Renesansa nuklearne energije ?

Bez energije ne bi bilo civilizacije, a što je civilizacija složenija, energija mora biti dostupnija. Bez ove osnovne premise, ništa od onoga što mi kao ljudi svakodnevno radimo ne bi bilo moguće. Stoga upravo energija mora biti jedan od ključnih političkih prioriteta nove EU „vlade“, pri čemu ne smije imati ideološki premaz.

Nekoliko kriza koje smo prebrodili, a naročito posljednja uzrokovana Ukrajinsko-Ruskim ratom uvjerilo je sve aktere u važnost energetske neovisnosti. Razumna i kompetentna energetska politika ključna je i u dobrim vremenima, a to ne samo na nacionalnoj razini, već i na transnacionalnoj, budući smo dio Europske unije. Stoga je jedno od najvažnijih resora u Europskoj komisiji mjesto povjerenika za energiju (i stanovanje).

Protivnik nuklearne energije danas ju brani

Nominacija Dana Jørgensena izazvala je zabrinutost u europskom energetskom sektoru nakon što je objavljena. Ovaj socijaldemokratski danski ministar za klimu, energiju i opskrbu od 2019.-2022., a ministar za razvojnu suradnju i globalnu klimatsku politiku od 2022.-2024. zaustavio je istraživanja nafte i plina danskom dijelu Sjevernog mora, uveo porez na CO2 za industrijske tvrtke i poljoprivredu, te preporučio sugrađanima neka koriste više povrća u mesnim okruglicama. Dugo godina se predstavljao kao protivnik nuklearne energije na globalnom planu.

“Poboljšanje” njegova imidža u tim energetskom sektoru donio je službeni dopis predsjednice Povjerenstva u kojem iznosi buduću agendu. To među inim uključuje potrebu za razvojem nuklearne energije, uključujući tzv. male modularne reaktore. Službeno saslušanje svih kandidata za europske povjerenike pred odborima Europskog parlamenta zakazano je za početak studenoga. Zbog datumskog sraza s predsjedničkim izborima u SAD-u to sigurno neće biti u središtu medijske pozornosti. Svi europski kandidati za eurokomesare dobili su pitanja pojedinih povjerenstava na koja su morali pismeno odgovoriti, pa i Jørgensen. Danskom kandidatu nije dovoljno privući samo zelene, lijeve ili svoje socijaldemokratske kolege u europarlamentu. Jørgensenov pomak prema nuklearno-prijateljskom pristupu vidljiv je u njegovim odgovorima.

To bi moglo značiti prestanak razmatranja da se nuklearna energija označi kao “nečisti” izvor, kao što su neke anti nuklearne zemlje poput Austrije ili same Danske od kuda Jørgensen dolazi dugo tražile. U tom je kontekstu Jørgensen odgovorio i na zahtjev danskih medija koje je također zanimao njegov “nuklearni” zaokret. Branio se time da je u Danskoj bio ministar vlada u kojima se držao domaćeg konteksta i zakonodavstva, no kao europski povjerenik morat će promicati interese Europske unije u cjelini.

Od početka Rusko-Ukrajinskog rata, u Europi je ponovo porastao interes za nuklearnu energiju. Belgija je odgodila zatvaranje svojih elektrana za deset godina, dok su Francuska, Slovačka, Bugarska, Češka, Poljska, Nizozemska, Švedska i Slovenija najavile izgradnju novih reaktora.

Već je gotovo klišej u ovoj temi spominjati primjer Njemačke koja je u panici zbog nesreće u Fukushimi naredila gašenje svojih nuklearnih blokova i odlučila se energetski osloniti na ruski plin od Gazproma. To je školski primjer kako se ne bi trebala voditi energetska politika. Dugo se takozvani nuklearni klub, odnosno zemlje koje koriste nuklearnu energiju pod vodstvom Francuske, borio za uvrštavanje nuklearne energije među “čiste” izvore, ali i da se u račun smanjenja emisija pojedinih zemalja uračuna upravo korištenje nuklearne energije. Sada bi takvi projekti mogli dobivati kredite s povoljnijom kamatom ili drugim boljim uvjetima otplate.

Predviđa da će najveći dio čiste energije dolaziti iz obnovljivih izvora energije sa značajnim udjelom nuklearne energije. Mali modularni reaktori po njemu imaju veliki potencijal proizvodnje električne energije i topline s niskim udjelom ugljika, te u skladu sa svojim pismom o misiji, planira podržat ubrzanje njihovog razvoja i implementacije. Pri tome će svaka buduća uporaba nuklearne energije i dalje će biti uvjetovana pridržavanjem najstrožih standarda sigurnosti, kao i sigurnim zbrinjavanjem svih vrsta nuklearnog otpada i istrošenog goriva.

U svom odgovoru Dan Jørgensen također je osnažio poziciju zemalja članica u energetskoj politici. Pravo je država članica izabrati svoju energetsku kombinaciju u skladu s zadanim ciljevima. Energetska kombinacija na nacionalnoj razini važna je iz dva razloga. S jedne strane političkog, jer sve što je umjetno diktirano sa stola službenika se može sabotirati, pa i najbolje rješenje ako ne naiđe na razumijevanje pojedine zemlje i njezinih stanovnika.

S druge strane, tehničkog. Svaka zemlja ima svoje predispozicije korištenja energetskih izvora. U nekima ima smisla graditi solarne parkove velikih razmjera jer količina i intenzitet sunčeve svjetlosti tamo omogućuju učinkovit način proizvodnje električne energije (na primjer, Španjolska). U drugima ima smisla ulagati u vjetroelektrane (primjerice uz obalu Sjevernog mora Nizozemske ili Njemačke), a u trećima koristiti geotermalno bogatstvo (Slovačka, Mađarska) ili vodeni potencijal (Švedska).

Objedinjavanje ciljeva za korištenje obnovljivih izvora kroz obvezujuće postotke za zemlje s različitim prirodnim uvjetima neće dovesti do stvarnog povećanja ako naredite Španjolskoj i Švedskoj da proizvode istu količinu energije iz sunca. Stoga je naglasak na nacionalni energetski miks jedini logičan izbor.

Uz nuklearnu energiju i naglasak na nacionalnoj energetskoj mješavini, Jørgensen je istaknuo još jednu važnu temu. Sa svoje pozicije, ako postane europski povjerenik, želi pokrenuti velika ulaganja u širenje i bolje povezivanje prijenosnih mreža.

Ako će se u budućnosti veliki dio potrošnje energije pokrivati ​​upravo električnom energijom kao zamjenom za fosilna goriva, prijenosna mreža će morati upravljati distribucijom višestruko veće količine električne energije. Ako i izgradimo dovoljno novih resursa, ali ih ne dovedemo do potrošača – bilo individualnih bilo industrijskih, bilo kakva energetska tranzicija neće imati smisla.

Izgradnja infrastrukture kakvu danas imamo, a koja je neadekvatna za buduće uvjete, trajala je desetljećima i koštala milijarde. Njezino proširenje i povezivanje zahtijevat će još mnoge milijarde eura. Akcijski plan za elektrifikaciju ima po Danu za cilj uklanjati prepreke i ubrzanju pristupa električnoj energiji za industriju i kućanstva koja još uvijek koriste fosilna goriva za grijanje, transport i druge potrebe. Morati ćemo se usredotočiti na proširenje i nadogradnju postojećih mreža kako bih osigurali učinkovit prijelaz s fosilnih goriva na čistu energiju. Ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola omogućit će bržu realizaciju projekata obnovljivih izvora i bit će preduvjet za dekarbonizaciju Europe.

Promjena retorike u vezi s energijom još nije rezultirala nikakvom konkretnom akcijom u Europskoj uniji. Politički programi i obećanja često ostaju samo na papiru, no veseli već to što su neki nekadašnji zagovornici radikalnih rješenja, primjerice u nuklearnom pitanju, počeli stvarima pristupati realnije. Budu li političari u svom radu slušali „prave“ stručnjake, a ne ideologe, mogao bi se ostvariti barem dio obećane provedbe politike.

Energetski miks Hrvatske trebao bi se temeljiti na održivosti, energetskoj sigurnosti i smanjenju ovisnosti o uvozu energije, što je posebno važno s obzirom na globalne klimatske ciljeve i geopolitičke rizike. Hrvatska ima značajan potencijal za obnovljive izvore energije, posebno u sektoru solarne i vjetroenergije. Hidroenergija već danas ima važnu ulogu u energetskom miksu, no kapaciteti za povećanje su ograničeni. Biomasa, geotermalna energija i otpad su nedovoljno iskorišteni i također bi mogli doprinijeti stabilnoj opskrbi u trenucima kada nema vjetra i sunca.

Nuklearna elektrana Krško ostaje važan dio energetskog miksa Hrvatske jer Hrvatska od nje dobiva približno 15% ukupne potrošnje električne energije. Postoje planovi za izgradnju drugog bloka Krško II koji bi dodatno osigurao energetsku sigurnost. No prije toga je potrebno postići politički i društveni konsenzus između Hrvatske i Slovenije, ali i konsenzus među političkim opcijama jer Možemo je recimo protiv nuklearne energije ili korištenja otpada, dok su druge političke opcije za i jednu i drugo rješenje.