Lijeva oporba u Hrvatskoj: Tko će je voditi do pobjede?

Lijeva oporba može osvojiti više mandata od HDZ-a, a Hrvatska može dobiti još četiri godine HDZ-a na vlasti. Zato me zanima kako njezina vodstva namjeravaju doći do većine, tko će ih predvoditi i zašto taj čovjek još nije ozbiljno provjeren pred biračima?

Ovotjedna rasprava o Gospiću i opozivu premijera bila je kulminacija višemjesečnog pritiska građana i oporbe. Taj rad treba priznati. Tema je opravdana, traženje odgovornosti potrebno, a upornost oporbe zaslužuje podršku. Međutim, teško mi je bilo gledati neuvjerljivog Sinišu Hajdaša Dončića i bahatog Andreja Plenkovića baš u danu u kojem su premijer i njegov oporbeni izazivač trebali pokazati najviše.

Plenković je u godišnjem izvješću iznio niz najava, od većeg dodatka umirovljenicima i potpore za novorođenu djecu do ulaganja u bolnice i stanovanje. Te najave treba provjeravati prema rezultatima, ali oporba na njih mora imati odgovor. Građani trebaju čuti što bi ona napravila bolje i s kojim ljudima.

Istoga dana najkonkretniji potez povukao je Tomislav Tomašević. Najavio je prijedlog povećanja godišnjeg poreza s pet na osam eura po četvornom metru za prazne stanove i nekretnine u kratkoročnom najmu, dok su stanovanje i dugoročni najam izuzeti. Za mene je to najuvjerljiviji primjer lijeve politike koji smo dosad vidjeli od sadašnje oporbe. Riječ je o pokušaju da se stanovi vrate ljudima kojima treba dom. Takve politike kandidati trebaju ponuditi biračima, a zatim pokazati da ih mogu provesti. Doduše, treba nadoknaditi i gubitak poreznih prihoda zbog ukidanja poreza na dohodak umirovljenicima od 85 miliona eura.

Po mojem mišljenju, u sadašnjoj konstelaciji snaga SDP i Možemo zajedno mogu osvojiti 62 mandata. Uz po dva mandata IDS-a i NPS-a te čak svih osam manjinskih zastupnika dolaze do 74. Pod tim pretpostavkama nemaju većinu. U konačnici, HDZ je svaki put završio znatno bolje nego što su mu ankete davale. Ponovi li se taj odnos, rezultat za lijevu oporbu mogao bi biti još nepovoljniji.

Lijeva oporba mora pokazati kako namjerava doći do vlasti

Bez znatnijeg poboljšanja vlastitog rezultata morat će pregovarati s dijelom centra i desne oporbe o potpori Vladi. S obzirom na sadašnje odnose Mosta i Možemo!, ne vidim kako misle dogovoriti takvu potporu ako u Vladi budu predstavnici Možemo!. Zajednička Vlada i vanjska potpora različiti su dogovori, ali za svaki treba pronaći put. Vodstva nam trebaju objasniti gdje ga vide.

Zato bi SDP i Možemo! trebali pozvati sve oporbene stranke na razgovor o suradnji i zajedničkim ciljevima. Zatim bi trebali otvoriti prostor svim zainteresiranima za premijersku poziciju da predstave svoj program i ljude s kojima namjeravaju voditi državu. Kandidat treba pokazati kako će osigurati većinu i što će s njom napraviti. Predsjednik stranke tu provjeru treba proći jednako kao i svaki drugi kandidat.

Nakon javnih predstavljanja i sučeljavanja trebalo bi organizirati otvorene predizbore za premijerskog kandidata. To bi bilo savjetodavno glasanje na kojem bi mogli sudjelovati i simpatizeri. Predlažem prilog od deset eura za zajedničku kampanju, uz registraciju i pravo na jedan glas. Onima koji taj iznos ne mogu priuštiti treba omogućiti sudjelovanje bez uplate. Tako se može prikupljati novac i okupljati ljude koji će pomoći u kampanji, uz urednu evidenciju donacija i njihov pristanak na daljnje uključivanje.

Predizbori bi pokazali koliko kandidati vrijede, kakve programe nude i imaju li ekipu za preuzimanje vlasti. Kroz rasprave o plaćama, stanovanju, zdravstvu i javnim uslugama oporba bi svoju kritiku HDZ-a povezala s onim što namjerava napraviti. Sučeljavanja i glasanje mogli bi je mjesecima držati u fokusu javnosti. Mediji bi imali programe, različite kandidate i političku utakmicu koju vrijedi pratiti. A vidjeli bismo i ima li lijeva oporba organizaciju koja takav posao može provesti.

Razumijem interes onih približno 26 iz Možemo! i 36 iz SDP-a koji bi prema toj projekciji dobili zastupnička mjesta. Siguran, po mojem sudu pretjerano plaćen mandat u oporbi može nekome biti sasvim prihvatljiv ishod. Četiri godine u Saboru, bez izvršne odgovornosti za upravljanje državom. Njima izborni poraz ne mora biti osobni poraz.

Možemo! može ojačati i bez preuzimanja vlasti

Razumijem i što bi Možemo! mogao dobiti. S deset na približno 26 mandata gotovo bi utrostručio saborski klub, proširio prisutnost na različite dijelove Hrvatske i dodatno učvrstio svoju nacionalnu poziciju. Uz slične uvjete financiranja, sredstva koja dobiva prema saborskim mandatima mogla bi rasti približno u istom omjeru. To znači prostor za više zaposlenih, jaču organizaciju i pripremu za samostalni pohod na vlast.

Možda u Možemo! procjenjuju da s ovakvim SDP-om sada nemaju šanse preuzeti vlast. Možda žele pokušati kako im se ne bi moglo prigovarati da nisu pokušali, a eventualni poraz poslije koristiti kao dokaz da ta koalicija nema smisla. Možda se pripremaju za ostvarenje ambicije da imaju vlastitog premijera. Ne znam kakva im je računica. Ali stranka iz poraza koalicije može izaći jača, dok građani ostaju s istom vlašću.

Ne razumijem ostale SDP-ovce. Ne govorim o onima kojima bi sigurno mjesto u oporbenim klupama možda sasvim odgovaralo. Govorim o članovima koji stranci pripadaju zbog svojih uvjerenja, a šute dok se zatvara put do većine. Od svojeg vodstva trebali bi tražiti plan za pobjedu i provjeru kandidata koji ih u nju namjerava voditi.

Na prigovor da se predizborima može manipulirati treba odgovoriti ozbiljnom organizacijom. Svaki kandidat mora imati ljude koji će u njegovo ime pratiti glasanje na biračkim mjestima. Treba osigurati provjeru identiteta, tajnost glasanja, pravo na prigovor i unaprijed dogovoriti pravila za ponavljanje postupka. I to govori nešto o sposobnosti onoga tko želi voditi državu.

Ako bi HDZ pokušao organizirano ubaciti deset tisuća svojih ljudi kako bi utjecao na izbor oporbenog kandidata, taj bi pokušaj trebalo dokazati i javno razotkriti. Zakonito primljene donacije mogle bi ostati za politički rad, ali najvažnije je zaštititi glasanje. Dokazane nepravilnosti rješavale bi se prema unaprijed dogovorenim pravilima. Vodstva se prije početka moraju politički obvezati da će poštovati uredan rezultat, čak i kada njihov kandidat izgubi.

Ako HDZ osvoji i mandat u razdoblju od 2028. do 2032., računajući razdoblje Oreškovićeve vlade s Karamarkom i Petrovom, došli bismo do gotovo sedamnaest godina neprekinute HDZ-ove vlasti. Ali, brate mili, gotovo sedamnaest godina je puno. Bojim se da nakon toga Hrvatska više neće biti ista.

Kao patriot smatram sramotnim podrediti traženje izlaza osobnim karijerama i stranačkim interesima. Hrvatska nema vremena čekati da se ostvare nečije ambicije. Tko vidi kamo ovaj put može odvesti, duguje građanima pokušaj da pronađe bolji.

Nakon nastupa u Saboru još sam uvjereniji da Siniša Hajdaš Dončić nije taj. A tko jest, neka odluče birači, nakon što vide programe, ljude i njihove sposobnosti. Zastupnici u Saboru zastupaju svoje birače, a ne predsjednika partije.