Britanski politički sustav trese se u temeljima

Trese li se britanski politički sustav, kojim tradicionalno dominiraju dvije stranke? Od 1920-ih zemljom su vladali ili „desni“ Konzervativci ili lijevi „Laburisti“, koji su prošle godine pobijedili na izborima, a Keir Starmer postao premijer. Ali obje su glavne stranke sada pod pritiskom Reform UK nastale 2018. i koja sada ima više od 150.000 članova. Populistička desnica, predvođena bivšim zastupnikom u Europskom parlamentu i jednim od inženjera Brexita, Nigelom Farageom, postala je ravnopravni protivnik Laburistima i Konzervativcima prema istraživanjima javnog mnijenja.

Ankete YouGov i Observera pokazuju da je popularnost Farageove Reform UK dosegla razinu dviju velikih stranaka koje su cijelo stoljeće dominirale britanskom politikom. Međutim, još se ne mogu veseliti zbog većinskog izbornog sustava. Reform UK je na prošlim izborima osvojila 14 posto glasova, ali je dobila samo 5 zastupničkih mjesta u parlamentu od njih 650.

Birači su jako ljuti na trenutačnu vladu koja je nakon prethodnih neuspjeha konzervativaca obećala da će osigurati odgovornije upravljanje državom. Većina koju su laburisti osvojili na prošlim izborima bila je izvrsna prilika za stvaranje novih politika i boljeg stila vladanja. Nažalost, kredit su potrošili u kratkom roku. Glasači su ljuti zbog vladinog ukidanja naknada za grijanje siromašnih, loših ekonomskih reformi, ali i dalje velikog broja imigranata.

Mnogi glasači su postali prilično umorni od onoga što se zove normalnom politikom. Vidjeli smo to po porastu desnog populizma u Europi i SAD-u. Stranke poput Reform UK ili Zelenih izazivaju tradicionalnu politiku, i polako dobivaju glasove. Nedavna anketa Hope Not Hate pokazala je da bi Reform UK mogla osvojiti do 76 mjesta u parlamentu da su sada izbori. Zanimljivo je da bi do 60 takvih bilo na račun laburista. Ako bi Reformistima porasle preferencije za samo 3 posto, tada bi prema procjenama osvojili najvjerojatnije 169 zastupnika. To nisu jedini problemi za Laburiste. Od izbora kontinuirano gube stranačku bazu odlaskom članova.

Stoga postoji napetost unutar Laburista i Konzervativaca. Laburistički zastupnici čiji su zastupnički stolci ugroženi od strane Reform UK stranke formirali su skupinu kako bi pozvali premijera da zauzme oštriji stav prema migraciji i kriminalu. Neformalni odbor čine zastupnici iz 89 izbornih jedinica u kojima je Farageova stranka bila druga na prošlogodišnjim izborima.

Zato su pokrenuli niz reklama s brendiranjem i porukama u stilu Reformista. U oglasima se hvale podacima koliko je nova vlada ljudi deportirala. Stranka je također osnovala Facebook grupu pod nazivom Protect Britains Communities osmišljenu kako bi istaknula vladine rezultate u borbi protiv kriminala i antisocijalnog ponašanja. Ti oglasi su dio šireg pritiska na laburističke birače koji razmišljaju o glasanju za Reform UK.

Trenutna slabost obiju tradicionalnih stranaka ide u prilog Reform UK-u. Konzervativci ližu rane nakon godina na vlasti i Brexita koji nije ispunio očekivanja. Što se tiče laburista, nije neobično da vladajuća stranka izgubi potporu u odnosu na izbore (33,7 posto Britanaca prošle je godine glasovalo za Starmera).

No koliko je brzo popularnost laburista pala dovoljno govori o razmjerima ekonomskih i političkih problema s kojima se suočavaju, kao i o njihovom neuspjehu da biračima priopće jasan plan kako će ih riješiti. Farageov uspjeh u anketama je stoga više posljedica frustracija izazvanih djelovanjem „klasičnih“ političara, nego istinskog entuzijazma za Reform UK.

Farage je prvi put izabran u Europski parlament 1999. godine kao kandidat Stranke neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP), čiji je kasnije postao i čelnik. Čak ga i njegovi kritičari opisuju kao učinkovitog govornika, iako je često svoj križarski rat protiv Europske unije obilježio poluistinama, izmišljotinama i lažima, poput Trumpa. No glasači rijetko kažnjavaju prevarante jer žele biti manipulirani jer jedino.

Razlozi zašto glasači podržavaju političare koji manipuliraju, lažu ili iznose poluistine su kompleksni. Ljudi često vjeruju informacijama koje potvrđuju njihove već postojeće stavove makar one bile krive. Mnogi glasači glasaju iz inata ili samo zato što žele “poraziti” suprotnu stranu, čak i ako je njihov kandidat manipulator i notorni lažljivac. Ako su ljudi razočarani u sistem, često podržavaju političare koji tvrde da su “protiv establišmenta”, čak i kad oni po tom pitanju otvoreno lažu. Za kraj tu je politička nepismenost i otpor provjeravanju činjenica jer žele živjeti u iluziji. Kada se neka laž ili poluistina ponavlja dovoljno puta, takvim ljudima to postaje istina. Da nije bilo Faragea i takvih glasača, velika je vjerojatnost da bi Britanija ostala članica EU.

Hoće li se popularnost Reform UK održati, dobro je pitanje. Ako budu djelovali profesionalnije, budu izbjegavali savezništvo s krajnjom desnicom i budu razvijali ekonomske politike koje privlače razočarane glasače, tada postoji šansa da će uspjeti što god mi mislili o njima. U tom kontekstu, Farage se već distancirao od svoje veze s krajnjim desničarem Tommyjem Robinsonom, unatoč kritikama Elona Muska.

Robinson, čije je pravo ime Stephen Yaxley-Lennon je više puta služio zatvorske kazne za razne kažnjive radnje, a protiv njega su podignute daljnje istrage, među inima i za pronevjeru više od miliona funti. Ta kriminalna prošlost ne smeta Elonu Musku koji ga podupire i koji želi da Robinson postane novi vođa Reform UK. Prema Musku, Farage nije kvalificiran za vođenje stranke. Farage tvrdi da je njegov odnos s multimilijarderom rođenim u Južnoafričkoj Republici dobar, ali se ne slaže sa svim njegovim izjavama, ali i namjerama da ga makne sa pozicije vođe stranke. U tom kontekstu 70 posto građana UK želi da stranci ne mogu donirati političke stranke, premda se to uvijek može.

Ako Farage ne postigne dogovor s konzervativcima do sljedećih izbora, oni će podijeliti glasove desnice, što znači da će laburisti biti u puno jačoj poziciji. Jednako tako, Laburisti se mogu dogovoriti sa Liberalima ili Zelenima. Jednako tako, moguće je da dođe do do sada neviđene koalicije Laburista i Konzervativaca, samo da blokiraju Reformiste po uzoru odbijanja suradnje sa njemačkim AfD-om ili francuskom Nacionalnom Frontom. S obzirom na to koliko je politika zadnjih godina nepredvidiva, sve je moguće. Prvi veliki test za Reform UK su lokalni izbori u svibnju, a stranka se također nada da će ostvariti uspjeh i na izborima za velški parlament sljedeće godine.