Trebaju li nam tenkovi ili pedijatri ?

Promjena u Bijeloj kući dolazi u trenutku kada Europa treba SAD više nego ikada od 1989.godine. Prema internim dokumentima Saveza, u koje je njemački list Welt dobio na uvid, NATO priprema temeljitu reviziju potreba obrane teritorija Saveza temeljenu na novim iskustvima iz rata u Ukrajini.

Po tim dokumentima, Europa bi trebala imati 131 brigadu kako bi se uspjela suprotstaviti Rusiji. To je osjetno više od dosadašnjih planova koji su procjenjivali da je dovoljno samo 82 brigade. Za vođenje i podršku tim postrojbama, broj “borbenih korpusa” trebao bi se povećati sa šest na 15, a divizija s 24 na 38. Potrebno je i veliko povećanje u području protuzračne obrane. Umjesto 293 jedinice (baterije) PZO, trebale bi nam njih 1174 kao što su Patriot, Iris T-SLM, Mistral, Barak, Skyranger itd. Također trebalo bi povećati broj helikopterskih jedinica, s 90 na 104. Koliko bi Hrvatska po tom prijedlogu trebala ojačati svoju vojsku, vojna je tajna, no za pretpostaviti je da bi trebala imati barem 2 borbene brigade, svaku jačine cca. 4000 vojnika, 8 baterija protuzračne obrane i jednu helikoptersku jedinicu.

Od 1990-ih Zapadna Europa je prepustila rješavanje kriza Amerikancima, a sama nije imala volje suprotstaviti se nasilnicima. Nisu se htjeli upletati u rat u Hrvatskoj i Bosni, i vojno poduprijeti Hrvatsku vojsku i Armiju BiH, premda se odvijao u njihovom susjedstvu . To što su uveli ekonomske sankcije Jugoslaviji nije rezultiralo zaustavljanjem sukoba. Da su im tada dali naoružanja, kao što sada daju Ukrajini, rat bi završio ranije. NATO napad 1995. godine na postrojbe bosanskih Srba je zaustavio vojni sukob, ali nije porazio velikosrpsku politiku. Daytonski sporazum ju je samo nagradio i sada imamo Republiku Srpsku koja je primarni destabilizirajući čimbenik u BiH, i koja koči njen put prema EU integraciji.

To što je Rusija uključila u vojne aktivnosti vojsku Sjeverne Koreje jer sama pati zbog nedostatka ljudstva otvorilo nam je legalnu mogućnost da i mi na Zapadu pošaljemo svoje postrojbe u Ukrajinu, samo što to nitko želi učiniti jer smo zarobljeni svojim demokratskim politikama i pitanjem što će glasači misliti o tome. Rješenje bi moglo biti da imamo plaćeničku vojsku koja nema nacionalno obilježje, poput Wagnera ili Blackwatera, pa da nemamo osjećaj da su njemačke ili hrvatske trupe u Ukrajini.

U slučaju sukoba Rusije protiv NATO koje bi se odvijalo taktičkim naoružanjem, teško je za povjerovati da bi Amerikanci mogli brodovima slati svoje trupe u Europu jer bi potpuna zaštita pomorskih konvoja uz današnje rakete dugog dometa koje mogu pogoditi brodove sa 1000 km udaljenosti bila takoreći nemoguća. Njemačke podmornice su tokom 2. svjetskog rata potopile 2.700 trgovačkih brodova. Za Europu to može značiti da će odvraćanje i, u najgorem slučaju, odbijanje ruskog napada biti stvar koju ćemo morati sami riješiti, a američke trupe će se uključiti u onoj količini koliko su sada prisutne u Europi. Jedno će biti moguće očekivati pojačanje u zrakoplovstvu i pomorskim snagama i to sve uz pretpostavku da se neće otvoriti fronta oko Tajvana.

Ako izbije sukob SAD-a sa Kinom ili Sjevernom Korejom, Europa se neće moći uključiti značajno u njega na strani Amerike zbog geografske udaljenosti osim možda s pomorskim i zrakoplovnim snagama. Zbog toga je logično da je upravo Azija američki prioritet, a mi Europljani se moramo pobrinuti sami za Rusiju.

Između ostalog nije sigurno ni hoće li sljedeći američki predsjednik i dalje osjećati barem nejasnu kulturnu bliskost s Europom kakvu je osjećala većina poslijeratnih američkih predsjednika. Da je tome tako može se iščitati iz prijedloga bizarnog odabira bivšeg vojnika i komentator Fox Newsa, Pete Hegseth za novog ministra obrane. Vjerojatno ne treba sumnjati da će ovaj mišićavi lik, sa blago rečeno neobičnim tetovažama i koji, prema vlastitim riječima, deset godina nije oprao ruke jer nije vidio bakterije, većinu svojih europskih kolega baciti u očaj. Ali može li upravljati cijelim američkim Pentagonom, sasvim je drugo pitanje.

Europski političari već su se jednom suočili s rizicima Trumpove administracije. Nažalost, neki od njih su se tada odlučili na ne djelovanje jer su naivno vjerovali da je Trump jednokratni problem. Zbog toga, a i zbog Bidena koji nije pritiskao na ispunjenje obveza, promjene u europskoj obrani bile su uglavnom kozmetičke. Ali čak i ako NATO preživi eru Trumpa II i u Bijelu kuću se vrati drugačiji stil politike, nije nimalo izvjesno da će pozornost SAD-a ponovno biti usmjerena na Europu.

Drugim riječima, Europljani će morati sami riješiti svoje probleme za sva vremena. Početi se brže naoružavati prvenstveno europskim naoružanjem i trošiti više proračunskog novca na vojsku. Europa mora popularizirati zanimanje profesionalnog vojnika kroz plaću i druge beneficije, uvesti obvezni vojni rok, ukinuti prigovor savjesti ili ga na neki način demotivirati uvođenjem posebnog poreza, da bi uspjela popuniti vojne jedinice uz ovakvu lošu demografiju.

Europska unija treba postati respektabilni vojni čimbenik koja može sama zaštiti svoje vitalne interese mimo Europe bez Amerike. Napadi jemenskih Hutija na brodove koji plove Crvenim morem su napad na europsku trgovinu, a time i na hrvatsko gospodarstvo premda ono nije značajno pogođeno. Hrvatska je u ovakvim slučajevima ovisna o vojnim sposobnostima svojih saveznika. Umjesto da ovisimo o drugima, bilo bi pošteno da mi snosimo svoj dio tereta. Sa obalnim patrolnim brodovima sigurno ništa nećemo zaštiti, ali ako bi izgradili korvetu P720, već bi našu mornaricu koliko toliko poštovali.

Neki političari poput Ivane Kekin pokušavaju nametnuti mišljenje kako da bi smo se se osjećali sigurno nam ne trebaju tenkovi nego pedijatri na pola sata od kuće ili stabilna autobusna linija ako nemamo automobil. To su besmislice jer nisu tenkovi uzrok da nemamo dovoljno pedijatara ili autobusnih linija, već njihovi nesposobni kolege političari od Plenkovića, pa do Tomaševića koji ili omogućuju raskradanje države (prvenstveno HDZ) ili ne znaju u dovoljnoj mjeri zadovoljavati potrebe građana (Možemo). Ono što se može osporiti je odabir, jer nije nam objašnjeno zašto su izabrali Leopard, a ne recimo Challenger, K2 ili na primjer Leclerc. Britanci su za cijenu 50 Leoparda 2A8 naruili 148 Challenger 3 tenkova. Zašto naša vlada ne inzistira na offset poslovima i time pomogne hrvatskom gospodarstvu? Kada smo trebali kupovati švedske zrakoplove Gripen, spominjao se offset sporazum po kojem su Šveđani morali kupiti hrvatske proizvode. Južnoafrička republika je izborila offset program od čak 300 posto vrijednosti kupnje 28 zrakoplova. Za Rafale bi tako ostvarili izvoz od 1-3 milijarde eura.