Kad njemački sustav ne funkcionira

Zadnjih nekoliko dana, njemačka politička scena sva se trese. Razlog tome su deklaracija o migrantima i Zakon o ograničenju priljeva.

Dana 29. siječnja 2025., njemački savezni parlament (Bundestag) razmatrao je prijedlog pooštravanja migracijske politike donošenjem deklaracije o migrantima, koju je predložila trenutačno vodeća oporbena stranka CDU/CSU na čelu s najvjerojatnijim budućim njemačkim kancelarom, Friedrichom Merzom.

Glasanje o deklaraciji je uslijedilo kao posljedica napada koji se dogodio sedam dana ranije kada je u podne 28-godišnji Afganistanac u parku Schöntal u gradu Aschaffenburgu kuhinjskim nožem napao djecu iz vrtića. U napadu su bile ubijene dvije osobe, a tri su bile ranjene. Jedna od dvije ubijene osobe bio je dvogodišnji dječak čija je obitelj iz Maroka, dok je druga poginula osoba bio 41-godišnji slučajni prolaznik koji je pokušao zaustaviti napadača. Zahvaljujući njegovoj žrtvi, druga su djeca bila spašena od smrti. Od troje ozlijeđenih, jedna je dvogodišnja djevojčica iz Sirije, zatim 72-godišnji muškarac i 59-godišnja odgajateljica u vrtiću. Park Schöntal u bio je popularno izletište za djecu iz dječjih vrtića iz Sjeverne Bavarske. Nalazi se u središtu grada i ima brojne životinje koje djeca mogu promatrati – paunovi, kornjače, patke i guske.

Ono što masakr u Aschaffenburgu ima zajedničko s terorističkim napadima od prošle godine je to što psihički bolesnom počinitelju nije bilo mjesta u Njemačkoj. Kao odbijeni tražitelj azila, trebao se vratiti u Bugarsku gdje je prvi puta bio evidentiran. Sada bavarske i savezne vlasti optužuju jedna drugu za propuste što ga nisu deportirale.

Mi isto tako kao da smo zaboravili da se već jedno ubojstvo nožem od strane migranta dogodilo u Hrvatskoj kada je Pakistanac u tramvaju u Zagrebu nožem ubio 52-godišnjeg Zagrepčana. U presudi ubojici je bilo navedeno da je imao značajan stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti s obzirom da je ”brzo i spretno” napustio mjesto zločina te u roku dva dana pobjegao iz Hrvatske.

Friedrich Merz, dugo je pozivao na uvođenje strože migracijske politike koja bi graničila s kršenjem europskog prava, no kad god je bilo prijetnja da bi njegovi prijedlozi mogli biti odbijeni od strane vladajuće koalicije, povukao je svoje inicijative premda je postojala šansa da prođu zahvaljujući AfD-u.

Od samog početka se poslije ovog napada očekivalo da će se dogoditi isto što i uvijek. Da će i vlast opet obećati oštriju migracijsku politiku ili poslati simboličan signal, poput deportacije 28 osuđenih afganistanskih kriminalaca krajem kolovoza, nekoliko dana prije pokrajinskih izbora, s tisuću eura džeparca, a kad prođu izbori, sve vrati na staro. Od kraja kolovoza, nije bilo nikakve daljnje deportacije u Afganistan, kao niti nikakvog donošenja strožeg zakonodavstva ili povećanja kapaciteta sustava.

Razlog tome zašto se do sada nije mijenjala migracijska politika je bio prvenstveno u politikama njemačkih socijalista i zelenih koje podržavaju ovakav nekontrolirani dolazak stranaca. S druge strane postoji dogovora među CDU/CSU, SPD, Grunne i FDP da neće surađivati sa radikalnim proruskim populistima, AfD i BSW koji su za ograničenje dolazaka stranaca. Nijemci su prema takvima izgradili posebno purističku verziju političkog zida s obzirom na civilizacijsku katastrofu nacizma i posljedice koje je on ostavio iza sebe. Ovakva praksa funkcionira i u nekim zapadnoeuropskim zemljama poput Francuske, ali s obzirom da klasične stranke gube u brojnim zemljama na popularnosti, pitanje je hoće li vječito moći blokirati takve političke skupine s obzirom na sve veće podjele među njima samima zbog drugih ideoloških razlika.

Merzl je u deklaraciji jasno upozorio na nefunkcionalne europske propise o migrantima i tražiteljima azila, ali je kritizirao i AfD, i optužio ga da “koristi probleme, brige i strahove uzrokovane masovnom ilegalnom migracijom za raspirivanje ksenofobije i širenje teorija zavjere”. Unatoč toj kritici, AfD je glasao za nju, što joj je pomoglo da prođe unatoč snažnom protivljenju socijaldemokrata kancelara Olafa Scholza i Zelenih. Nakon žustre rasprave, za prijedlog deklaracije su na kraju uz CDU/CSU glasali liberali (FDP) i desničarska stranka Alternativa za Njemačku Afd. Prijedlog deklaracije je tijesno usvojen sa 348 glasova za i 344 glasova protiv.

Deklaracija nema snagu zakona, ali poziva vladu da pokrene stalne granične kontrole i pokuša zaustaviti sve pokušaje ilegalnih ulazaka u zemlju bez iznimke. Osim toga u deklaraciji se zahtjeva da se prestanu davati azili osobama koje žele biti zaštićene od progona, jer te osobe su već zaštitu dobile u zemljama preko kojih dolaze (Turskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Italiji, Španjolskoj). Također se u njoj traži da ljudi za koje je određeno da moraju napustiti Njemačku moraju odmah biti privedeni, a ne da čekanje na deportaciju provode na slobodi. U tu svrhu se traži izgradnja više centara za pritvor i korištenje praznih vojarni.

31. siječnja CDU/CSU je na valu uspjeha donošenja deklaracije predložila donošenje Zakona o priljevu migranata jer deklaracija je ipak samo deklaracija, a Zakon je ipak Zakon. Na njihovu nesreću, premda su Zakon podržali uz AfD i FDP i zastupnici krajnje ljevice BSW, neki zastupnici CDU/CSU, ali i FDP su otkazali stranačku poslušnost i nisu se pojavili na glasanju. Time prijedlog nije prošao i Zakon nije usvojen.

Oba ova glasanja su izazvala kontraverze zbog suradnje između CDU/CSU i AfD-a/BSW, što je neuobičajeno u njemačkoj politici. Bivša kancelarka Angela Merkel kritizirala je Merza zbog oslanjanja na podršku AfD-a, nazivajući to “razbijanjem sanitarnog kordona”. Merz je branio svoje postupke kao “nužne” i rekao da nije tražio potporu stranke smatrajući da “Ispravna odluka ne postaje pogrešna samo zato što su se pogrešni ljudi složili s njom”. Kancelar Scholz je doveo u pitanje Merzov antifašistički kredibilitet, a Zeleni su zajedno s klimatskom mladeži odmah organizirali masovne demonstracije “protiv desnice” na kojima je u Berlinu sudjelovalo 160.000 ljudi.

Ako želi riješiti migrantsku krizu u Njemačkoj, Merzl će morati pričekati rezultate izbora i onda ponovo pokušati promijeniti njemačko zakone na zadovoljstvo većine njemačkih građana. Dvije trećine njih uključujući brojne glasače SPD i Zelenih želi maknuti brojne migrante iz njemačkih gradova, a to će bez pomoći AfD biti teško za provesti. Hoće li politički zid preživjeti više nije tako sigurno, kao što nije niti sigurno da će sljedeća vlada trajati četiri godine zbog prevelikih međusobnih razlika. U svakom slučaju, biti će ovo vrlo zanimljivi izbori.