Još malo o izborima u Francuskoj

Nakon trijumfalne pobjede Nacionalnog saveza Marine Le Pen na europskim izborima početkom lipnja, francuski je predsjednik Emmanuel Macron raspisao prijevremene parlamentarne izbore. Bilo je samo pitanje vremena kada će biti prisiljen poduzeti ovaj korak jer se već dulje vrijeme suočavao sa sve većim pritiskom desnice. Macron je odabrao je riskantan potez i raspisao izbore u roku od mjesec dana, neposredno prije Olimpijskih igara u Parizu. Znao je da neće pobijediti, ali želio je pripremiti teren za svoju stranku nakon što mu istekne predsjednički mandat.

Ako se predsjedniku zamjera zašto je uopće raspisao izbore, treba podsjetiti da je Francuskom već dvije godine na vlasti manjinska vlada Macronova pokreta Ensemble, koja je imala samo 246 zastupnika u 577-članoj Nacionalnoj skupštini. Kada je vlada provodila zakone bez povjerenja parlamenta, morala je njima “trgovati” s nekim zastupnicima ili upotrijebiti ustavni članak 49.3, koji dopušta da se zakon provede bez glasovanja u parlamentu. Ovo sredstvo je korišteno 23 puta u dvije godine. Ne čudi stoga što su vlada i predsjednik gubili na popularnosti. Izdržati u ovakvom okruženju još tri godine činilo se nezamislivim. Stoga je Macron preuzeo inicijativu i iskoristio strah od pobjede desnice formiranjem bloka protiv njenog pokreta u drugom krugu.

U tome je bio uspješan. U parlamentu je od 557 zastupnika Nacionalnalnom savezu ušlo samo 125 zastupnika jer je 17 osvojio njihov koalicijski partner Unija krajnje desnice. Na izborima je pobijedila na brzinu okupljena lijeva koalicija Nova narodna fronta (NĽF) sa 178 zastupnika pod vodstvom Jean-Luca Mélenchona.

Koalicija NĽF je šarolika, a Mélenchov pokret Nepopustljiva Francuska, od čijeg ekonomskog programa svi strahuju, ima samo 77 zastupnika. Iako su za sada sve koalicijske stranke (uključujući i jake socijaliste u prošlosti) deklarirale jedinstvo, vrijeme će testirati njihovu principijelnost.

Čelnik pokreta Ensemble, premijer Gabriel Attal, kada je dobio rezultate izbora podnio je ostavku, ali ju predsjednik nije prihvatio, na što se i računalo. Pred Olimpijske igre, ne treba dodatno uvoditi kaos u upravljanje državom. Attalova vlada nastavlja, samo što umjesto oko 246 zastupnika ima samo 159 i više moljakati zastupnike drugih političkih opcija, a ljeto iskoristiti za intenzivne pregovore o sastavljanju nove vlade. Osim toga, u parlament je ušlo oko 95 Republikanskih ili nezavisnih koje može pokušati iskoristiti ako primijeti da puca koalicija NĽF.

Iako se lijevi blok zasad drži na okupu, a Mélenchon poziva predsjednika da podnese ostavku, ako socijalisti dobiju Macronovu ponudu za premijersko mjesto, možda će prihvatiti prijedlog za koaliciju s pokretom Ensemble. No pitanje je mogu li bez centrista provesti u djelo svoj program ili barem njegov dio, to za što se Jean-Luc u dosadašnjim kampanjama zalagao.

Za što se zalaže Jean-Luc Melenchon

Mélenchon je otvoreni kritičar EU, za koju smatra da je  korumpirana neoliberalizmom, te se protivi globalizaciji. NATO doživljava kao uvredu francuskom nacionalnom suverenitetu i poziva na povlačenje iz saveza. Zagovornik je povećanih radničkih prava i širenja francuskih programa socijalne skrbi. Značajno povećati minimalnu plaću, otkazati mirovinsku reformu, više oporezovati bogate, skratiti radnu satnicu, ugasiti nuklearne centrale i povećati javnu potrošnju. Zalaže se za masovnu preraspodjelu bogatstva kako bi se ispravile postojeće socioekonomske nejednakosti. Domaće politike koje je predložio Mélenchon uključuju stopostotni porez na dohodak na zaradu veću od 400.000 eura godišnje, 100% porez na nasljedstvo na iznose veće od 12 milijuna eura, punu državnu nadoknadu troškova zdravstvene zaštite, smanjenje predsjedničkih ovlasti u korist zakonodavne vlasti i ublažavanje imigracijskih zakona. Zalaže se za stvaranje Šeste Republike i novog ustava u kojem bi se promijenila definicija ustavnih prava privatnog vlasništva nad kapitalom.

Mélenchon ima svoju viziju populizma, koju smatra pozitivnom ako dolazi s lijevom ideologijom. Pri javnim nastupima često vrijeđa novinare i medije.

Na međunarodnom polju Mélenchon je prvotno podržao rusku aneksiju Krima 2014., navodeći da su Krimske luke vitalne za sigurnost Rusije, te da su na Ukrajinu utjecali neonacisti, te se protivio nametanju sankcija Rusiji, no poslije ruske invazije na Ukrajinu 2022. je djelomično promijenio mišljenje iako je za uzrok sukoba okrivio NATO-om, te se protivi isporuci oružja Ukrajini. Snažan je pristaša palestinske državnosti i oštar kritičar Izraela, koji smatra kolonijalnom državom. Istovremeno osuđuje Iran kao teokraciju koja želi uništiti Državu Izrael.

A za što se zalaže Marin Le Pen

Za protekcionizam kao alternativu slobodnoj trgovini. Podržava ekonomski nacionalizam, a protivi se zajedničku poljoprivrednoj politici EU. Le Pen se protivi globalizaciji, koju krivi za različite negativne ekonomske trendove, i protivi se nadnacionalizmu i federalizmu Europske unije favorizirajući labavu konfederacijsku ‘Europu naroda’. Više ne podržava Frexit, već umjesto toga zagovara restrukturiranje EU. Odustala je i od povratka Franka kao nacionalne valute. Želi privatizirati javnu radiodifuziju. Protivi se subvencijama solarnoj energiji i energiji vjetra, tvrdeći da one nisu obnovljive. Izjavila je: “Zaustavit ću svu izgradnju novih vjetroparkova i pokrenut ću veliki projekt za njihovo rastavljanje”.

Zalažu se za “deislamizaciju” francuskog društva i pozvala je na moratorij na legalnu imigraciju. Predvidjela je da će nakon Arapskog proljeća Europa, a posebno Francuska, doživjeti porast ilegalne imigracije te je kritizirala “tragičnu bespomoćnost EU-a da odgovori na taj novi migracijski izazov” i nemogućnost kontrole broja migranata. Podržava da pobačaj ostane legalan i protivi se pokušajima ukidanja javnih subvencija za pobačaj. Također se ne protivi istospolnim brakovima.

Na međunarodnom polju Naconalni savez je uvijek bio pro cionistički orijentirana, ali ne podržava izgradnju naselja na Zapadnoj obali Jordana. U više je navrata pozvala Francusku vladu da odmah povuče svoje postrojbe iz Afganistana, ali je kritizirala Bidenovu administraciju zbog njihovog povlačenja iz Afganistana 2021. godine. U slučaju raspada Belgije na dvije države, rado bi vidjela Valoniju kao sastavni dio Francuske. Zalaže se za “dijalog s Afrikom u skladu s zajedničkom poviješću i interesima” i provedbu stvarnog partnerstva koje omogućuje skladan razvoj afričkog kontinenta jer će razvoj afričkog kontinenta prekinuti migracijski tok koji nam prijeti te omogućiti dvama kontinentima da žive vlastite identitete u miru, sigurnosti i prosperitetu.

Kada se usporede ova dva programa koja su u mnogo čemu slična, lako je moguće da će Macron na kraju koalirati s Marin jer neki zahtjevi ljevice su teško ispunjivi.