Reforma javne uprave i OECD: Hrvatska mora prijeći s riječi na djela

Bilješke s margina OECD-ovog Foruma o izgradnji povjerenja i jačanju demokracije

OECD-ov Government Unstuck pokazuje da se reforma javne uprave ne događa na konferencijama, nego u institucijama koje su spremne učiti iz međunarodnog iskustva. Zato relativno slaba vidljivost Hrvatske i njenih delegata na forumu, usprkos činjenici da je Hrvatska kandidat za članstvo u OECD-u od kojeg se očekivalo da do kraja 2026. godine okonča pregovore za članstvo, zatvori sva poglavlja i dobije pristanak drugih članica za članstvo, nije nužno znak slabosti, ako su hrvatski delegati iz svojeg sudjelovanja izvukli pouku o stvarnoj svrsi sudjelovanja u međunarodnim organizacijama kakva je OECD.

Mi znamo da je za nas važno dobiti više stranih ulaganja, a da bismo to ostvarili potrebno je ispuniti određene uvjete u četiri preostala poglavlja koja nismo još zatvorili. Naime, sam zakonski okvir kojim se Hrvatska prilagođava OECD-u nije nužno dovoljan, ako se zakoni slabo ili nikako ne provode. Ako se zahtijeva da se čelne osobe u javnim poduzećima biraju po kriterijima stručnosti, a ne stranačke podobnosti, ako se traži smanjivanje korupcije, nije dovoljno samo donijeti zakone u tom smislu, već je potrebno ostvariti konkretne pomake u pravom smjeru koji također pokazuju tendenciju da neće biti zaustavljeni nakon ulaska u OECD.

Očekuje se promjena smjera i trenda, a ne samo vanjski dojam promjene nakon koje ostaje sve isto. Nitko, naravno, ne očekuje momentalno smanjivanje korupcije, no već samo smanjivanje državnog aparata uklanjanjem nepotrebnih funkcija i ljudi koji ih zauzimaju samo zato što su stranački kadrovi bio bi značajan korak u pravom smjeru. Inicijative poput „Metle“ koju  je pokrenula stranka Centar tako je vrlo na liniji OECD-a, jer je oko 60% tema na forumu bilo posvećeno upravo smanjivanju regulatornog opterećenja i pomaganju poduzetnicima u poslovanju.

Poduzetnici traže rasterećenje, a njihov glas treba čuti i OECD

Praktično dan prije foruma, 11.10. u nedjelju, održan je na Zrinjevcu veliki protest malih poduzetnika i iznajmljivača koji su tražili smanjivanje oporezivanja i administrativnih opterećenja svojem poslovanju. Makar mali iznajmljivači nisu tema koja je posebno interesantna sa stanovišta OECD-a, nazočnost stotina ljudi duže od dva sata pod jakom kišom, u kabanicama i s kišobranima, koji su zdušno popratili vrlo sadržajna izlaganja članova udruge UGP koja je organizirala protest i drugih govornika, pokazuje da ova tema nije beznačajna, i to ne samo za Hrvatsku, nego i šire.

Udruga UGP prisutna je i međunarodno u različitim organizacijama poduzetnika, a bitno je spomenuti da i OECD ima sličan oblik suradnje s udrugama, primjerice na forumu se pojavio i g. Aidan Sweeney is udruge IEBC, irskih poduzetnika iz područja građevinarstva i stanogradnje, koji je osobito uspješno prezentirao upravo ove teme smanjivanja regulatornog opterećenja. Stoga bi vjerojatno udruzi UGP bilo korisno da se uključi i u taj oblik suradnje s OECD-om, makar i kao promatrač ili pridruženi član, kako bi se njen glas čuo i na razini OECD-a.

Također, forum je ponudio i jedan okrugli stol o AI-u, na kojem su iznesene uobičajene  sumnje u pouzdanost i opasnost od rizika povezanih s AI-jem, iako se sudionici, dakako, slažu da je njegova primjena nužna radi efikasnosti sektora uprave koji traže obradu velikih količina podataka, premda je ljudski nadzor neophodan u vidu Human-in-the Loop ili nekog još više razrađenog oblika kontrole. Osobito se istaknuo portugalski delegat (ministar), koji je čak bio tako agilan da je u jednom času izjavio da „zašto smo uopće ovdje, mogli bismo biti kod kuće i nešto raditi“, na što mu je  odgovoreno otprilike da „smo ovdje zato da razmjenjujemo iskustva, učimo jedni od drugih i tako napredujemo zajedno“.

I to je upravo ono što bi i Hrvatska trebala naučili kao bit članstva u OECD-u i sličnim međunarodnim organizacijama, i koristi od članstva. Prvo je međunarodno iskustvo kao javno dobro. Sudjelovanje na OECD-ovu forumu nije samo profesionalno usavršavanje pojedinca. Ono može donijeti znanje i kontakte koji imaju vrijednost za čitavu instituciju, pa i za državu.

Druga je prijenos znanja u organizaciju. Ako se sudionik vrati s novim idejama, ali nema mogućnost o njima raspravljati, preložiti pilot-projekt ili preispitati postojeću praksu, organizacija nije iskoristila njegov potencijal.

Treća je autonomija inicijative. Proaktivna javna uprava ne nastaje samo odukom ministra ili predsjednika Vlade. Ona zahtijeva organizacijsku kulturu u kojoj je dopušteno postavljati pitanja, predlagati promjene i učiti iz pokušaja koji nisu uvijek uspješni. Zato pitanje portugalskog ministra i odgovor na njega nisu suprotstavljeni stavovi. Oni predstavljaju dvije nužne faze institucionalne promjene: zajedničko učenje i praktično djelovanje.

Država mora služiti građanima, a ne sama sebi

Međunarodni forum ne završava zatvaranjem konferencijske dvorane. Stvarni učinak počinje kada se sudionici vrate u svoje institucije. A za to je važno i onih 40% foruma koji su bili pretežno posvećeni pitanjima demokracije i kako održati demokratske vrijednosti u svijetu koji se brzo mijenja (tehnološki, politički, demografski i na druge načine), zbog čega danas govorimo o polikrizama kao što su pandemije, velike migracije, hibridni ratovi i slično.

Zato poruka foruma Government Unstuck (kako „odčepiti“ ili odblokirati državu) nije samo nužno smanjivanje birokracije, nego i jedno od temeljnih načela javne uprave: država postoji radi ostvarivanja javnog interesa, a ne radi vlastitog administrativnog opstanka ili interesa pojedinih skupina. Ne samo uklanjanje prepreka poslovanju, nego i uklanjanje prepreka građanima u ostvarivanju njihovih prava. Pritom javni interes nije jednostavan zbroj pojedinačnih interesa. Poduzetnici žele predvidljive propisa, radnici sigurnost, građani dostupne usluge, porezni obveznici odgovorno trošenje, a buduće generacije održiv razvoj, a ti interesi ponekad dolaze  u sukob.

Zadaća demokratske države nije unaprijed dati prednost jednoj kategoriji, nego uspostaviti pravedan, transparentan i učinkovit način njihovog usklađivanja, što znači da su bitni ne samo institucionalna sposobnost, nego i demokratska legitimnost i javna vrijednost. A što je javni interes mogu odrediti jedino sami građani, a ne stroj ili neki državni mehanizam.

Država nije svrha sama sebi, njena uspješnost se ne mjeri količinom propisa koje donosi da bi se uskladila s nekom normom ili propisom EU-a ili OECD-a, brojem postupaka koje vodi ili veličinom administracije, nego sposobnošću da služi svim građanima, štiti njihova prava i stvara uvjete za društveni i gospodarski razvoj. Potrebna nam je proaktivna javna uprava. Kad se netko iz javne uprave vrati s novom idejom, hoće li ga njegova institucija pitati što je naučio i kako to možemo primijeniti, ili samo je li predao putni nalog? Odgovor nam na kraju može biti važniji od samog članstva.