Tomorrow belongs to me/him

Friedrich Merz, čelnik njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU), blizu je vrhunca svoje političke karijere. Nakon prijevremenih izbora za Bundestag koji se trebaju održati za mjesec dana, najvjerojatnije će postati novi savezni kancelar i uspjeti vratiti demokršćane natrag u vladu.

Trenutačne izlazne ankete daju veliku prednost demokršćanskoj koaliciji CDU/CSU, ali sami nemaju šanse osvojiti samostalno vlast jer nisu uspjeli vratiti sve izgubljene glasače. One koje je prije svega pridobila AfD. Zato će morati sklopiti koaliciju. Sa AfD-om, BSW i Linke su se već izjasnili da neće surađivati zbog velikih razlika u svjetonazorima premda odobrava suradnju na lokalnoj komunalnoj razini. Liberali (FDP) su izgubili toliku potporu da njihovi mandati neće imati na težini. Preostali su mu samo Socijalisti (SPD) i Zeleni između kojih će se trebati odlučiti birajući pri tome manje zlo za Njemačku.

Tko je zapravo Friedrich Merz?

Budući njemački kancelar se uključio u politiku prije više pola stoljeća učlanjenjem sa 16 godina u udruženje mladih „Junge Uion“ CDU-a. Karijeru u visokoj politici započeo je 1989. izborom u Europski parlament. Nakon jednog mandata u Strasbourgu, 1994. prešao je u Bundestag. U izbornoj jedinici Hochsauerlandkreis u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji je četiri puta za redom premoćno pobijedio sa više od 50 posto glasova protivnike i bio izravno izabran u parlament.

Dobri rezultati na izborima učvrstili su njegov položaj u stranci, a pa je 2000. godine postao predsjednik zastupničkog kluba tada oporbene koalicije CDU/CSU (iako su dvije stranke, imaju zajednički klub u Bundestagu). I tu počinje priča o njegovom dugogodišnjem rivalstvu s Angelom Merkel, koja je u isto vrijeme postala čelnicom CDU-a.

Dok je Merkel pragmatično jačala svoje centrističke pozicije, Merz se svrstao uz konzervativno i desno krilo stranke. Zagovarao je smanjenje socijalnih naknada, genetski inženjering, većinski sustav glasanja, ukidanje zaštite od otkaza osoba sa više od 53 godine starosti, oporezivanje mirovina, poreznu reformu i strožu politiku primanja stranaca. Javno je govorio 2000. godine kako već tada imaju problem sa strancima i problemima koji su vezani uz to. Njihovom visokom stopom nezaposlenosti, kriminalom, društvenim sukobima s domaćim stanovništvom. Zahtijevao je da se imigranti koji žele trajno živjeti u Njemačkoj moraju prilagoditi uspostavljenoj, liberalnoj njemačkoj dominantnoj kulturi i prihvatiti njemačke običaje i navike. Zbog tih razlika 2004. je prestao biti predsjednik zastupničkog kluba. Njegovo slabljenje položaja i kritika široke koalicije sa socijaldemokratima u konačnici su doveli do njegova odlaska iz politike i Bundestaga u privatni sektor 2009. godine. premda on i dok je bio u Parlamentu je radio za tvrtke i zarađivao milijunske iznose.

No Merz nije odustao od politike. Ostao je član stranke i nastavio se izjašnjavati o raznim gospodarskim i društvenim temama. Nakon što je Merkel 2018., nakon niza neuspjeha na raznim regionalnim izborima, objavila da ne namjerava braniti svoju poziciju predsjednice, Merz je najavio povratak i kandidaturu za predsjednika CDU-a. Njegova je odluka očito kombinacija više faktora – dugogodišnjeg neslaganja s politikom Merkel, zabrinutosti “za sudbinu Njemačke” u kombinaciji sa sviješću o vlastitom iskustvu u politici i biznisu, ali vjerojatno i potrebe za političkom osvetom.

Povratak u politiku nije mu bio najlakši. Merkel se, naravno, nikada nije otvoreno izjasnila protiv njegova povratka, ali je očito preferirala druge kandidate za nasljeđivanje. Prvi put se kandidirao 2018. godine, ali je tijesno izgubio od Annegret Kramp-Karrenbauer.

Nakon što je Annegret najavila 2020. da će otići s mjesta predsjednice, Merz se ponovo kandidirao. Protukandidati su mu bili Armin Laschet i Norberta Röttgena. Na saveznoj stranačkoj konferenciji 2021., koja je održana digitalno zbog pandemije korone, vodio je u prvom krugu, ali je u drugom krugu doživio debakl jer je većina onih koji su u prvom krugu glasali za glasovi Röttgena dali glasove Laschetu drugom krugu izbori.

Nakon saveznih izbora 2021., na kojima je koalicija CDU/CSU ostvarila loš rezultat i nije uspjela ući u vladajuću koaliciju, Laschet je podnio ostavku. Za novog predsjednika stranke su se kandidirali Norbert Röttgen, Helga Braun i ponovo Merz. U prosincu 2021. na preliminarnim izborima Merz je osvoji 62,1 posto glasova među članova stranke, a zatim to potvrdio na stranačkoj konferenciji gdje je osvojio 94,6 posto glasova delegata.

Zašto je pobijedio?

Kao što to često biva, bila je to kombinacija više faktora. Pomogla mu je snažna potpora među članovima stranke koji su željeli povratak konzervativnim vrijednostima i odmak od centrističke politike Angele Merkel. Nakon povijesnog izbornog debakla CDU-a 2021. pod Laschetovim vodstvom, Merz se smatrao sposobnim liderom koji bi mogao ujediniti stranku, vratiti joj identitet i pripremiti je za ulogu snažne oporbe. Štoviše, ovoga puta protiv njega nije bilo jakog protivnika.

Kandidat za stabilnost?

Merzova kandidatura za kancelara dolazi u trenutku kada se Njemačka suočava sa značajnim političkim i ekonomskim izazovima. Ekonomski problemi i sveukupna nesposobnost u konačnici su u potpunosti srušili vladu Olafa Scholza, koji je u prosincu izgubio povjerenje zastupnika Bundestaga.

Merz će voditi koaliciju CDU/CSU do izbora u veljači, a dosadašnje ankete daju mu dobre izglede za uspjeh. Koalicija ankete daju oko 30%, što još uvijek nije najveći broj u usporedbi s rezultatima iz nekih prošlih vremena, ali ipak je ovo je značajan napredak u odnosu na rezultat Armina Lascheta iz 2021. Što je najvažnije, CDU/CSU-u ima solidnu prednost pred svim ostalim kandidatima. Ono u čemu još nije uspio jest zaustaviti uspon AfD-a, koji ima potporu oko 20 posto birača.

Što Merz može ponuditi Njemačkoj?

Za početak povratak demokršćanskim korijenima i ekonomskom liberalizmu.

Nakon migracijske krize 2015. kritizirao je tadašnji pristup kancelarke Merkel, za koji je rekao da je doveo do slabljenja kontrole nad njemačkim granicama i povećanih društvenih napetosti. Merz se zalaže za strožu migracijsku politiku, a migracije ne vidi samo kao demografski izazov, već i kao pitanje kulturnog identiteta koji treba zaštititi. Također promovira liberalnu ekonomsku politiku usmjerenu na smanjenje poreza, potporu poduzetništvu i reformu mirovinskog sustava. Predlaže smanjenje poreza tvrtkama i pojednostavljenje poreznog sustava. Osim toga, pozvao je na produženje rada posljednjih njemačkih nuklearnih elektrana kako bi se osigurala stabilna i pristupačna energija, ali nije siguran da će u tome uspjeti jer su ih već počeli rastavljati.

U vanjskoj politici Merz se smatra snažnim zagovornikom Ukrajine. Nije da Scholzova vlada ne podupire Ukrajinu, ali Merz ide i dalje u svojim izjavama. Želi ukinuti ograničenja upotrebe njemačkog oružja za napade na ruski teritorij i podupire opskrbu raketama Taurus s dometom većim od 500 kilometara. Osim toga, Merza će karakterizirati nastojanja za jačanjem transatlantskih veza ili tješnjom sigurnosnom suradnjom s Francuskom ili Poljskom. Već je posjetio Varšavu i špekulira se da bi s Tuskom mogao napraviti jači tandem od Scholza.

Uspjeh Friedricha Merza mogao bi biti važan za Hrvatsku ne samo zbog naših gospodarskih veza s Njemačkom, već i zbog ideoloških pitanja koja Merz donosi u politiku. Njemačka, kao najveće gospodarstvo u EU, postavlja trendove koji se odnose na cijelu Europu, pa tako i nas. Njegovo obećanje da će oživjeti njemačko gospodarstvo (ima bogato upravljačko iskustvo u privatnom sektoru) ili ojačati energetsku sigurnost te staviti veći naglasak na konzervativne vrijednosti moglo bi se svidjeti mnogim biračima i donijeti kraj zelenim eksperimentima, kao i populističkim radikalima s ljevice i desnice.

Merzu neće biti lako vladati, s obzirom na to da je suradnja s AfD-om nerealna, a on sam se protivi koaliciji sa Zelenima. Zbog toga, čak i pod pritiskom CSU-a, suradnja sa socijaldemokratima čini se prilično izglednom – a to bi moglo značiti i više godine nesloge i nedjelotvorne široke koalicije.

Ne treba zaboraviti da mu nisu jedino AfD, BSW i Zeleni problem. Tu su Rusija, Kina, Trump, Europska birokracija.

Između Merz i Donalda Trump postoje određene sličnosti. Obojica su primjeri političara koji nisu spremni da se povuku nakon inicijalnog neuspjeha. Obojica su političari koji naglašavaju svoje poslovno iskustvo kao dokaz da su sposobni za donošenje pragmatičnih i “nepolitičkih” odluka. Obojica se obraćaju biračima desnog centra i konzervativnog spektra, naglašavajući teme poput nacionalnih interesa, suvereniteta i smanjenja uloge države u ekonomiji. Njihov ton često sadrži kritiku “establišmenta” tvrdeći da su predstavnici “običnih ljudi” koji su umorni od tradicionalnih političara, iako su obojica, na neki način, sami dio elite. I Merz i Trump su u svojim kampanjama i političkim nastupima često koristili populističke narative, obraćajući se emocijama i strahovima birača. Obećavali su promjene i “vraćanje moći narodu”. Oba su u svojim ekonomskim politikama naglašavali zaštitu domaće industrije i radnih mjesta.

Iako dijele neke sličnosti u ideološkim osnovama, Merz ipak ostaje političar više tradicionalnog, evropskog formata, dok je Trump izraziti populista s vrlo specifičnim pristupom koji je preoblikovao američku politiku.

To za što se Merzl zalaže podržavaju ne samo glasači desnice, već i brojni centristi i ljevičari. A zalaže se za povratak obveznog vojnog roka, ali i zabranu legalne konzumacije marihuane. Smatra da je pitanje zaštite klime precijenjeno i da stanovništvo to pitanje ne smatra tako važnim kao političari te da ne treba donositi ishitrene odluke i nametati standarde koje že otežati rad poduzetnicima i poskupiti život građanima, a Europu učiniti manje konkurentnom. Ekološke udruge opisao je kao protivnike demokracije i tržišnog gospodarstva te tražio da se Greenpeaceu oduzme status neprofitne organizacije. Gospodarsko vijeće CDU-a, čiji je Merz bio član, pozvalo je da se ekološkim udrugama oduzme pravo da tuže tvrtke zbog zaštite klime.

Što se tiče prijetnje kako sve članice trebaju izdvajati više za naoružanje, Merz to dobro razumije, ali nije lako pokrenuti vojnu industriju. To je veliki organizacijski i logistički zahvat koji iziskuje vrijeme i kvalificiranu radnu snagu koje Europa nema u dovoljnoj mjeri zbog demografskog kolapsa za razliku od Sjedinjenih Država. Kada bi i počeli proizvoditi oružje, ono ne bi imalo neku svrhu ako se želi suprotstaviti Rusiji tako što bi stajalo u njemačkim skladištima i skupljalo prašinu. Zato je za očekivati da će umjesto na migrante radije trošiti milijarde na oružje kojim će obraniti Europu od Putina.

Novi kancelar najvjerojatnije će se pogotovo nakon nedavnog napada Afganistanca i ubojstva dvije osobe uključujući dvogodišnje dijete razumljivo založiti za ukidanje prava na azil u njemačkom ustavu i protjerivanje brojnih migranata (koji nisu našli radno mjesto) pri čemu je do sada davao izjave zbog kojih je protiv njega podneseno više kaznenih prijava za kazneno djelo poticanja mržnje. Svjestan je da Njemačka politika useljavanja i azila nije uspjela.

Friedrich Merz bi odmah naredio uvođenje stalne granične kontrole sa svim njemačkim susjedima. To bi značilo de facto zabranu ulaska u zemlju svima koji nemaju potrebne dokumente. “Odbijam prihvatiti da napadi u Mannheimu, Solingenu, Magdeburgu i Aschaffenburgu postanu nova normala.”, rekao je Merz na konferenciji za novinare. Mislio je pri tome na četiri napada koja su počinili imigranti u Njemačkoj u manje od godinu dana. Merz bi također želio deportacije učiniti učinkovitijima, između ostalog i uvođenjem obveze deportacije, a ne da azilanti zloupotrebljavaju dobrotu njemačkog naroda.

U svakom slučaju, pred Njemačkom su uzbudljive godine. Uspije li na startati njemačko gospodarstvo, osigurati jeftiniju energiju, smanjiti broj imigranata i povećati sigurnost građana, lako će osvojiti i drugi mandat. Ono što neće moći sam bez podrške drugih EU kolega je suprotstaviti se trgovinskom ratu s Amerikom i Kinom. Orban i Fico ne mogu se nadati da će ih Trump zaštititi i da će napraviti iznimke posebno za njih.

No u svakom slučaju “Tomorrow belongs to him”.

The sun on the meadow is summery warm.
The stag in the forest runs free.
But gather together to greet the storm.
Tomorrow belongs to me.

The branch of the linden is leafy and Green,
The Rhine gives its gold to the sea.
But somewhere a glory awaits unseen.
Tomorrow belongs to me.

Now Fatherland, Fatherland, show us the sign
Your children have waited to see
The morning will come
When the world is mine
Tomorrow belongs to me
Tomorrow belongs to me
Tomorrow belongs to me
Tomorrow belongs to me