Putin – uloga žene je rađati i odgajati djecu, kuhati dobar boršč, brinuti se za svog muža i biti dovoljno lijepa za njega

Ujedinjeni narodi procjenjuju da će se stanovništvo Ruske Federacije smanjiti za 25 do 50 posto u sljedećih 75 godina. Dugogodišnja demografska kriza pogoršana je dodatno posljedicama ruske invazije na Ukrajinu. Ruska populacija trenutno iznosi 146 milijuna ljudi, a UN predviđa da će do 2100. pasti na od 74 do 112 milijuna. Trenutno se s ruske strane manipulira demografskim podacima. Kremlj svom stanovništvu pribraja ljude u okupiranim ukrajinskim regijama, a iz popisa izostavlja žrtve rata.

Demografska kriza u Rusiji nije nikakva novost. Prvi svjetski rat 1914-1917, građanski rat od 1917-1923, komunističke čistke 1924-1953 i Drugi svjetski rat 1941-1945 itd. napravili su višestruke demografske šokove zbog kojih je Rusija izgubila milijune stanovnika. Ekonomski poremećaji, počevši od Gorbačovljeve perestrojke koji su se nastavili tokom 1990-ih, rezultirali su sve manjim brojem rođenih, većom smrtnošću i značajnom emigracijom. Stopu nataliteta je s malo ispod razine zamjene u 1988. pala na 1,25 u 2000. 

Raspad Sovjetskog Saveza potaknuo je masovno preseljenje stanovništva na teritoriju bivše države, jer su se milijuni Rusa i ne-Rusa vratili u svoje domovine. Svaka bivša sovjetska republika time je postala etnički homogenija. Taj se trend nastavio i unutar Ruske Federacije, jer neke ne ruske republike postaju manje ruske. Tako je sada manje Rusa na Dalekom istoku.

Čak i prije nego što je Putin odlučio napasti Ukrajinu, Rusiju je napustio značajan broj mozgova. Od 1990. godine, kada je Ruska Federacija imala najveći broj istraživača na svijetu, broj ih se smanjio se s 992 tisuće na 348 tisuća do kraja 2021. prema podacima ruskog ministarstva znanosti. Broj odlazaka je porastao od kada je Putin počeo provoditi svoju nacionalističko-konzervativnu politiku. Jedino su odlazak izbjegavali oni zaposleni u obrambenoj i nuklearnoj industriji jer bi zbog osjetljivosti posla na kojem su do tada radili mogli biti proglašeni izdajicama ili špijunima, pa se više nikad ne bi mogli vratiti u domovinu. Rat s Kijevom sigurno nije pomogao zaustavljanju odlaska visoko obrazovane populacije.

Niska stopa nataliteta samo je jedan dio populacijskog problema. Nezdrava prehrana i način života, prekomjerna konzumacija alkohola i nesreće doprinijele su visokom broju smrtnosti muškaraca. Kada je Putin prvi put izabran za predsjednika 2000. godine, ruski muškarci u dobi od 18 do 64 godine umirali su četiri puta više od europskih muškaraca, a danas se ta mjera smanjila samo na dva puta.

Kako bi preokrenuli trendove, 2006. godine Putin je odlučio financijski poduprijeti majke koje se odluče imati više djece. Zahvaljujući tim mjerama pad nataliteta se djelomično smanjio jer je do 2015. godine stopa nataliteta porasla na 1,8, ali je ona opet pala na 1,5 do 2019. Te mjere su imale uspjeha u ruralnim područjima, ali ne i u urbanima gdje živi 70 posto stanovništva.

Kada se poslije 2000. godine rusko gospodarstvo počelo oporavljati, brojni građani prvenstveno bivših sovjetskih republika, pronašli su legalni ili ilegalni posao u Rusiji. Oni su time kompenzirali valove ljudi koji su emigrirali iz Rusije. Poslije aneksije Krima, Ukrajinci su prestali odlaziti trbuhom za kruhom u Rusiju i sada su to prvenstveno građani srednjoazijskih država. Trenutačna stopa nezaposlenosti je manja od 3 posto, pa poslodavci prijavljuju imaju veliki problem pronaći radnu snagu u gotovo svim sektorima gospodarstva i regijama. No ti ekonomski doseljenici ne mogu popraviti demografsku sliku sve dok oni i njihove obitelji ne postanu punopravni građani Rusije kao što niti hrvatsku demografsku sliku ne mogu popraviti Nepalci ili Filipinci dok ne dođu sa svojim obiteljima i postanu hrvatski građani.

Nakon dvije i pol godine borbi u Ukrajini, nedostatak radne snage u Rusiji postao je od glavnih ekonomskih problema zemlje. Predsjednik Putin može se pohvaliti da Rusija “gotovo da nema nezaposlenosti” kao što je to učinio tijekom posjeta Kini, ali za mnoge dužnosnike to je razlog za zabrinutost, a ne ponos. Rusko gospodarstvo je pregrijano vojnom potrošnjom i očajnički treba više radnika.

Obrambenom sektoru nedostaje oko 160.000 ljudi izjavio je potpredsjednik vlade Denis Manturov i to unatoč tome što je 500.000 radnika prešlo iz civilnog sektora u tvrtke povezane s obranom u od kada je Rusija zapela u ratu. U pokušaju da privuku radnike, tvrtke u obrambenom sektoru povećale su plaće, što potiče potrošnju. Pri tome plaće najbrže rastu u ruskim industrijskim regijama na Volgi i na Uralu, gdje je velika koncentracija proizvođača oružja.

Manjak radnika nije samo posljedica povećane vojne potražnje, već i sve manje ponude radne snage. Prije rata Rusija je već i prije rata imala nedostatak radnika, a sada rusko ministarstvo rada predviđa da će do 2030. godine Rusiji nedostajati još 2,4 milijuna radnika sa sadašnjih skoro 5 milijuna. Problem sa radnom snagom mogao bi se smanjiti kada bi se povećala produktivnost, međutim, to otežavaju zapadne sankcije.

Demografske prognoze i problemi na tržištu rada potaknule su vladu da podigne dob za umirovljenje već 2018. godine na 65 godina za muškarce i 63 godine za žene, ali čak ni ta povećanja ne mogu riješiti probleme.

Nekoliko je razloga zašto je sada posebno loša situacija na tržištu rada. Kao prvo sve je manje stranaca koji dolaze u Rusiju za poslom, a pogotovo nakon terorističkog napada u ožujku u Krasnogorsku na Crocus City Hall, nakon čega je Rusija nametnula strože kontrole onih koji ulaze u zemlju i čak pokrenula antiimigrantsku retoriku.
Kao drugo, ruska vojska regrutira desetke tisuća radno sposobnih muškaraca, pa se je sve manje radnika slobodnih na tržištu rada, pa poslodavci moraju povećati plaće.
Kao treće, mnogi su ljudi napustili Rusiju nakon invazije na Ukrajinu – jer nisu željeli poginuti za sulude Putinove planove. Većina ih je vjerojatno još uvijek uključena u službenu statistiku, ali taj je odljev nesumnjivo narušio tržište rada.
Kao četvrto vojna industrija i rat ne stvaraju novu vrijednost, ali uzimaju potencijalu radnu snagu, te stvaraju radna mjesta od kojih zemlja nema nikakve koristi.
Zato ako odbacimo fantastične planove poput regrutiranja radnika iz Sjeverne Koreje, Kremlj tako reći nema opcija kako pomiriti potrebe specijalne vojne operacije i gospodarstva.

Suočen sa takvom stvarnošću ruski predsjednik odlučio je 2024. godinu proglasio godinom obitelji. Prema Putinovim riječima, uloga Ruskinje je rađati i odgajati djecu, kuhati dobar boršč, brinuti se za svog muža i biti dovoljno lijepa za njega. Sve ostalo su izmišljotine pokvarenog Zapada.

Putin već duže vrijeme podsjeća Ruskinje gdje im je mjesto. U tu svrhu je studenom 2022. ponovo uveo titulu “Majka heroina” poznatu iz sovjetskih vremena za žene koje rode i odgoje desetero ili više djece. Titulu “Majka heroina” Sovjetski Savez uveo 1944. godine, kada se trebao nositi s gubitkom stanovništva izazvanim Drugim svjetskim ratom. Tada su žene kao nagradu dobivale nekoliko beneficija – na primjer, imale su prednost u redovima.

“Mnoge naše bake i prabake imale su sedmero ili osmero djece, a možda i više. Trebali bismo sačuvati i oživjeti ove divne tradicije.”, rekao je Putin publici ultrakonzervativnih svjetonazora. To što on tako nikada nije živio za njih nema veze. Smetaju im liberalne vrijednosti Ursule von der Leyen, majke koja je kraj svoje karijere rodila i odgojila sedmero djece.

Takvu poruku Ruskinjama ne šalje samo Putin već i poznate Ruskinje. Njih ne smeta što je Putin de kriminalizirao nasilje u obitelji. Danas možete tako reći nekažnjeno istući ženu jedan put godišnje jer je kazna nikakva. Važno je da joj muškarac ne polomi kosti.

Zato se neke politički podobne žene koje utjelovljuju tradicionalni imidž i imaju više djece promiču na visoke pozicije, kao na primjer Mariju Lvova-Belovu, koja ima 10 djece, od kojih je petero posvojeno za nacionalnu pravobraniteljicu za djecu. Nema veze što je Lvova-Belova zajedno s Putinom, optužena za ratne zločine od strane Međunarodnog kaznenog suda zbog prisilnog preseljenja ukrajinske djece. Prema njima „sve su to laži neprijatelja Rusije.“

Pri tome stvarnost često odstupa od službene politike. Rusko ministarstvo rada usvojilo je 2022. strategiju usmjerenu na jednakost žena s muškarcima i popis poslova samo za muškarce koji potječe još iz sovjetske ere smanjilo s 450 na 100. Sada mogu voziti vlakove i raditi kao mornari. Nema veze što žene rade na uglavnom lošijim radnim mjestima, pa je njihova plaća u odnosu na muškarce u prosjeku niža 40 posto.