18. travnja 2024.

Resnička kriza – Viktorov poučak br. 407

Hundetwasser energana na otpad u Beču - Foto: Pinterest

Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu – Toma Akvinski

Krenula me televizija. Bila mi je čast da sam bio pozvan i u emisiju HTV Otvoreno. Tema – izgradnja Centra za gospodarenje otpadom u Resniku. Uz mene u emisiju su sudjelovali Branka Genzić Horvat iz Udruge za zaštitu okoliša Resnik, Josip Pavlović predsjednik udruge Ekologija Grada Zagreba, te doktorica humanističkih znanosti, predavačica na Odsjeku za psihologiju i komunikacije na sveučilištu VERN i kratkotrajno ministrica zaštite okoliša daleke 2012. godine Mirela Holy.

Gospođa Branka Genzić Horvat je jasno bila protiv izgradnje Centra za gospodarenje otpada u Resniku što je očekivano jer ne želi imati takav objekt u svojoj blizini. Ne zamjeram joj pri tome da je iznosila neke pogrešne informacije i navodila nepostojeće propise EU. Ne zamjeram joj niti što je protiv MBO postrojenja. Ne zamjeram joj niti što nije željela odgovoriti gospodinu Pavloviću iz Ekologije grada Zagreba, koje mjesto i rješenje bi predložila.

No doktorici Holy, kojoj je referenca za uključivanje u stručne rasprave da je bila bivša ministrica, zamjeram da je protiv MBO. Zamjeram bivšoj ministrici okoliša da ne zna da danas ne postoji niti jedna obrada otpada, nigdje u svijetu, a da nema sve ili barem dio onoga što čini MBO.

MBO priznajte, zvuči dosta tajanstveno. MBO je skraćenica za M-kao mehaničko, B-kao biološka i O-kao obrada otpada. M-mehaničko znači da se otpad razdvaja po vrstama – sortira – nekom od mehaničkih operacija. Tako se u struci nazivaju operacije u kojima ne dolazi do upotrebe kemijskih i/ili termičkih procesa. B-biološko znači da se biorazgradivi otpad obrađuje biološkim putem. To u struci znači da se biološki materijal razlaže ili bakterijama koje trebaju kisik – aerobna razgradnja, u cilju dobivanja komposta ili bakterijama koje mrze kisik, pa i bez njega razgrađuju biomaterijal na način da nastaju gorivi plinovi – anaerobna razgradnja. Taj proces je kriv za neugodan miris (smrad) iz kante za otpad, ako su u njoj dulje stajali ostaci hrane. Oba procesa stručnjaci u industrijskom mjerilu vode na način da nema neugodnih mirisa. To što kod nas kompostane često neugodno smrde kao često u Zagrebu, Varaždinu, Strušcu…. je rezultat krivog dizajna i/ili vođenja procesa.

MBO postrojenje u Chentelham (UK) kapaciteta 417.000 t godišnje – Foto: Urbaser

Čudi me da je bivša ministrica protiv osnovnog principa održivog razvoja i kružnog gospodarstva, po kojem se treba materijalno iskoristiti sve što se može i isplati materijalno iskoristiti. Da se nešto može iskoristiti moraju postojati prerađivački kapaciteti. Da se nešto i isplati pojašnjavam uvijek istim primjerom, kako se iz Komiže, preko brda do luke u Visu, pa brodom do Splita i dalje kamionima do tvornice papira u Belišću ne isplati voziti ni marihuana u rinfuzi, a kamoli otpadni papir.

Ona je protiv energetske obrade dijela otpada koji se ne može ili ne isplati materijalno iskoristi. Ona je kada se već ne može materijalno oporabiti sve, da se sav otpad obradi pirolizom, inače u principu inačice energetske oporabe. Za plazmu, također inačicu energetske oporabe baš nije jer je preskupa. I piroliza i plazma imaju smisla u određenim uvjetima i za određene materijale, ali ne i kod obrade komunalnog otpada.

Vrlo rado koristi i primjer katalitičke depolimerizacije. Kod polimerizacije se male molekule neke tvari, koje se dobiju nekim petrokemijskim procesom, najčešće uz prisutnost katalizatora, uglavnom iz nafte kao sirovine, ali može i iz ugljena, povezuju u velike molekule, koje čine različitu „plastiku“. Kod katalitičke depolimerizacije se velike molekule mogu raspasti sve do ugljika i vodika, pa se onda, nekim od uglavnom katalitičkih procesa, može napraviti sve, od benzina do C-vitamina. Inače je Hitler na gorivu iz ugljena vodio rat.

Drago mi je da je doktorica Holy, kao primjer katalitičke depolimerizacije spomenula primjer takve prerade u Tvornici Drava International. Tamo se taj proces isplati, jer se za plastiku koja se prerađuje dobije naknada. Za ostatak te plastike, koja se ne može pretvoriti u ambalažu za hranu za pola EU, bi trebalo platiti naknadu. Kako je Drava International tvornica 21. stoljeća, paradni primjer kružnog gospodarstva, normalno je da su se odlučili za vlastitu proizvodnju dizela, kojeg koriste u svom procesu. To se njima isplati jer je “lagano” dobiti gorivo iz plastike, ali se ne isplati nigdje dobivati ga iz komunalnog otpada.

Nije doktorica Holy jedina bivša, koja ima vrlo originalne ideje. Bivši ministar okoliša Slaven Dobrović, umjesto iskorištavanja energetskog potencijala dijele plastike koje se unutra EU ne može ili ne isplati materijalno iskoristit, predlaže kemijsko recikliranje. Gdje to ima? Kaže ima negdje u Japanu. Još neki utjecajni su čuli da postoji nešto takvo u Aziji. U EU se još nije došlo do tog saznanja. A da ih se obavijesti?

Lokacija Resnik (više) nema alternative. Predlagali smo, kada je bilo vremena, da se otpad ne vozi u centar, već da se izgrade 3 – 4 centra na rubu grada. Kasno je plakati za prolivenim mlijekom. Odabrana MBO tehnologija je odabrana zato, jer ne postoji niti jedna druga tehnologija, osim spaliti sve, što se u EU ne koristi već barem 50 – 60 godina. Stvar je jedino u detaljima. Kako obraditi biomasu da se može iskoristiti ono što nastane i što se dijelom plastike koji se ne može ili ne isplati materijalno oporabiti?

Treba nastaviti raditi na dotjerivanju predloženog rješenja i hitno tražiti rješenje za biootpad do izgradnje centra. Iz medija se vidi da zbrinjavanje samo šestomjesečnog biootpada košta 6-7 milijuna eura. Što se planira za narednih 6 mjeseci? Novih 6-7 milijuna? Znam da postoji rješenje puno bliže od Japana.

Nemam pojma kako sam došao na anegdotu, kako je kralj, spremavši se u ribolov upitao svog meteorologa za vremensku prognozu. Meteorolog je ustvrdio da nekoliko slijedećih sati nema šanse za kišu. Kralj i kraljica pošli su u ribolov… Na putu su sreli ribiča na magarcu, koji je upozorio: „Vaše veličanstvo, vratite se u dvorac! Uskoro očekujem jaku oluju!“ Kralj je na to odgovorio: „Veoma cijenim svog vremenoslovca. On je obrazovan i iskusan stručnjak. Vjerujem mu.“ Kralj je nastavio put i zadesila ga je oluja. Bijesan se vratio u dvorac i naredio otpuštanje meteorologa.

Zatim je pozvao ribiča i ponudio mu ugledno mjesto kraljevskog vremenoslovca. Ribič je rekao: „Vaše veličanstvo, o prognoziranju vremena ne znam ništa. Informacije dobivam od svog magarca. Ako vidim da mu se uši spuste, to znači da će sigurno padati kiša.“ Kralj je onda unajmio magarca. I tako je počela praksa unajmljivanja magaraca za rad na utjecajnim pozicijama u vlasti.