kandidatkinja proeuropske Stranke djelovanja i solidarnosti, nije besprijekorna političarka. Za nacističkog vođu Rumunjske Iona Antonescua je 2018. rekla da je on “povijesna ličnost o kojoj možemo reći i dobre i loše stvari” namjerno zaboravivši na genocid koji je on napravio nad Židovima i Romima. 2019. godine dala je javno obećanje prema kojem nakon parlamentarnih izbora neće sklopiti nikakvu koaliciju s Strankom socijalista, Demokratskom strankom i Partijom Sor, a ako se ta obveza prekrši, podnijet će ostavke na mjesto zastupnika. Prekršila je ovu samonametnutu obvezu četiri mjeseca kasnije kada pristala formirati koalicijsku vladu zajedno sa Strankom socijalista i nakon toga još ukinula zabranu službenih posjeta vladinih dužnosnika Rusiji iz ožujka 2017.

Nakon što prije dva desetljeća tadašnji „komunistički“ predsjednik Vladimir Voronin nije prihvatio potpisivanja sporazuma o federalizaciji s otcijepljenom regijom Pridnjestrovsk (Transnistria), ruski predsjednik Putin neko vrijeme nije imao svog čovjeka u Moldaviji. Kako se Moldavija nalazi iza leđa Ukrajine i na granici sa EU i NATO, Putin je odlučio uplesti se u unutarnju moldavsku politiku. “Moldavski odjel” FSB-a na čelu s Igorom Maslovom, je odlučila poduprijeti Igora Dodona 2016. godine za predsjednika Moldavije i u tome uspjela. No kako je loše vladao, 2020. godine je izgubio izbore od Maie Sandu.

Zbog toga se sada Kremlj oslonilo na najteži kalibar kišinjevskog podzemlja da dovede nekog proruski orijentiranog kandidata za predsjednika. Na osuđenog “kradljivca milijardi” Ilana Shora, koji je 2014. u jednom trenutku iz tri moldavske banke prebacio osminu BDP-a druge najsiromašnije zemlje u Europi na svoje račune u inozemstvu. To ga nije spriječilo u političkoj karijeri. Shor je 2015. postao gradonačelnik Orheja, a 2016. je preuzeo političku euroskeptičnu prorusku stranku „Jednakost“ i preimenova ju u Partiju Sor.

Ilan Shor, koji je uglavnom odrastao u Izraelu, nakon osude početkom 2019. je pobjegao u Izrael koji ga nije želio izručiti, a odatle 2024. u Moskvu gdje je dobio rusko državljanstvo. Dok je bio u egzilu i s neispunjenim nalogom za uhićenje, Shor je 2019. izabran u parlament Moldavije na listi svoje stranke, te kasnije ponovno izabran na moldavskim parlamentarnim izborima 2021. Stranka je tek bila zabranjena 2023. odlukom ustavnog suda jer promiče interese strane države (Rusije) i šteti neovisnosti i suverenitetu zemlje.

Dodon, koji još uvijek vodi najveću oporbenu stranku, nominirao je Alexandra Stoianoglua, jednog Gagauza, kao kandidata. Iako južnobesarabski Gagauzi predstavljaju samo oko četiri posto moldavskog stanovništva, kao pravoslavni potomci turskih kolonista s neumornom ljubavlju prema ruskom jeziku i Ruskom carstvu, igraju nezanemarivu ulogu u proruskom taboru. Ogromna većina Gagauza odbija govoriti službeni jezik Moldavije – moldavski (rumunjski). Priznaju se samo ruski i gagauski folklor i kuhinja.

Ni Stoianoglu nije očekivano imao čistu povijest. U prošlosti je bio zastupnik i potpredsjednik parlamenta za stranku bivšeg oligarha Vladimira Plahotniuca. Za vrijeme Dodonovog predsjednikovanja 2019. godine postao je glavni državni tužitelj. Godine 2021., odnosno pod predsjednicom Sanduom, sigurnosne su ga snage uhitile pod optužbom za korupciju.

Činio se kao slab kandidat. Na Gagauza prilično dobro zna rumunjski, ali ga govori s jakim ruskim naglaskom. Kada je na pitanja novinara trebao odgovarati na rumunjskom, mucao je i često nije znao završiti rečenice. Bilo je neugodno kada se pokazalo da je, kao i mnogi drugi Moldavci, dobio rumunjsku putovnicu iz praktičnih razloga. Ovome je pridodano otkriće da odrasle kćeri kandidata koji je vodio kampanju protiv učvršćivanja europskih integracija, grade karijere u europskim institucijama. Jedna čak i u Europskoj središnjoj banci.

To je prepoznao Shor i pozvao bivšeg moldavskog predsjednika Igor Dodona da okupi razne oporbene vođe i predložio svog kandidata, Alexandra Stoianoglua, za zajedničkog kandidata. Na kraju, Stoianoglu nije službeno najavljen kao kandidat cijele oporbe, ali četiri potencijalna kandidata su se povukla iz predsjedničke utrke. U prvom je krugu osvojio 26 posto glasova što je bio odličan rezultat.

Prije drugog kruga se suočio na televiziji u predizbornom dvoboj s predsjednicom u kojem je kako kažu oni koji su pratili moldavske izbore izgledao očajno. Svaki kandidat je mogao birati svoje teme, a ulogu moderatora preuzeo je ogromni sat koji je kandidatu svaki put nakon dvije minute isključiomikrofon.

Debata je djelovala poput školskog ispita: strogi profesor s Harvarda (Maia Sandu je završila Harvard) i lijeni student Gagauz koji kao nije imao vremena pripremiti se za sva pitanja. Stoianoglu je rijetko znao brzo reagirati na teške napade Sandu, a čak ni njegov rumunjski nije bio dovoljno dobar za to. Većinom je pročitao pripremljenu izjavu. Budući da time često nije bio iscrpljen rok od dvije minute, tada je bespomoćno zurio u prazno. Nitko tko je to gledao nije mogao zamisliti ovog čovjeka u ulozi predsjednika Moldavije.

Ipak, za njega je u drugom krugu glasovalo 45 posto Moldavaca. I zato nas ne treba iznenaditi pobjeda Trumpa. Većina ljudi žele da je njihov kandidat na njihovom nivou inteligencije i stila ponašanja jer ne vjeruju pametnijim ljudima. Zato: