Da li je HDZ iz 2025. godine jednak onom iz HDZ-u iz 1990. godine ?

U svijetu filozofije tisućljećima su se na različite načine postavljala mnoga pitanja identiteta i promjena. Jedan od njih je paradoks Tezejevog broda, jedan od najtrajnijih misaonih eksperimenata u filozofiji. U svojoj srži, paradoks se pita je li objekt koji je djelomično ili u potpuno zamijenjen u svojim dijelovima još uvijek isti objekt.

Od klasične grčke mitologije do modernih primjena u tehnologiji, restauraciji umjetnina i osobnom identitetu, paradoks Tezejevog broda izaziva nas da promislimo što doista definira “istovjetnost”. Paradoksi se koriste u mnogim filozofskim raspravama kako bi se pokušali pokrenuti razgovori i rasprave.

Paradoks Tezejevog broda izvorno je predstavio grčki filozof Plutarh. Ovu filozofsku dilemu iznio je u svom romanu “Tezejev život” i ona je aktualna i danas. Tezej je bio grčki mitski junak, poznat po tome što je ubio Minotaura i prošao kroz opasni Labirint. Od mnogih priča koje se pričaju o Tezejevim putovanjima i junačkim djelima, priča o njegovom brodu vjerojatno je jedna od najzanimljivijih.

Nakon što je Tezej porazio Minotaura i otplovio natrag u Atenu, njegov je brod postao predmet dubokog štovanja. Atenjani su se godinama brinuli za brod kao priznanje za njegova djela. Međutim, s vremenom su dijelovi broda morali biti zamijenjeni. Zbog trule drvene daske i štete od oluje, postupno su korišteni novi dijelovi kako bi se obnovili stari. Iz toga je proizašlo pitanje: Ako su dijelovi Tezejeva broda zamijenjeni, je li to i dalje njegov brod? Ili je to bilo nešto sasvim drugo?

U staroj Grčkoj mislioci su raspravljali o tome je li Tezejev brod, koji je desetljećima obnavljan, još uvijek isti brod. Ovaj misaoni eksperiment postao je filozofska osnova za nastojanje da se razumije odnos između materijalnog svijeta i dublje prirode identiteta. Iz toga je proizašlo daljnje pitanje: kada bi se svaki odbačeni dio originalnog Tezejevog broda spasio i iskoristio za izgradnju identičnog broda, koji bi bio “pravi” Tezejev brod?

Ova filozofska pitanja pokušavaju potaknuti ljude na razmišljanje o značenju promjene i identiteta, posebice u vlastitim životima. Je li identitet svake osobe definiran njihovim fizičkim bićem ili njihova bit nadilazi materijalni svijet?

Tijekom tisućljeća, mnogi su filozofi pokušali odgovoriti na ova pitanja, iako postoje različiti odgovori. Prema jednom mišljenju, ako dva broda identičnog izgleda postoje u različito vrijeme, onda to nisu isti brodovi. Drevni grčki filozof Heraklit tvrdio je da je sve na svijetu u stanju gibanja, što znači da je jedina konstanta promjena. Tezejev brod, kao i sve stvari u svemiru, stoga nikada nisu isti jer se neprestano razvijaju i mijenjaju tijekom vremena. Heraklit je uzeo rijeku kao primjer. Kad bi čovjek dva puta ušao u istu rijeku, voda bi bila drugačija. Stalno je u pokretu, tako da se ne bi ponovilo isto iskustvo. Pa ipak, rijeka se i dalje smatra istom rijekom.

Da bismo prihvatili ideju stalne promjene, prvo moramo redefinirati “istovjetnost”. Identitet se ne temelji na statičnim i nepromjenjivim karakteristikama, već je to dinamički proces koji se mijenja ovisno o svrsi i obrascima ponašanja.

Aristotel je predstavio drugačije rješenje paradoksa. Smatrao je da će Tezejev brod zadržati svoj identitet sve dok njegova svrha, oblik i bitna priroda ostanu netaknuti. Čak i kada bi došlo do razmjene materijala, njegova bit (svojstva koja ga definiraju) služiti će kao sidro njegovog identiteta. Aristotel je također vjerovao da se identitet Tezejeva broda može sačuvati zahvaljujući samim metodama i iskustvu graditelja. Kad bi se u popravku broda koristilo isto umijeće i tehnike kao i u gradnji, tada bi se kroz njegovu konstrukciju očuvala bit broda.

Engleski filozof Thomas Hobbes sugerirao je da je Tezejev brod zadržao svoj identitet kroz svoju povijesnu vezu s grčkim herojem. Bit i smisao broda je njegova povijest i veza s Tezejem. Hobbes je vjerovao da pojedini dijelovi broda kojima je Tezej krenuo na svoja putovanja imaju povijesni značaj jer se mogu pratiti do heroja. Filozof je jasno rekao da su povijesne veze ono što čuva identitet tijekom vremena.

Daljnje potencijalno rješenje ovog paradoksa predstavio je suvremeni filozof David Lewis. Vjerovao je da je odgovor temporalnost (vrijeme kao takvo). Pokušajte zamisliti da uzimate samo vrijeme i razbijate ga na dijelove, gdje se svaki trenutak bilježi kao nešto zasebno. Lewisova teorija tvrdi da ti odvojeni dijelovi ni na koji način nisu međusobno povezani i da se smatraju zasebnim trenucima u vremenu. To bi značilo da je Tezejev brod lako mogao postojati na istom mjestu u dva različita vremenska razdoblja. Brod nije ni nepokretan ni nepromjenjiv, bilo da gledate brod prije prvog putovanja ili onaj koji je već bio u velikoj mjeri popravljan. Oba su dio iste priče, premda to nije isti brod. Prema Lewisu, identitet se ne odnosi toliko na fizičku i materijalnu stranu života koliko na putovanje broda kroz vrijeme. Dok se brod razvija, ostaje povezan sa svojim porijeklom, koje definira njegovu pravu bit.

Paradoks Tezejevog broda tisućljećima je utjecao na književnost, filmove i pop kulturu. Kao praktičan i suvremen primjer paradoksa “Tezejevog broda” možemo navesti povijesnu rusku krstaricu Aurora. Tijekom njezine rekonstrukcije zamijenjeno je gotovo sve na brodu. Je li to još uvijek krstarica Aurora ili je to sada nešto sasvim drugo? Zanimljivo je da se ovaj paradoks može primijeniti i na današnje tehnologije. Kod telefona ljudi stalno mijenjaju komponente poput ekrana ili baterija, a ipak ih i dalje smatraju “istim” uređajem i još uvijek ih smatraju “svojim” telefonom. Ovo postavlja pitanja o tome je li identitet povezan s vlasništvom.

Poput Tezejeva broda i ljudi prolaze kontinuiranu transformaciju tokom svog života, odbacujući pri tome neka svoja uvjerenja i navike. Unatoč tim promjenama, ljudi se često doživljavaju kao kontinuirana bića. Uostalom, identitet nadilazi fizičke ili mentalne promjene koje ljudi doživljavaju tijekom vremena.

Drugi primjer koji odražava ovaj paradoks je zaštita umjetničkog djela. U kojoj se mjeri može promijeniti podrijetlo slika ili skulptura pri njihovoj restauraciji prije nego što izgube svoju izvornost?

Prema filozofima, postoji delikatna ravnoteža između očuvanja identiteta i prilagodbe neizbježnim promjenama. Institucije i organizacije poput vlada ili političkih stranaka, također se mijenjaju tijekom vremena. Oni prihvaćaju nove vođe, vrijednosti i ciljeve, ali njihov identitet često ostaje ukorijenjen u njihovim temeljnim načelima ili povijesnoj misiji, slično kao Tezejev brod koji se razvija, ali traje.

No ponekad zna doći do promjena. Demokrati u Sjedinjenim Američkim Državama bili su stranka konzervativaca dominantna u južnjačkim državama povezana s očuvanjem ropstva, agrarnim interesima i očuvanjem prava saveznih država (tzv. “states’ rights”), dok su se republikanci protivili širenju ropstva u nove teritorije. Abraham Lincoln, prvi republikanski predsjednik, bio je ključan za ukidanje ropstva kroz građanski rat i 13. amandman. Tijekom 19. stoljeća, republikanci su se zalagali za jačanje savezne vlasti, modernizaciju ekonomije i industrijalizaciju.

Promjene su započele sredinom 20. stoljeća kada je demokratski predsjednik Franklin D. Roosevelt tijekom Velike depresije pokrenuo program New Deal i usvojio programe socijalne pomoći i ekonomske reforme, što je privuklo radničku klasu, imigrante i manjine Demokratskoj stranci. Počela se mijenjati baza stranke i njen identitet udaljujući je od južnjačkih konzervativaca.

Tijekom pokreta za građanska prava, demokrati su pod vodstvom predsjednika Lyndona B. Johnsona donijeli ključne zakone kao što su Zakon o građanskim pravima (1964.) i Zakon o biračkom pravu (1965.) čime su izgubili konzervativne bijele glasače na jugu, koji su se počeli okretati Republikanskoj stranci.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih, Republikanska stranka, pod liderima poput Richarda Nixona, usvojila je tzv. Southern Strategy – privlačenje bijelih konzervativnih glasača na jugu koristeći se retorikom “zakona i reda” i protivljenjem ekspanziji saveznih ovlasti. Tako su republikanci postali dominantna konzervativna stranka na jugu.

Danas su ideološke razlike između stranaka jasne. Republikanci se zalažu se za konzervativne vrijednosti, smanjenu ulogu federalne vlasti, niže poreze, slobodno tržište i tradicionalne društvene norme, a demokrati većoj ulozi vlade u socijalnoj politici, zaštiti okoliša, pravima manjina i radničke klase.

Nixonov politički strateg Kevin Phillips 1970. godine je u intervju za New York Times znakovito izjavio: “Od sada, republikanci nikada neće dobiti više od 10 do 20 posto glasova crnaca i ne treba im ništa više od toga… ali republikanci bi bili kratkovidni ako bi oslabili provedbu Zakona o glasačkim pravima. Što se više crnaca registrira kao demokrati na Jugu, prije će negrofobni bijelci napustiti demokrate i postati republikanci. Tu su glasovi. Bez tog poticaja crnaca, bijelci će se povući u svoj stari ugodan aranžman s lokalnim demokratima.

Zbog toga se trebamo pitati da li je HDZ iz 2025. godine jednak onom iz HDZ-u 1990. godine?

Naposljetku, ostaje samo još jedno pitanje: je li kontinuirano postojanje predmeta ili osobe definirano neprekinutom fizičkom istovjetnošću ili nečim apstraktnijim, poput svrhe ili suštine?

Moguće je da na to pitanje nikada nećemo dobiti konkretan odgovor, ali ova tema ostaje ključna za razumijevanje identiteta u filozofiji. Umjesto da pruži konačan odgovor na pitanje što određuje identitet, ovaj nas paradoks potiče da si neprestano postavljamo pitanja o tome ostajemo li isti tijekom promjena.