Koja je svrha baviti se politikom, kada s vama skoro nitko ne želi surađivati?

U rujna se održavaju se regionalni izbori u tri istočnonjemačke pokrajine, dvo milijunskoj Tiringiji i četiri milijunskoj Saskoj i dvo i pol milijunskom Brandenburgu. Prema anketama, njemačke vladajuće stranke će doživjeti težak poraz.

U tradicionalno nacionalističkom bastionu Tiringije s vjerojatnošću koja graniči s izvjesnošću pobijedit će nacionalistički proruski AfD, predvođen ekstremistom Björnom Höckeom (prema anketama očekuje se da će osvojiti oko 30 posto glasova), te nacional-ljevičarski jednako proruski orijentirani BSW stranke koja je osnovana prije osam mjeseci Tirinžanke Bundnis Sahre Wagenknecht (prema anketama očekuje se da će oni osvojiti oko 18 posto glasova). Prema tim projekcijama AfD bi mogao osvojiti 29 od 88 mjesta u parlamentu Tiringije, a BSW 18. Zajedno, to je više od polovine. Ankete za Sasku predviđaju da će AfD i BSW dobiti polovicu mandata (42 i 18) u tamošnjem parlamentu od 120 mjesta. Jedino u Brandenburgu stoje nešto lošije.

Tirinžani i Sasi će sigurno slomiti stranke semafor koalicije. Za njih će u nedjelju1. rujna, prema anketama, glasovati samo 11-13 posto Tirinžana i Sasa. Jedino u Brandeburgu gdje se izbori održavaju 22. rujna mogu očekivat prema anketama 27 posto. Može se čak dogoditi da socijaldemokratska stranka SPD po prvi put u povijesti Savezne Republike Njemačke izleti iz pokrajinskog parlamenta. Relativno dobro bi trebao proći demokršćanski CDU, ali bez Liberala, SPD-a, Zelenih i Linke oni sami ne mogu formirati pokrajinsku vladajuću koaliciju.

Popularnosti AfD-a i BSW-a je sigurno pomogao nedavni teroristički napad u Solingenu, gdje su tri osobe izbodene na smrt, a šest ih je teško ranjeno na proslavi 650. jubileja grada. Ubijeni su i ranjeni nožem baš u gradu koji je svjetski poznat kao središte proizvodnje noževa i nosi naziv Klingenstadt, “grad oštrica”. Kakva okrutna ironija!

Neugodnost za njemačku vladu leži u činjenici da 26-godišnji terorista uopće nije trebao biti u Njemačkoj, ali je zbog preopterećenosti i blagonaklonosti javne uprave i pravosuđa prilično lako dobio status nositelja „dopunske zaštite“ (subsidiärer Schutz), koja je u praksi slična dobivanju azila. 31. prosinca 2023. u Njemačkoj je živjelo 972.460 službeno registriranih sirijskih državljana, a priljev se nastavlja. Samo u prvoj polovici 2024. 46.176 Sirijaca zatražilo je azil.

Uhićeni Sirijac Issa al-H, koji dolazi iz Deir ez-Zora, nekadašnjeg uporišta Islamske države i u kojem žive još brojne pristaše te terorističke države, nije porekao da je želio pobiti što više “nevjernika” u masi koja je slavila obljetnicu grada kao osvetu za njemačku podršku Izraelu.

Terorist je došao u Njemačku iz Bugarske krajem prosinca 2022. godine gdje je prethodno podnio zahtjev za azil. Azil u Njemačkoj mu je bio odbijen i on je trebao biti deportiran. Na dan deportacije 3. lipnja 2023. godine nije se nalazio u smještajnom objektu gdje je trebao biti. U takvim okolnostima, njemačke vlasti morale su ga probati pronaći, pa čak i izdati nalog za uhićenje. No to nisu učinile. U međuvremenu je tekao dublinski rok do 20. kolovoza 2023. tijekom kojeg je Sirijac bio dužan napustiti Njemačku. No samo nekoliko dana nakon isteka tog roka nestali Sirijac se je preko njemačkog odvjetnika kontaktirao “Savezni ured za migracije i izbjeglice” i dobio spomenutu dodatnu zaštitu. Od tada je legalno živio u Njemačkoj.

Kancelar Scholz shvatio je razorne posljedice terora u Solingenu na izborne izglede njegovog SPD-a, već desetkovanog na europskim izborima, te je odmah otputovao u Solingen. Ondje je rekao: “To je bio terorizam protiv svih nas.” te obećao strože zakone o oružju, oštrije mjere protiv islamista i brže deportacije nakon islamističkog ubojstva policajca u Mannheimu.

Scholzov problem je što o deportacijama “naveliko” govori još od prošlog ljeta, no od tada se ništa bitno nije promijenilo. Kada je četiri dana nakon Solingena došao podržati očajni saksonski SPD u u gradu Delitzschu, počeo je pričati o svojim “naporima” potrebnim da pregovara s drugim državama o primanju odbijenih tražitelja azila iz Njemačke pokušavši opravdati zašto do sada nije pooštriopooštrio legislativu.

Nažalost ni nakon Solingena neki vladini političari nisu shvatili ozbiljnost situacije. Ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser samo je upozorila na polarizaciju društva, a supredsjednica SPD-a Saskia Esken izrekla je iritantnu izjavu da se iz ovog napada ne može puno zaključiti.

Vođa oporbe, predsjednik CDU-a Friedrich Merz, ponudio je Scholzu odmah nakon napada podršku SPD da pooštri zakone o azilu, do te mjere da dopusti deportacije natrag u Siriju i Afganistan. Scholz je odgovorio prijateljski, ali neodređeno jer zna da bi takav dogovor s oporbom vjerojatno značio kraj vladajuće koalicije s proimigracijskim Zelenima.

Već se nagađa kakve će posljedice Scholz izvući iz izbornog poraza. Više se neće moći praviti da je to regionalna stvar. U anketama je tri četvrtine saksonskih i tirinških glasača reklo da je njihova namjera glasanja za AfD ili BSW prije svega reakcija na politike njemačke vlade, ove, ali i prošle.

Postoji scenarij u kojem Scholz mijenja nesposobnog ministra unutarnjih poslova Faesera s relativno popularnim ministrom obrane Borisom Pistoriusom, no na istoku Njemačke Scholz takvim potezom ne bi puno pomogao svom SPD-u. Pistorius je militantni zagovornik naoružavanja njemačke vojske i vojne potpore Ukrajini – dok se mnogi istočni Nijemci drže pacifistički, neutralno ili čak proruski orijentirane pozicije.

Upravo nezadovoljstvo financijskom i vojnom potporom Ukrajine jedna je od glavnih tema kampanja. Sahra Wagenknecht, koja je nedvojbeno jedna od najsposobnijih i najinteligentnijih govornica njemačke politike, premda zna iznositi laži (13. kolovoza izjavila je da je NATO masovno naoružao Ukrajinu prije ruske invazije, da su američke trupe bile stacionirane u Ukrajini – ukupno 4000 vojnika NATO-a, te da je u Ukrajini bilo dvanaest vojnih baza CIA-e), traži smanjenje potpore ukrajinskim izbjeglicama. Kao i obično, daroviti populist zadire u srž stvari. Njemačka je privukla stotine tisuća ukrajinskih izbjeglica koji dobivaju izdašnu potporu Bürgergelda i ne moraju ići na posao kao drugdje. Stoga nije slučajno da je jedini relativno uspješan političar CDU-a na istoku Njemačke, saski premijer Michael Kretschmer, ujedno i jedini političar u vodstvu čisto proukrajinske CDU koji piše hvalospjeve Putinu i traži da se Ukrajina odrekne djela teritorija u korist Rusije.

Wagenknehtovoj neće ni naštetiti jučerašnji incident kada ju je neki muškarac pošpricao tiskarskom bojom dok je održavala svoj stranački skup u Erfurtu, kao niti to što su neki od osnivača njene stranke Amira Ahmed Ali i Ali Al-Dailami.

No, nije Ukrajina jedini razlog zašto Istočni Nijemci žele kazniti Scholzovu vladu

Gotovo 34 godine nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, socio-demografska struktura društava na Zapadu i Istoku još uvijek je prilično različita. Na Istoku, primjerice, nedostaje široki sloj birača koji su oslobođeni egzistencijalnih briga i stoga mogu bez straha glasati za Zelene ili Liberale. Svugdje drugdje ih mrze, naročito otkada je Zeleni vicekancelar Robert Habeck početkom 2023. predložio nacrt “Zakona o grijanju” u kojem je najavio zabranu ugradnje novih plinskih kotlova od kraja godine. To je osobito na Istoku izazvalo egzistencijalni strah među vlasnicima obiteljskih kuća.

To ne znači da su “nove savezne države” gladne doline. Tamo je infrastruktura često u boljem stanju nego u staroj SRNJ. Cijene nekretnina niže su nego u prepunim aglomeracijama Zapada. Ali ljudi na Istoku su doživjeli traumu nakon ujedinjenja. Mnogi su tada izgubili posao i sigurnost, pa se u njihov DNK upisao strah od neizvjesnosti. Sjetimo se koliko je manipuliranje tim strahom pomoglo usponu Hitlera na vlast

Konačno, postoji još jedna razlika između istoka i zapada Njemačke koju ni 34 godine suživota u jednoj državi nisu mogle izbrisati. Zapad je postnacionalno multikulturalno društvo, dok su istočnjaci uglavnom staromodni njemački domoljubi izrazito netrpeljivi prema drugim nacionalnostima.

Osobito Tiringija ima ružnu povijest. 1930. godine, tri godine prije nego što je Hitler došao na vlast, imala je demokratski izabrane ministre iz redova NSDAP-a, a 1932. imala je i premijera nacionalsocijalista. U Thüringiji su Nacisti isprobali mnoge stvari koje su kasnije primijenili diljem Njemačke.

Stoga je bio pametan potez kada je zapadnonjemački profesor povijesti Höcke za svoju političku karijeru odabrao ovu pokrajinu. Ekstremni nacionalist koji zgrožen izgledom tamnoputih igrača već deset godina ne gleda utakmice njemačke nogometne reprezentacije, plodno tlo je upravo pronašao u Tiringiji.

Kada se birači u ponedjeljak probude, lako bi se moglo dogoditi da neće imati vlast jer Wagenknecht je nepredvidiva i u svojoj više od trideset godina dugoj političkoj karijeri nikada nije pokazala interes za vladanje. Ona će možda zahtijevati da joj se CDU/SPD/Zeleni/Liberali poklone, ali teško da će “Sari Putinovoj služavki” (Sahra Putinknecht) pružiti ruku. O koaliciji s AfD-om nitko ni ne računa.