Energane i gorivo iz otpada – Viktorov poučak br. 475

Hrabre Ličanke i Ličani, kojima je prekipjelo da se Liku pretvara u smetlište, razgolitili su očajno stanje u postupanju s otpadom. Istodobno su otvorili i pitanje kako u Hrvatskoj odgovorno iskoristiti gorivo iz otpada, umjesto da otpad i dalje gomilamo bez cjelovitog sustava. Afera „Gospić“ je razotkrila da nije Lika jedina koju se pretvara u smetlište. Otkriveno je, da je od samog vrha (čak vjerujem nesvjesno), pa do zadnje jedinke u postupanju s otpadom, uspostavljena (sumnjam formalno), interesna organizacija, koja na račun uništavanja prirode i okoliša stvara dobit. Vrh odgovornosti je kod onih koji su davali dozvole i onih koji nisu obavljali svoj posao. Ministarstvo mora, ako već i nije provesti upravni nadzor i utvrdi gdje, kome i kako se u Županijama davalo dozvole za postupanje s otpadom. Toliko, ovaj puta o „Gospiću“.

Ličanke i Ličani oslobađaju od straha od energana

Pitao me nedavno novinar, da li smo mi glupi jer smo protiv energana na gorivo iz otpada, a Austrijanci samo u Beču imaju 4 energane. Odgovorio sam mu, da smo mi prije 35 godina bili itekako pametni, i da smo se od tada počeli zaglupljivati. Naime, u Zagrebu se sredinom 80-ih shvatilo, da se problem otpada ne može riješiti samo oporabom. Znali smo da je pravi „win-win“ u postupanju s otpadom, iskorištavanje termičkog potencijala dijele otpada koji se ne može ili ne isplati reciklirati.

Imao sam priliku biti dio tima u kome su bili predstavnici tvrtki kojima je izgradnja takvih objekata bila prava sitnica (Ingra, Elektroprojekt, Montmontaža, ĐĐ, Jugoturbina, Končar….). Projekt izgradnje spalionice otpada (tada se nije govorilo kao danas o energanama na gorivo iz otpada) u Zagrebu je bio toliko logičan, da nije bilo glasova protiv. Znala se i lokacija. Na Žitnjaku, na lokaciji bivše tvornice autobusa (ako se dobro sjećam). Nemojte pomisliti da se narod zadnjih 10 – 15 godina one države bojao dići glas. Hrabrost kakva se tada pokazivala protiv nerazumnih zahvata, i način kako su se javno vodile rasprave, između ostaloga i oko nuklearke u Krškom, danas je teško i zamisliti.

I onda su došli novi i sve počeli ispočetka. Svjedočimo dosta neslavnom stanju.

Kolektivna šutnja o potrebi energana – samo jedan glas za

Zbog vjerovanja u tehničku struku i prirodne zakone, koji su otporni na političke odluke, a vjerojatno kao malo lud, ne bojeći se za egzistenciju, dozvolio sam si da ne napustim ideju energana. Ostao sam jedini koji javno i kontinuirano zastupam energane na gorivo iz otpada. Ne kao rješenje, ali kao bitan i neizostavan dio rješenja postupanja s otpadom. Nijedan premijer ili ministar, nijedan predstavnik akademske zajednice, nijedan fakultetski profesor, ni Strojarski ni Kemijsko tehnološki fakultet (oba fakulteta školuju kadar koji ima veze s energanama), niti Hrvatska akademija tehničkih znanosti nisu se htjeli ili usudili javno istupiti u korist energana na gorivo iz otpada. Oni odšutješe i mi ostasmo jedini u EU koji nemamo energane na otpad.

Pisao sam, od Boga do nedraga, srameći se naše tehnološko tehničke zaostalosti nešto na temu energana: Napisao sam i niz poučaka – evo nekih : 407, 408, 409. Nastupao na televiziji.

Hoće li Šibenik biti prvi

Prije dvije godine spontano sam podržao ideju energane na gorivo iz otpada u Šibeniku. U 411. poučku sam napisao: Pobornik sam iskorištavanje energetskog potencijala otpada koji se ne može ili ne isplati materijalno iskoristiti. Zato pozdravljam spremnost Šibenika da na svom prostoru izgradi energanu na gorivo iz otpada. Koliko god sam veliki pobornik energana na gorivo iz otpada, podržavam ih samo ako studija izvodljivosti dokaže okolišni i ekonomski smisao. 

Prije dvije godine bila je to hrabra odluka. Ovih dana je napravljen prvi od niza koraka. Za svaki slijedeći treba dodatna mudrost. Dajući bezrezervnu podršku za početak rada, upozorio sam: Do realizacije čeka i tako niz prepreka, a puzzla šibenska energana treba barem 100 dobro prilagođenih puzzli, da ima smisla, uključujući i manjkavo zakonodavstvo. Po meni je upozorenje i dalje aktualno.

Hvala Ličankama i Ličanima, jer se nazire uništenje „otpadaško mafijaške hobotnice“. Uz to, njihov „opravdani gnjev“ bi mogao pomoći da napravimo povijesni iskorak u rješavanju otpada. Preko noći, upaljeno je svjetlo i svi progledaše. Šibenčani više nisu sami. Svi bi energanu. Energane više nisu tabu. Preko noći, postale su Sveti gral.

Nacija je progledala. Prije nego prestanem pisati o potrebi za energanama, jer sada to počinju drugi, malo upozorenje. Ne znam od kuda ideja da trebamo hitno 3 energane za komunalni otpad i 2 za opasni. Da nije zagrebački miting djelovao kao atropin, pa su se zjenice raširile prejako, pa se svjetla rasplinjuju i ne vidimo dovoljno bistro?

Sada bi svi energane na gorivo iz otpada, a ja suzdržan

Ne smijemo uletjeti s energanama kao „grlom u jagode“. Svakako ne kao s centrima za gospodarenja s otpadom. Izgradnja energana na otpad, koliko god one, prema studijama bile ekonomski opravdane, zahtijeva puno mudrosti. One jesu isplative samo ako se mudro sagleda cijeli sustav. Zašto kao pobornik energana na gorivo iz otpada malo povlačim ručnu? Jednostavno, ako su energane na gorivo iz otpada ekonomski tako isplative, zašto do nedavno, dok nisu puštene u rad energane u Celju i Beogradu, od Beča do Soluna nije izgrađena niti jedna. Zna li se odgovor? Zna.

Energana ima smisla samo u uređenom okruženju. Država mora donijeti odluku gdje energana ima smisla kao dio ukupnog rješenja i s najvećom koristi i za okoliš i društvenu ekonomiju. Slovenija je napravila detaljnu analizu. Snimili potrebe države i zaključili da im uz korištenje gorivo iz otpada u cementari Anhovo, i uz Celjsku energanu trebaju još i Ljubljanska i Mariborska energana. Na taj način bi zbrinuli otpada od Kopra do Kočevja pa sve do Kranjske gore.

Kada energana ima smisla

Energana na gorivo iz otpada ima smisla samo ako postoji korisnik toplinske energije, a to su u 99 % slučajeva domaćinstva. Zagrebu neophodno treba energana na gorivo iz otpada. Argumenti zašto ju je trebao 1990. danas su 100 puta jači. Državan odluka mora odrediti prioritet. Osim Zagreba, u obzir dolaze, prije svega gradovi koji imaju sistem centralnog grijanja.

Kod planiranja energana, treba poći od energetskih potreba određene sredine za toplinom, a ne koliko određena sredina ima vlastitog otpada. Za razliku od moje teze „kako se s Komiže, preko Visa i Splita do Belišća ne isplati voziti niti marihuana u rinfuzi, a kamo li otpadni papir“, gorivo iz otpada je vrijedna roba i podnosi i veće transportne troškove. Onako napamet, mislim da su potrebe Zagreba za toplinom veće od količina otpada koji nastaje. Do Zagreba bi se skoro pa isplatio prijevoz otpada i sa Komiže. Skoro….

Padaju mi na pamet još Osijek, Varaždin, Karlovac, …. Ti gradovi imaju sistem centralnog grijanja – elektrana toplana. I tamo treba prvo sagledati potrebe grada za toplinom, a onda planirati kapacitet energane.

U Sisku je planirana energana na otpad privatnog investitora, pri čemu će se otpadna toplina plasirati u postojeći sistem centralnog grijanja. Energana u Šibeniku namjerava toplinu plasirati u poduzetničkoj zoni PODI. To bi mogao biti jedan potpuno novi način rješenja otpadne topline, ali zahtijeva i dodatan oprez.

Puno bi toga trebalo bi osmisliti kod iskorištavanja termičkog potencijala goriva iz otpada. Čak i o autonomnoj upotrebi energana na otocima….. O tome nekom drugom prilikom.

Novi Vladin autogol

Poruka premijeru: Vratite Agenciju zaštite okoliša, izmjestite inspekciju zaštite okoliša iz Državnog inspektorata, vratite očevidnik…. Bez toga se ne može spriječiti neki novi „Gospić“, a niti izgraditi nijedna energana na gorivo iz otpada. Jer kako da se vjeruje institucijama, a kako da im se vjeruje ako nisu samostalne teško ćemo do energana.

I kako vjerovati institucijama i potrebnoj transparentnosti, kada si je Vlada upravo zabila autogol. U petak 11. rujna oko 17h popodne otvoreno je e-savjetovanje o procjeni učinaka izmjena Zakona o gospodarenju otpadom. Rok za očitovanja je bio, nedjelja 13. rujna. Za izmjenu Zakona, koji je kažu kriv za ilegalni uvoz otpada Vlada je za savjetovanje namijenila puna 2 dana vikenda. Opravdana je sumnja, da se u izmjenama Zakona o gospodarenju otpadom opet želi podvaliti neki trik iz arsenala bivšeg ministra okoliša Tomislava Ćorića. I sada ti njima vjeruj.

Kolektivni grijeh ministara

I malo, baš malo cinizma. Koliko sam se puta naslušao od ministara kako su oni protiv energana-spalionica i kako znaju za bolja rješenja. Jedino nikako da ih iznesu i o njima obavijeste kolege u EU, da se i oni prosvijetle. Očekujem da mediji počnu pozivati na mišljenje o energanama dosadašnje ministrice i ministre, pojašnjavajući njihovu stručnost, činjenicom da su bili ili su ministri okoliša. Biti ministrom je kod nas jača stručna kvalifikacija od postdoktorskog studija na Sorboni ili Oxfordu. Red je spomenuti zadnje, da se ne zaboravi njihov doprinos današnjem stanju u postupanju s otpadom. „Gospić“ je (i) njihov grijeh: Holy, Zmajlović, Dobrović, Filipović, Habijan, Ćorić, Vučković…