Slučaj Gospić: Svaki 4. stanovnik Like je član HDZ-a/LiPO – Viktorov poučak br. 480

U državnoj i lokalnoj upravi vrijede pravila kao u vojsci. Vrijedi pravilo zapovjedne odgovornosti. Zato je za slučaj Gospić po zapovjednoj odgovornosti kriv (i) premijer Andrej Plenković. Kako?

Jerko Kostelac je za sada jedini krivac za slučaj Gospić. On je kao samostalno izdavao dozvole. S bogatim iskustvom rada u Županiji od 2004. godine, kao viši savjetnik za okoliš, tvrdi da nije bio dovoljno iskusan u izdavanju dozvola. Opa! Priznao je da je znao za velike količine otpada, pa čak i za informacije da je dio otpada zakopan. Neiskusan, ali dobronamjeran, član HDZ-a izdavao je dozvole koje su omogućile kriminal. Kriminal unutar EU-a neviđenih razmjera.

„Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu.“ – François Voltaire

Pitam se kako je moguće da je izdavanje tako osjetljivih dozvola povjereno neiskusnom, istina, dobronamjernom službeniku, članu HDZ-a? Da mu je to omogućeno, sigurno je da u hijerarhiji zapovjedne odgovornosti postoje još neiskusniji. Od gospodina Kostelca logično je neiskusnija (bila) njegova neposredna šefica Ana Milinković Rukavina, šefica Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša. Ona nije primijetila neiskustvo i dobronamjernost gospodina Kostelca, iako je znala ili morala znati za „velike količine i još k tome da se otpad zakopava“, što je znao cijeli Gospić. Gospođa je (izgleda) također bila u HDZ, a sada je članica LiPO, i u koaliciji je s HDZ-om.

U piramidi zapovjedne odgovornosti mjesto pripada i po logici stvari neiskusnom (je li i dobronamjernom?)  pročelniku Upravnog odjela za opću upravu i braniteljska pitanja, gospodinu Jurju Verzonu, neposrednom šefu gospođe Milinković Rukavine. On nije primijetio neiskustvo i dobronamjernost gospođe Rukavina, koja je u svom neiskustvu povjerila izdavanje dozvola neiskusnom gospodinu Kostelcu, iako je gospodin Verzon znao ili morao znati za „velike količine i još k tome da se otpad zakopava“, što je znao cijeli Gospić.

Naravno da je i gospodin Juraj Verzon, istaknuti član HDZ-a. Župan Ernest Petry, koji je znao ili morao znati za „velike količine i još k tome da se otpad zakopava“ vrh je lokalne piramide neiskustva i dobronamjernosti u Ličko-senjskoj županiji. Vrh neiskustva koji je omogućio kriminal, unutar EU, neviđenih razmjera.

Slučaj Gospić: Je li krivnja doista samo na jednom čovjeku?

No, kriminal unutar EU-a, neviđenih razmjera, ne bi bio moguć bez neiskustva i dobronamjernosti bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. On nije samo trebao znati, on je znao za „velike količine uvezenog otpada i još k tome da se otpad zakopava“. On je blokiranjem rada inspektora, koji su prijavljivali kriminal, omogućavao nesmetani uvoz otpada. I on je (bio) uvaženi član HDZ-a.

U lancu neiskustva i dobronamjernosti, treba spomenuti i bivšeg ministra okoliša Tomislava Ćorića, koji je ukinuo barijere kojima se mogao sprječavati kriminalni uvoz otpada. On je morao znati da će ukidanje barijera dodatno otvoriti vrata kriminalnome uvozu otpada. Naravno, i on je član HDZ-a. Sigurno je da i sadašnja ministrica okoliša Marija Vučković spada u neiskusne i dobronamjerne, jer ne provodi upravni nadzor nad radom županija. Naravno, i ona je članica HDZ-a.

Nažalost, kada se pogleda piramida zapovjedne odgovornosti, vidljivo je da je i premijer Andrija Plenković „neiskusan i dobronamjeran“, jer je dozvolio da odgovorne poslove obavljaju, redom neiskusni članovi HDZ-a.

U Ličko-senjskoj županiji preko 21 % ukupnog punoljetnog stanovništva čine članovi HDZ-a, a blizu 5 % članovi su koalicijske stranke LiPO. Je li je to razlog zbog kojeg se tako dugo tolerirao kriminalni uvoz otpada?

Imenovanje neiskusnih osoba sa stranačkom iskaznicom na odgovorna mjesta, vjerojatno nije praksa samo u HDZ. U Istri, Rijeci, Varaždinu, Zagrebu, Koprivnici, …. Uz sličnu praksu razlika je samo u stranačkim iskaznicama. Ali čim problematika prijeđe u nadležnost druge stranke, mijenja se i boja partijskih knjižica onih koji za nju odgovaraju, pa su skandali poput onoga u Gospiću manje vjerojatni.

Mislim da je HDZ ipak pretjerao s imenovanjem samo svojih članova na sve pozicije na koje je mogao. Meni nema logike da u Istri, gdje je podrška HDZ-u puno manja, ravnatelji recimo bolnica moraju biti iz HDZ-a. A vama?

Znači li ulazak u OECD kraj despotizma?

Stanje u društvu pokazuje da despotizam nije pravi put. Zbog njega su nam tako dugo zatvorena vrata ulaska među najrazvijenije, članice OECD (Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj).

Prema AI glavni problem s hrvatskim ulaskom u OECD odnosi se na prevelik politički utjecaj i nedostatak profesionalizma u upravljanju državnim poduzećima. OECD izričito traži potpunu depolitizaciju i micanje stranačkih kadrova (“uhljeba”) iz uprava i nadzornih odbora javnih tvrtki, zahtijevajući da se imenovanja provode isključivo na temelju stručnosti, transparentnih javnih natječaja i ostvarenih rezultata, a ne stranačke pripadnosti.

OECD je u svojim izvješćima oštro kritizirao “izraženu volju političkih elita da iskoriste državna poduzeća za osobnu ili stranačku korist”. Istaknuto je da u Hrvatskoj postoji snažan politički pritisak na rad nadzornih odbora i imenovanja uprava, što narušava autonomiju poduzeća. Prema OECD glavni i jedini kriterij za odabir uprava moraju postati profesionalno iskustvo, stručne kvalifikacije i jasni poslovni rezultati, a ne stranačka podobnost ili politički dogovori.

Kada vidim što od nas traži OECD pomislim što će biti s neiskusnim i dobronamjernim vlasnicima stranačkih iskaznica, koji zauzimaju svaku imalo odgovorniju ulogu u javnom sektoru. Negdje već od položaja podvornika. Može li si sadašnji premijer dozvoliti način upravljanja u kojem njegova nije niti jedina niti prva niti zadnja?

Ponavljam, nije ovaj način vladanja samo u HDZ-u. I druge stranke su slične, ali s puno manje skandala, a nijedna do sada s posljedicama kakve je izazvao način upravljanja HDZ-a.

Članovi HDZ-a čine otprilike 5,4 % ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske. Zauzimaju sva, imalo važnija mjesta, u javnim tvrtkama, institucijama i ustanovama.

Članovi CDU-a čine otprilike 0,42% ukupnog stanovništva Njemačke.