Trumpov drugi mandat: između bombastičnih najava i stvarnosti

Donald Trump upravo je završio prvih sto dana svog drugog predsjedničkog mandata. Na skupu u Detroitu samouvjereno je izjavio kako su to “najuspješnijih prvih sto dana bilo koje administracije u povijesti zemlje, prema mišljenju velikog broja ljudi”. No problem je u tome što za ovu tvrdnju nije ponudio nikakve konkretne dokaze. Gospodarski pokazatelji govore suprotno: američko gospodarstvo u prvom je tromjesečju palo za 0,3 posto – prvi pad nakon tri godine. Za usporedbu, u posljednjem kvartalu 2024. zabilježen je rast od 2,4 posto.

Trump je odmah na Truth Socialu okrivio Joea Bidena za loše brojke, ustvrdivši da je gospodarski pad rezultat naslijeđenih problema te pozvao građane na strpljenje, uz obećanje skorog gospodarskog procvata. Međutim, odbio je priznati odgovornost za pad, koji je uslijedio ponajviše zbog povećanog uvoza uzrokovanog nesigurnošću oko uvođenja carina.

Neuspjeh u provedbi carinske politike još je jedan razlog zašto se ovih sto dana teško mogu proglasiti uspješnima. Iako prijetnje visokim carinama mogu poslužiti kao pregovaračka taktika za uravnoteženije trgovinske odnose, Trumpova politika obiluje kaotičnim najavama koje se ubrzo povlače ili mijenjaju bez objašnjenja. Takva neizvjesnost tvrtkama otežava planiranje, uzrokuje dodatne troškove i šteti ukupnoj poslovnoj klimi. Hoće li opet trebati spašavati farmere kojima je zatvoreno kinesko tržište? Što će se tek dogoditi kad potrebne sirovine iz Kine prestanu dolaziti?

Unutarnja politika

Profesionalna razina administracije također ostavlja loš dojam. Iako se najavljuje da će napredovanje u državnim službama ovisiti o zaslugama i učinku, u praksi Trump daje prednost lojalnosti nad kompetencijama. Često bira suradnike na temelju osobnih simpatija, a ne stručnosti. Takvo okruženje potiče ponašanje u kojem se predsjedniku ugađa, ponekad i ekstremnijim izjavama, umjesto da se iznose neovisna mišljenja.

To je u oštrom kontrastu s primjerom prvog republikanskog predsjednika, Abrahama Lincolna, koji je okupio kabinet s ljudima različitih svjetonazora, ne bojeći se kritika. Danas Bijela kuća ne pokazuje takvu širinu, a pad povjerenja vidljiv je i u netočnim informacijama koje administracija iznosi – primjerice, brojke o navodnim preprekama američkom izvozu predstavljene 2. travnja pokazale su se netočnima.

Trump čak ne poštuje trgovinske sporazume koje je sam ispregovarao u prvom mandatu, pa druge zemlje s pravom sumnjaju u trajnost bilo kojih novih dogovora.

Usporedba s njegovim prvim mandatom otkriva pad podrške: 2017. godine, 44 posto građana odobravalo je njegov rad, dok je sada, prema CNN-u, ta brojka pala na 41 posto. Posebno zabrinjava pad povjerenja u područjima u kojima je Trump nekoć bio snažan – podrška njegovoj carinskoj politici pala je na 35 posto, a ukupno zadovoljstvo gospodarskim mjerama na 39 posto.

Bijela kuća se hvali smanjenjem ilegalnih pokušaja prelaska granice – s 50.000 mjesečno krajem prošle godine na oko 7.000 u ožujku. No, negativan publicitet vezan uz deportacije i ignoriranje sudskih odluka ruši popularnost predsjednikove imigracijske politike. Tako je potpora s 51 posto u ožujku pala na 45 posto.

Ako Trump nastavi ovim stilom, njegova eventualna kandidatura za treći mandat – iako je ustavno nemoguća – neće izazivati zabrinutost. No, u njegovoj internetskoj trgovini nedavno se pojavila kapa s natpisom “TRUMP 2028”, što mnogi vide kao testiranje reakcija javnosti. Ipak, samo 38 posto republikanaca podupire tu ideju, a 70 posto bijelih evangeličkih birača je protiv nje.

Moguće je i da Trump zapravo priprema teren za kandidaturu jednog od svoje djece, što bi moglo izazvati nezadovoljstvo potpredsjednika J. D. Vancea – politički logičnijeg nasljednika. Njihov odnos trenutačno podsjeća na onaj između Putina i Medvedeva: jasno je tko je stvarni vođa, ali se može promijeniti.

Vanjska politika – sve više nepouzdan partner

Potpora Trumpovoj vanjskoj politici također opada. Iako je obećao brz kraj rata u Ukrajini, njegove su inicijative propale. Jedini konkretan uspjeh je postizanje sporazuma o sirovinama – premalo za stabilizaciju regije. Istovremeno, odnosi sa saveznicima ozbiljno su narušeni. Mnoge europske zemlje preispituju kupnju američkog oružja, što šteti domaćem gospodarstvu.

Pritisak na Dansku da proda Grenland i spekulacije o uključivanju Kanade kao 51. američke savezne države razočarale su čak i tradicionalne saveznike. Takve ideje ne podržava ni većina republikanskih birača. Umjesto slogana “Amerika na prvom mjestu”, sve više djeluje kao “Amerika protiv svih”.

Neplanirani efekt: buđenje ljevice

Trumpovo ponašanje ne utječe samo na SAD – njegov je angažman u nedavnim kanadskim izborima, gdje je govorio o aneksiji Kanade, doprinio porazu favorizirane Konzervativne stranke i pobjedi Liberala. Novi čelnik, Mark Carney, simbolizirao je kanadski otpor Trumpu uvjerljivije nego konzervativni kandidat Poilievre. Slično se dogodilo i u Australiji-

Iako je Trump pobijedio Kamalu Harris i time privremeno oslabio “ljevicu”, njegova kaotična vladavina mogla bi je vratiti u život. Ako se oko predstavnika ljevice/centra okupe ne samo ideološki istomišljenici, već i oni koji osjećaju nelagodu ili prijetnju zbog Trumpova načina vladanja, moguće je da će se upravo politička nestabilnost njegova drugog mandata pokazati kao njegovo najtrajnije političko nasljeđe.