Lažni domoljubi
Namjera stvaranja nove frakcije u Europskom parlamentu pod nazivom „Domoljubi za Europu“ mogla bi na prvi pogled biti simpatična za konzervativno nastrojenu osobu. Naposljetku, već njihov uvodni manifest, odnosno svojevrsne temeljne programske teze, govore o tome što konzervativna sredina djelomično s pravom zamjera funkcioniranju Europske unije.
Oni zamjeraju nastojanju da se sve više ovlasti država članica prenese na središnja tijela, državama članicama oduzme pravo veta u pitanjima vanjske politike i proračuna, te da se da još više moći neizabranim birokratima. Konzervativci prije svega apeliraju na očuvanje razlika među pojedinim državama Unije, jer smatraju da su razlike to što je učinilo i čini Europu jakom, politički i ekonomski. Žele težiti strožim uvjetima politike migracija i azila. Žele zaštiti prava i slobode koje su po njima ugrožene nametanjem političke korektnosti ili širenja definicije tzv. Govora mržnje.
Međutim, simpatije blijede ako se pogledaju ljudi koji smišljaju takav program frakcije. Kad se pogledaju članovi utemeljitelji, odjednom se postavlja pitanje kako takvi ljudi u Europi odjednom prisvajaju temu domoljublja, patriotizma i obrane nacionalnih interesa.
To su bivši češki premijer Andrej Babiš (ANO), mađarski premijer Viktor Orbán (FIDESZ) i predsjednik Slobodne stranke Austrije (FPÖ) Herbert Kickl. Svaki od ovih političara poznat je po svojim kontroverzama.
Andrej Babiš se npr. vodi kao bivši suradnik komunističke tajne policije ŠtB-a (pandan našoj UDBA-i). Iako je on to oštro opovrgavao, izgubio je spor sa slovačkim Institutom nacionalnog sjećanja po tom pitanju. Osim toga on po nacionalnosti nije niti Čeh, a njegov češki jezik je na nivou Steven Bartulice.
Promatramo li djelovanje Andreja Babiša u odnosu na Europsku uniju, upravo je njegova vlada u Češkoj objeručke prihvatila sve početne principe Green Deala, koji on sada žestoko kritizira. Do nedavno europska povjerenicu za europske vrijednosti i transparentnost Věra Jourová je upravo bila njegov kandidat. Ona koja je bila glavna kod uplitanja institucija EU u unutarnje stvari članica i političkih ucjena pritiskom blokade novca iz europskog proračuna. Sada Babiš te politike kritizira.
Nije mu smetalo da bude vjerni član liberalne frakcije Renew sve dok su njegove tvrtke od toga mogle profitirati. Danas Babiš tvrdi da tolike godine nije bio zadovoljan programom koji je ova frakcija forsirala.
O Viktoru Orbánu ne treba previše govoriti niti ga posebno predstavljati jer je našoj javnosti dovoljno dobro poznat. Njegov je patriotizam vjerodostojniji, no dugo ga je razdoblje praktički neograničene vlasti, transformiralo u političara s izraženim autoritarnim crtama spram koje je Plenković tek učenik.
Herbert Kickla predvodi najjaču austrijsku stranku FPÖ. Stranku u kojoj je opstao austrijski nacistički sentiment. Austrijskog predsjednika Kickl je nazvao senilna mumija, a na televiziji je govorio da je Ivermektin lijek za Corona virus. Austrijski FPÖ umiješan je u nekoliko skandala povezanih s financijskim i političkim utjecajem Moskve. Neki od njezinih bivših političara čini se da su bili upleteni u špijuniranje za Rusiju, a stranački predstavnici se nisu niti pokušali riješiti etikete austrijskog ogranka Kremlja, čak ni kad su zalijepili cijelu Austriju s plakatima na kojem se ukrajinski predsjednik Zelenski ljubi s predsjednicom Europske komisije von der Leyen. Pored toga je bilo napisano: “zaustavite ludilo”.
Sada se Patriotima pridružuju španjolska stranka Vox, portugalska stranka Chega, a vjerojatno će im se još neke stranke pridružiti. Time bi ispunili potrebni broj stranaka i zastupnika koji treba da bi se osnovala nova frakcija. S druge strane osnivanje nove frakcije bi moglo dovesti do raspada ili preoblikovanja postojeće frakcije „Identitet i demokracija“.
Ono što se svi sada pitaju je kako je došlo do naglog rasta popularnosti pravih desnih stranaka (HDZ nije prava desnica).
Pojmovi nacije, domoljublja i patriotizma nakon Drugog svjetskog rata postupno su bili potisnuti na marginu. S jedne strane, bio je to razumljiv proces kao reakcija na strahote rata. S druge strane, u pretjeranom nastojanju da se obračunaju s mračnom prošlošću, ti su koncepti postali nešto što se u društvu ne spominje. Europa je trebala postati otvoreno društvo, gdje više nema Nijemaca, Talijana, Francuza, Španjolca ili Hrvata, nego su svi Europljani. Iako se u vrijeme zatišja i mira sve činilo idealnim, čim su se pojavile prve krize, sve se vratilo na staro. Kada, gdje i zašto je to počelo, više se točno niti ne zna. U konačnici sada je to nebitno.
Domoljublje je jedna od najjačih emocija i na njega se birače može namamiti bolje nego na veće mirovine ili niže poreze. Bez obzira na to što mislili, ta će emocija kod većine ljudi uvijek postojati. Jedino je važno tko će se prava na tu emociju dočepati.
Demokršćanske, socijaldemokratske, liberalne, zelene, pa i lijeve stranke su uglavnom napustile koncept domoljublja kao temelja nacionalne politike u ime političke korektnosti, pa su to iskoristile desne opcije. To što to nisu jedine agenda nema veze. U paketu dolazi sve i svašta, i glasač može samo bira na izborima koji paket stavova, obećanja i vrijednosti želi. Ako pročitate Patriotski manifest, tamo nema ničega s čime se normalna osoba suštinski ne bi mogla ne složiti.
Problem su upravo oni ljudi koji to utjelovljuju na novi način, koji se busaju u prsa kao najveći domoljubi. Slično kao i riječ domoljublje, danas je ova skupina populista uzurpirala riječ mir. U sadašnjem kontekstu njihova shvaćanja, to znači da Ukrajina treba što prije prestati ratovati, a Europa i ostatak svijeta trebali bi joj što prije prestati vojno pomagati. Treba odustati i prihvatiti sve uvjete Kremlja. Samo “da bude mir”.
Ovo stajalište u potpunosti negira sve ostale točke memoranduma “Patriota”. Ako se Ukrajina preda, izgubit će nacionalni suverenitet i veliki dio teritorija. O Ukrajincima se više neće odlučivati u Kijevu, nego u Moskvi, na puno gori način nego što se danas u Bruxellesu može odlučivati o Hrvatima, Česima, Mađarima ili Austrijancima. Što je domoljublje nego obrana domovine, kulture, baštine, koja se prenosi na naraštaje, otpor agresoru i okupatoru koji traje već treću godinu? Populisti s retorikom obrane suvereniteta bit će uspješni samo dok se više uvedene stranke ne vrate pozitivnoj obrani nacionalnih interesa.
Manifest Patriota za Europu
„Narodi Europe došli su do povijesne prekretnice. Europska unija, nekoć projekt iz snova ukorijenjen u želji za pomirenjem nakon razaranja uzrokovanih dvama svjetskim ratovima i desetljećima podjela, okrenula se protiv Europljana i sada predstavlja interese koji su u suprotnosti s voljom naroda, regija i malih zajednica koje čine našu europsku domovinu.
Institucije nepoznate europskim građanima i udaljene od njih – zajedno sa snažnim globalističkim snagama, birokratima koje nitko ne bira, lobističkim i interesnim skupinama koje zanemaruju glas većine i šire narodne demokracije – planiraju zauzeti mjesto naroda. A koji je njihov alat za to? Sjedinjena Europska Država.
Stoga su nedavni izbori za Europski parlament u lipnju imali i generacijsko i egzistencijalno značenje. Politička podjela više nije između konzervativaca i liberala ili desnice i ljevice, već između centrista, vjesnika nove europske “naddržave” i domoljuba i suverenista, koji se bore za očuvanje i jačanje europskih naroda koji su im dragi. Samo kroz pobjedu i suradnju domoljubnih i suverenističkih stranaka kontinenta možemo jamčiti baštinu našoj djeci.
Vjerujemo u Europu koja
• sastoji se od snažnih, ponosnih i neovisnih naroda; naroda koji mogu slobodno odlučiti koegzistirati i surađivati na temelju uzajamnog dogovora;
• surađuje kroz institucije ukorijenjene u narodima; preko institucija koje djeluju u ime i koje su odgovorne narodima Europe;
• zastupa svoje interese suvereno i nepokolebljivo, bez ovisnosti koje ometaju provedbu volje njezinih nacionalnih zajednica, bilo u zemlji ili inozemstvu;
• je predana miru i dijalogu, ali istodobno spremna braniti se od svih prijetnji;
• brani i slavi svoj europski identitet, tradiciju i običaje, plod grčko-rimske i judeokršćanske baštine;
• visoko cijeni inherentnu raznolikost svojih naroda, njihovu povijest i način života, a istovremeno se odupire ultimatumima usmjerenim na njenu promjenu prema trenutnim trendovima u modi;
• je branitelj stvarnih sloboda, temeljnih prava i ljudskog dostojanstva te se istodobno snažno opire svakom pokušaju ograničavanja ili reinterpretiranja tih sloboda;
• je konkurentna, produktivna, učinkovita i ponosna na svoja intelektualna, znanstvena i gospodarska dostignuća kao kontinent inovacija, izvrsnosti i napretka;
• odlučna zaštititi svoje granice, zaustaviti nezakonite migracije i očuvati svoj kulturni identitet, slijedeći volju velike većine europskih građana;
• se sastoji od nacija koje su spremne braniti svoje narode od svih potencijalnih prijetnji, bilo političke, ekonomske, vjerske ili kulturne prirode;
• poštuje vlastiti mandat i pravila, ne prelazi svoje nadležnosti, poštuje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te u budućnosti neće opravdavati svoje napade na nacionalni suverenitet vršenjem pritiska kroz europski proračun;
• je skup naroda koji odbacuju svako daljnje prepuštanje nacionalnog suvereniteta europskim institucijama;
• poštuje pravo veta naroda;
• prepoznaje diplomaciju kao temeljni element suvereniteta država članica i kao pitanje o kojem svaka nacija može slobodno odlučivati bez prisiljavanja drugih da donesu istu odluku.
Mi, europske domoljubne snage, obećavamo da ćemo budućnost našeg kontinenta vratiti europskom narodu:
vratit ćemo naše institucije i usmjeriti europsku politiku u smjeru koji služi našim nacijama i narodima. Prednost dajemo suverenitetu nad federalizmom, slobodi nad diktatom i miru: ovo je manifest domoljuba koji služe Europi.“
