Je li budućnost demokracije, militantna demokracija?

Donald Tusk je odlučio duboko i sveobuhvatno ozdraviti poljsku naciju i maknuti sa položaja moći sve one strukture koje su sudjelovale u gušenju demokracije. Nakon čišćenja javnih medija i diplomatskog zbora, na red je došlo i sudstvo. Početkom rujna je zajedno s ministrom pravosuđa Adamom Bodnarom sazvao konferenciju za novinare na kojoj su predstavili prijedlog promjena u pravosuđu. Zakon bi trebao biti izglasan nakon što prođu predsjednički izbori jer trebaju potpis predsjednika. Tom prilikom govorio o najvećoj čistki države u Europi od vremena Nürnberškog suda i istraživanja ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Nekoliko dana kasnije priznao je da je malo pretjerao s tim paralelama, ali svakako se radi o jednoj od najvećih čistki u nekom sustavu u zadnjih 30 godina.

Spor oko poljskog pravosuđa između stranke Jaroslawa Kaczyńskog, Pravo i Pravda (PiS) i Tuskove Građanske platforme (PO), traje godinama. Korijeni ovog spora sežu u devedesete godine prošlog stoljeća. Dio poljske političke scene, koju možda najbolje predstavlja Kaczyński, nikada se nije pomirio s idejom da će se njihovo pravosuđe samo očistiti nakon komunizma. Naime, takva je teza bila rezultat takozvanog dogovora Okruglog stola premda samo pravosuđe nije bilo predmet pregovora.

Od 6. veljače do 5. travnja 1989. vodili su pregovore predstavnici vlasti Narodne Republike Poljske, oporbe, te Katoličke i Evangeličke augsburške crkve o političkim reformama koje su trebale dovesti do uvođenja višestranačja u Poljskoj. Pregovori su vođeni na više mjesta, a njihovo otvaranje i završetak održali su se u uredu Vijeća ministara Poljske Narodne Republike u Potkraljevoj palači (danas Predsjedničkoj palači) u Varšavi, za okruglim stolom. U njima je sudjelovalo više od 700 ljudi.

Premda je od revolucije prošlo mnogo godina, a stari komunistički kadar izgubio svoje pozicije moći, Kaczyński nikad nije vjerovao sudstvu. Premda on formalno nije bio premijer niti ministar kada su se 2017/18. donosili novi zakoni, kao predsjednik najjače stranke imao je apsolutnu moć. Po novom u državno sudbeno vijeće birani su suci koje je izabrao Sejm običnom većinom. Nadalje, novim zakonom o vrhovnom sudu je uveden pravni lijek u obliku izvanredne tužbe koji je omogućavao da se dovedu u pitanje pravomoćne presude s posebno ozbiljnim nedostacima, uključujući: presude koje su protivne Ustavu. Premda je to na papiru izgledalo dobro, omogućavalo je da se žalbe ulože na presude donesene i prije 20 godina što je ozbiljno ugrozilo pravni sustav.

Ministar pravosuđa je dobio pravo mijenjati predsjednike i potpredsjednike sudova bez ikakvog opravdanja. Samo u periodu od kolovoza 2017. do veljače 2018. smijenio je i imenovao 66 novih predsjednika i 63 nova potpredsjednika redovnih sudova ili 18% njih. Udruga poljskih sudaca „Iustitia“ tada je te promjene na sudovima nazvala “kadrovskim čistkama”. Jasno da sve to nisu bile jedine promjene u sudstvu. Zbog toga poljsko pravosuđe ima vrlo nizak kredibilitet kod građana, pa značajan dio javnosti podržava najavljene promjene.

Tusk je prijedlogom reforme odlučio trenutačne suce podijeliti u 3 kategorije. Prvu čine suci koji su u tom razdoblju završili školovanje i uključile se u pravosuđe. Njih je nešto više od polovice. Sljedeću će činit oni koji su prihvatili napredovanje iz karijernog razloga. Za njih će se uvesti tzv. “institut aktivnog kajanja”. Ako daju izjavu i kažu da su krivi, moći će se vratiti na sud gdje su i ranije sudili i ništa im se više neće dogoditi. Od sljedećeg dana moći se prijaviti na nove natječaje po novim pravilima. Smatrati će ih oslobođenim. Treću skupinu će činiti oni koji su iz ideoloških razloga sudjelovali u rušenju demokratskih standarda u Poljskoj, ne samo time što su prihvatili promaknuće, već zato što su kasnije preuzeli razne funkcije u pravosudnom sustavu: postali predsjednici sudova, disciplinski tužitelji, predsjednici odjela ili sjedili u odborima Vrhovnog suda. Tri mjeseca nakon stupanja na snagu zakona ti ljudi će biti vraćeni na bivša radna mjesta, a promaknuće će biti povučeno.

Premijer Tusk je, naravno, svjestan da svojim djelovanjem ide do ruba pravne države. U Kini ili nekoj drugoj zemlji bi to bilo čisto normalno. No, on to opravdava konceptom militantne demokracije koja je nužna za obnovu liberalne demokracije u Poljskoj.

Pojam “militantna demokracija” skovao je Karl Loewenstein, koji je kao izbjeglica iz nacističke Njemačke 1937. napisao da “demokracija ne smije postati trojanski konj preko kojeg neprijatelj ulazi u grad”. Govorio je o demokraciji spremnoj za borbu kako bi se oduprjela autokratu koji je na vlast došao demokratskim putem. Loewenstein je sažeo svoju akademsku analizu fašističkih grabeža moći na europskom kontinentu 1930-ih i zaključio da neprijatelji demokracije koriste slobode zajamčene demokracijom kako bi onemogućili demokratski poredak iznutra, dok u isto vrijeme inzistiraju na vlastitim individualnim pravima koja su zajamčena vladavinom prava. Stoga je Loewenstein zaključio da bi samoodržana demokratska država trebala biti spremna upotrijebiti izvanredne ovlasti, pa i privremeno suspendirati temeljna ljudska prava, ako je institucionalna vladavina prava ometa ili sabotira. Loewenstein je tvrdio da fašizam nema intelektualnu jezgru i umjesto toga se oslanja na “emocionalizam” protiv kojeg se ne može boriti normalnim demokratskim sredstvima. Tvrdio je da se “vatrom treba boriti protiv vatre”.

Donji dom poljskog parlamenta usvojio je ovaj mjesec zakon o reformi ustavnog suda koji je i dalje pod kontrolom ljudi iz stranke PiS koji su prethodno bili na vlasti. Da bi stupio na snagu, zakon još treba potpisati predsjednik Andrzej Duda, saveznik prethodne konzervativne vlade. Zakon uvodi odredbu da se suci ustavnog suda sada biraju tropetinskom većinom glasova i tako uzmu u obzir i oporbena mišljenja, za razliku od trenutnog pravila apsolutne većine. Kandidati za suce po novom ne bi smjele biti osobe koje su tijekom prethodne četiri godine obnašali dužnost zastupnika, senatora, zastupnika u Europskom parlamentu, ministra u vladi ili su bili članovi neke političke stranke. Predsjednik Sejma, Szymon Holownia zato je pozvao predsjednika da potpiše zakon i time “popravi” pravosudni sustav koji je ostao iza prethodne administracije. Dodao je da u slučaju predsjedničkog veta ne bi bilo druge nego čekati da se sljedeće godine izabere novi šef države.

Jasno da se osim PiS s takvim promjenama ne slažu i drugi konzervativci poput onih okupljenih “Ordo Iuris”, prijatelja Željke Markić. Oni žele zadržati stečena “prava” i za sada im to djelomično uspijeva jer recimo Tusk ne može ukinuti zakon o abortusu zbog njegovih manjinskih partnera. No to istovremeno pokazuje kuda bi nas takvi konzervativci doveli da su na vlasti u Hrvatskoj.