Da li je Bartulici draža Hrvatska ili Amerika?

Američki predsjednik Donald Trump najavio je u subotu uvođenje carina od 25 posto na robu uvezenu u SAD iz Meksika i Kanade, samo 10 posto na robu uvezenu iz Kine, a danas i Europskoj Uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu. U međuvremenu je zamrznuo odluku na uvođenje carina prema Meksiku i Kanadi na mjesec dana. Koliko će carine iznositi na europske proizvode se još ne zna, ali priča se o 50 posto.

Carine funkcioniraju kao dodatni porez na strane proizvode. Iako služe kao dodatni izvor prihoda državi koja ih ubire, oni također poskupljuju robu za krajnje potrošače. Drugim riječima, povećavaju inflaciju.

Zemlje nameću carine kako bi “zaštitile domaće proizvođače” od strane konkurencije. Domaći proizvođači tako mogu zgrabiti veći dio kolača u vidu svog udjela na domaćem tržištu i mogu rasti više i brže. S druge strane, manji pritisak konkurencije također može dovesti do toga da se na ovaj način štite domaći proizvođači koji postupno proizvode skuplje i/ili manje kvalitetne proizvode.

Dio američke konzervativne desnice smatra da su zaštitne carine u 19. stoljeću značajno pridonijele transformaciji SAD-a u vodeću svjetsku industrijsku silu. Republikanska stranka također je bila stranka protekcionizma i visokih carina na stranu robu u tom razdoblju, jer je politički zastupala interese industrijalaca sa sjeveroistoka.

Međutim, bila su druga vremena. Stalni savezni porez na dohodak uveden je tek 1913. godine, a do tada se savezna vlada SAD-a financirala uglavnom od carina. Tek su 1940-ih Sjedinjene Države počele naginjati slobodnoj međunarodnoj trgovini – čak i nakon iskustva s razornim carinama i uzvratnim carinama koje su pratile Veliku depresiju. Međunarodni poredak nakon Drugog svjetskog rata uključivao je smanjenje trgovinskih barijera i obnovu međunarodne trgovine. Državne granice trebala je prelaziti roba, a ne vojska.

No unatoč usmenim zaklinjanjima u slobodnu međunarodnu trgovinu, Amerikanci su i kasnije, primjerice pod Ronaldom Reaganom, povremeno posezali za protekcionističkim mjerama. Na primjer, protiv japanske konkurencije, čija je navala frustrirala Sjedinjene Države 1980-ih. U tom smislu, Trump se vraća protekcionističkim tradicijama vlastite stranke.

Neki ekonomisti smatraju da su se Sjedinjene Države industrijalizirale u 19. stoljeću uglavnom ili prvenstveno zahvaljujući zaštitnim carinama. Ekonomija razmjera i skup pomorski transport vjerojatno su igrali veliku ulogu na golemom tržištu, koje je brzo raslo zbog dolaska milijuna europskih doseljenika i dostupnosti golemih prirodnih resursa na ogromnom teritoriju. Nijedna europska industrijska nacija nije se mogla mjeriti s ovim čimbenicima, koji proizlaze iz same veličine i broja stanovništva Sjedinjenih Država.

Ali protekcionizam Trumpove ere više je vođen nedavnom poviješću. Do kraja Hladnog rata, dvije milijarde siromašnih Kineza, Indijaca i Istočnih Europljana pridružilo se globalnoj ekonomiji. Mnogi Amerikanci i Europljani danas smatraju da je ekonomska globalizacija tijekom posljednja tri desetljeća pridonijela preseljenju proizvodnih tvornica u Kinu, Meksiko i brojne druge zemlje, čime su deindustrijalizirani veliki dijelovi Sjedinjenih Država i veći dio Zapadne Europe, te je zbog toga došlo do osiromašenja velikog dijela bivše radničke klase.

Istodobno, otvaranjem svojih tržišta te investicijama i transferom tehnologije, Zapad je tehnički uzdigao svoje konkurente – posebice drugove iz Kine. Sada, zahvaljujući vlastitom bogatstvu i tehnologijama koje potječu sa Zapada, Kina može prijetiti drugima i blokirati američke interes.

Kad bi carine bile stalne, američki bi se potrošači mogli suočiti s višim cijenama i uvezene i domaće (zbog manje strane konkurencije) robe. Posebno se govori o nafti koja se uvozi iz Kanade. Na nju bi doduše trebala biti samo 10-postotna carina, ali …

Kanađani bi mogli odlučiti da ju ne izvoze u SAD kao dio mjera odmazde. Izvozne i uvozne carine bi mogle poskupjeti cijenu goriva na što su obični Amerikanci jako osjetljivi. Drvo se također uvozi iz Kanade. To je materijal od kojeg se grade obiteljske kuće u SAD-u, a njihove cijene su već sada visoke. Koliko će ga se samo utrošiti u izgradnji novih kuća u Los Angelesu. Pri tome ne treba zaboraviti da su i kamate na hipotekarne kredite više nego u Europi i iznose 7 posto.

Mjere odmazde Kanade, Kine, Meksika, Europske Unije mogle bi naškoditi američkim izvoznicima. Kanađani su odmah zabranili američkim tvrtkama sudjelovanje na javnim natječajima čime su im onemogućili pristup milijardama dolara državnog novca. Kina je u prošlosti uvela carine na američke poljoprivredne proizvode. Njihove gubitke morala je kasnije farmerima nadoknaditi savezna vlada. U tom smislu dodatni državni prihodi od carina bi tako lako mogu postati izvor kompenzacija proizvođačima pogođenim inozemnim uzvratnim mjerama.

Sjedinjene Države uvoze otprilike četiri milijuna barela kanadske nafte dnevno, dok iz Meksika dolazi 450.000 barela dnevno. Carine na ovaj uvoz znače veće troškove proizvodnje goriva, a vjerojatno će veliki dio toga platiti potrošač. Nafta iz Alberte nema mnogo opcija kamo ići, a rafinerije na Srednjem zapadu nemaju mnogo opcija gdje nabaviti sirovinu. Osim toga, mnoge rafinerije u SAD-u su dizajnirane za preradu teške sirove nafte iz Kanade umjesto domaće lake nafte, jer se nije očekivao porast proizvodnje iz škriljevca.

Kanada je značajan izvor i urana, aluminija, nikla, čelika, bakra i niobija za SAD. 2023. godine, prema Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), Sjedinjene Države su odande uvezle sirovine u vrijednosti od 47 milijardi dolara. Slijedi Kina s 28 milijardi dolara. Posljedice carina stoga bi mogle biti osobito štetne za obrambenu industriju, nuklearnu energiju i tešku industriju. Sjedinjene Države trenutno uvoze gotovo sav svoj uran.

Trumpa i njegove pristaše očito ne zabrinjava očekivana povećana inflacija kao posljedica carina. Također ne vjeruju da će smanjenje državne domaće potrošnje utjecati na njihovo poslovanje i kvalitetu života.

Američki predsjednik Donald Trump još nije pribjegao svim prijetnjama u vezi s carinama, ali vjerojatno će to učiniti. Zbog toga postoji opravdana zabrinutost da će agresivni trgovinski stav Sjedinjenih Država izazvati globalni kaos, usporiti rast i destabilizirati tržišta.

SAD već osam godina doduše koristi carine kao protekcionističko sredstvo. D. Trump ih je uveo tijekom svog prvog mandata, a Joe Biden ih je uglavnom zadržao ili čak proširio, posebice prema Kini. Neke su zemlje odgovorile uzvratnim carinama, dok su se druge obratile međunarodnim trgovačkim sudovima. Međutim, većina je počela tražiti poslovne prilike drugdje.

Međunarodna trgovina čini 60 posto svjetskog BDP-a. Udio SAD-a u tim trgovinskim tokovima pao je na manje od 15 posto otkako je Trump prvi put preuzeo dužnost, a porastao je između Azije, Europe i Afrike. Među zemljama koje su imale najviše koristi od takvih promjena su Ujedinjeni Arapski Emirati, Poljska, a prije svega Kina.

Pitanje je kakve će korake novi predsjednik poduzeti prema Europskoj uniji. Eventualne carine na europsku robu znatno bi naštetile europskoj industriji, posebice automobilskoj, ali europski proizvođači automobila zapravo su već pogođeni ovom rundom Trumpovih carina. Nekoliko njih (uključujući Volkswagen) ima tvornice u Meksiku. Carine bi ih mogle natjerati da prebace proizvodnju u Sjedinjene Države, ali bi time izgubile tržište Meksika. Osim toga izgraditi tvornicu traje i košta, a ne treba zaboraviti i da su troškovi rada viši su u SAD-u nego u Meksiku.

Europska unija dosad je govorila da će jedinstveno odgovoriti na sve nove carine Sjedinjenih Država na svoju robu uzvratnim carinama. No EU ima još jednu mogućnost: pokušati kompenzirati zahlađenje trgovinskih odnosa sa SAD-om produbljivanjem trgovine s drugim regijama svijeta ili pokušati spriječiti trgovinski rat snižavanjem postojećih carina.

Moramo učiti na greškama SAD-a

Premda je američko tržište je ogromno i ima toliku kupovnu moć da europskim proizvođačima neće biti lako nadomjestiti njegov gubitak, Europa bi trebala prestati paničariti i iskoristiti prilike koje nudi drugi mandat D. Trumpa iako on predstavlja velike izazove za ekonomski i geopolitički model EU-a. Umjesto da brine, Europa bi trebala iskoristiti Trumpovu politiku kao priliku za provedbu potrebnih reformi i iskorištavanje mogućih američkih strateških pogrešaka.

Predsjednica ECB-a Christine Lagarde pozvala je europske čelnike da iskoriste snagu kontinenta. Prema njezinim riječima, potrebno je fokusirati se na talente koji bi mogli biti razočarani Trumpovom politikom u SAD-u. “Moramo zadržati talent kod kuće, moramo držati ušteđevinu kod kuće. Možda je također vrijeme da poželimo dobrodošlicu talentima koji bi mogli biti razočarani onim što se događa s druge strane oceana”, rekla je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu. Europa mora postati privlačno mjesto za one koji traže alternativu Sjedinjenim Državama. Trumpova odluka da obustavi dio financiranja kroz Zakon o smanjenju inflacije (IRA), prema čelnici ECB-a, mogla bi smanjiti poticaje za poduzeća da ulažu u SAD i ojačati interes za europska tržišta.

Direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristalina Georgieva naglasila je u Davosu da bi se eurozona trebala nadahnuti SAD-om kako bi se učinkovitije natjecala za globalna ulaganja. “Sjedinjene Države imaju kulturu samopouzdanja dok Europa ima kulturu skromnosti. Moj savjet europskim kolegama je: više povjerenja.” rekla je Georgieva.

U svojoj najnovijoj ekonomskoj prognozi, MMF očekuje da će globalni rast dosegnuti 3,3 posto u 2025., u usporedbi s 2,7 posto u SAD-u i samo jedan posto u eurozoni. Georgiev i Lagarde su se složile da bi eurozona trebala učiti iz dinamike američkog gospodarstva. Ključ bi bio pojednostaviti pristup financiranju, podržati poduzetnike i staviti veći naglasak na inovacije.

Ono što bi bilo zanimljivo je čuti od europskih i hrvatskih političara koji obožavaju Trumpa, kako bi se Europa trebala ponijeti. Što bi Stephen Nikola Bartulica ili Mario Radić imali reći na tu temu? Je li im draža Hrvatska ili Amerika.