Tusk, Migracije, Centrizam

Kabinet poljskog premijera Donalda Tuska sredinom listopada predstavio je migracijsku strategiju koja se ne želi nositi samo s kritičnom situacijom na poljsko-bjeloruskoj granici, već i s potrebom za stranim radnicima na radnim mjestima koja Poljake ne zanimaju. Može li to biti Tuskova strategija da zadrži vlast u Poljskoj u rukama centrista i pridobije dio glasača PiS-a i krajnje desne Konfederacije?

14. listopada na društvenoj mreži X Tusk je napisao “Naše je pravo i dužnost štititi poljske i europske granice. O njezinoj se zaštiti neće pregovarati. Ni s kim”. Sljedeći dan, točno godinu dana nakon što je osvojio vlast u Poljskoj je ponovo otvorio tu temu na sastanku Građanske koalicije (KO) i predstavio dokument na 36 stranica pod naslovom “Steknite kontrolu, osigurajte sigurnost” koji opisuje transformaciju Poljske iz tipično iseljeničke zemlje u zemlju u koju pristiže sve više stranaca.

“Obilježja poljskog useljavanja promijenila su se i stvorila dodatne društvene i kulturne izazove s kojima se Poljska prije nije suočila”, stoji u uvodu. Vlada procjenjuje da trenutno u Poljskoj živi 2,3 do 2,5 milijuna stranaca, čiji se boravak može opisati kao dugotrajan, tj. duži od jedne godine. Ministar unutarnjih poslova Tomasz Siemoniak poslije toga je izjavio: “Premijer smatra ovu temu jednom od najvažnijih u Europi u ovom trenutku i jednom od najvažnijih za budućnost Poljske”.

U dokumentu se, među ostalim, Vlada usprotivila imigrantskoj politici prethodne vlade i govori o “kaosu koji prevladava u pristupu migracijama posljednjih godina”. Spominje i tzv. aferu viza koja je izašla na vidjelo pred kraj mandata PiS-a u ljeto 2023. godine prema kojoj su službenici poljskog ministarstva vanjskih poslova i poljske konzularne službe u dvije godine izdali više od 350.000 schengenskih viza građanima Azije i Afrike. Budući da je Poljska članica schengenskog područja, nositelji poljske vize mogli su zatim ići i u druge zemlje schengenskog područja, pa i u Sjedinjene Američke Države. Ljudi su navodno plaćali i do 45.000 dolara za poljsku vizu i transfer u Sjedinjene Države, a vize su bile otvoreno oglašene na društvenim mrežema kao što je TikTok. 

U 2022. Poljska je izdala najveći broj viza za boravak u cijeloj Europskoj uniji, ukupno službeno gotovo 700.000. Radne vize činile su gotovo 3/5 svih viza koje je izdala Poljska, a Poljska je izdala svaku treću radnu vizu u cijeloj Europskoj uniji. Prema podacima veliki dio njih nije kasnije nikada radio u Poljskoj. Zbog svega toga poljska vlada otkazala je ugovore s privatnim tvrtkama za obradu viza i otpustila voditelja pravnog odjela i odjela za usklađenost.

Činjenicu da se Vlada sveobuhvatnije bavi migracijama pohvalila je unija poslodavaca. Međutim, njihovi predstavnici pozvali su Tuska da uzme u obzir trenutnu gospodarsku situaciju. Poljski poduzetnici suočavaju se s problemima zapošljavanja novih zaposlenika. U tom kontekstu, potražnja za radnim migrantima, kako za kvalificiranim stručnjacima tako i za onima koji obavljaju jednostavne poslove, nastavit će rasti.

Glavna točka koja izaziva negodovanje, posebice među organizacijama za ljudska prava, jest Tuskov plan o suspenziji prava na azil. Taj bi potez vjerojatno značio da niti jedan migrant koji prelazi poljsko-bjelorusku granicu neće moći zatražiti sigurno utočište u Poljskoj. Čak ni ljudi koji bježe od rata ili političkih režima.

Migracijska kriza bila je jedno od pitanja koje je odlučilo na izborima 2015. Tada je vladajuća Građanska platforma (PO) pokazala spremnost da pristupi migracijskim kvotama, kojim je Europska komisija htjela postići ravnomjerniji raspored tražitelja azila po zemljama članicama i time konzervativnoj stranci Pravo i pravda (PiS) koja se protivila kvotama EU da dođe na vlast.

To iskustvo nije zaboravljeno i Tusk ne želi ponoviti pogrešku i pokazati se slabićem i neodlučnim. Presudnu ulogu igra situacija na poljskoj granici s Bjelorusijom, gdje bjeloruski režim od 2021. prikuplja izbjeglice s Bliskog istoka i Afrike i prebacuje ih na poljsku stranu. Kroz Lukašenkov nedemokratski režim u Bjelorusiji, Rusija koristi izbjeglice iz drugih zemalja kako bi destabilizirala svog neprijatelja. Uspije li Tusk dobiti naklonost desničarskih birača kojima jako smetaju migranti, on bi lako mogao dobiti izbore za predsjednika, a zatim i ponovo za poljski Sejm.

Stranka PiS prije dvije godine dala je sagraditi ogradu s žilet žicom na gotovo 200 kilometara dugoj granici. Bila je to investicija od otprilike 380 miliona eura. Protiv gradnje su se tada osim organizacija poput Amnesty International izjasnile ekološke udruge, jer granica prolazi kroz zaštićeno područje Bjeloveške šume, koja je uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Unatoč svim žicama, stanje na granici i dalje je kritično. Krajem svibnja, dok je popravljao ogradu, dvadeset jednogodišnji graničar Mateusz došao je u sukob s migrantima koji su iz Bjelorusije pokušavali prijeći sjeveroistočnu granicu Poljske. Jedan od izbjeglica ubo ga je pri tome nožem u prsa. Iako je prebačen u vojnu bolnicu u Varšavi, umro je tjedan dana kasnije. Bjelorusija koristi graničnu situaciju za destabilizaciju Poljske, zbog čega je ilegalna migracija i važno sigurnosno pitanje.

Tusk je otvorio i temu borbe protiv migracija na europskom tlu, gdje bivši predsjednik Europskog vijeća i dalje ima vrlo jaku poziciju. On je vrlo dobro svjestan da neuspjeh u upravljanju ilegalnim migracijama može u budućnosti staviti krajnju desnicu u prvi plan. Većina političara u Europi zna da ne mogu pobijediti na pitanju migracija ako ne predlože nešto u skladu s onim što Tusk predlaže.

Tusk je spreman i suprotstaviti se Bruxellesu te se predstaviti kao avangarda u uspostavljanju mjera protiv tzv. ilegalnih migracija. No vrlo je vjerojatno da će se s vremenom susresti s odlukama sudova koje neidu njemu u prilog, jer će vjerojatno prekršiti neki od međunarodnih ugovora o azilu koje je Poljska potpisala.

Ovo “prilagođavanje desnim vrijednostima” nije nužno znak suštinske promjene Tuskovih stavova, već više pragmatičan potez koji odražava prilagodbu postojećoj političkoj i društvenoj klimi. U sve polariziranijim društvima centar ima sve manje prostora za neutralnost jer birači sve češće očekuju jasne stavove i odluke. U takvim okolnostima, centristi se ponekad pozicioniraju blizu desnice jer birači će radije podržati stranke koje zauzimaju jasan stav o pitanjima identiteta, sigurnosti i nacionalnih interesa.

Kada desničarske ideje ili pokreti postanu popularni u društvu, centristički političari i stranke moraju prilagoditi svoju retoriku kako bi zadržali podršku građana koji naginju prema desnici, naročito u vremenima ekonomske nesigurnosti ili porasta migracija, kada se građani lako priklanjaju sigurnosno orijentiranim, nacionalističkim i tradicionalističkim vrijednostima, koje desnica često promovira. Desne političke stranke, često koriste vrlo izravnu i emotivnu retoriku koja rezonira s osjećajima straha i nesigurnosti kod građana. Centristi, ako zanemare ove teme, mogu lako izgubiti važan dio biračkog tijela koje želi da se ti problemi ozbiljno adresiraju. Zato, kako bi smanjili utjecaj desnih stranaka i spriječili radikalizaciju društva, centristički političari ponekad prilagođavaju svoje stavove i preuzimaju neke od desnih poruka.

Centrističke stranke teže zadržati široku bazu podrške, što zahtijeva da budu fleksibilne. Prigrljivanje desnih retorika može im omogućiti privlačenje konzervativnijih glasača i umanjivanje utjecaja radikalnih desničarskih stranaka, dok istovremeno nastoje zadržati birače s lijevog spektra kroz umjerenu socijalnu politiku. Desna retorika osim toga često dobiva veliku medijsku pozornost jer je obično oštrija, dramatičnija i kontroverznija, što bolje prolazi u medijima i na društvenim mrežama. Zato političari, svjesni tog fenomena, se prilagođavaju tom trendu jer u suprotnom riskiraju da ih birači percipiraju kao “slabe” ili “neosjetljive” na probleme koje populisti ističu.