Hrvati nisu baš sretan narod
Sreća se ne može uhvatiti, ali se navodno može izmjeriti. Prema najnovijem izvješću “The World happiness Report“(u nastavku WHR) koji je izradila inicijativa koju su pokrenuli Ujedinjeni narodi 2012. „Sustainable Development Solutions Network (SDSN)“,a u njenoj izradi sudjeluju istaknuti ekonomisti kao što su John F. Helliwell, profesor emeritus ekonomije na Sveučilištu British Columbia, Richard Layard, profesor emeritus na London School of Economics i Jeffrey D. Sachs, profesor ekonomije na Sveučilištu Columbia, Hrvatska se ove godine nalazi na 63. mjestu.
Ovi koautori zajedno s drugim suradnicima, analiziraju podatke iz Gallupove svjetske ankete i drugih izvora kako bi procijenili i rangirali zemlje na temelju različitih čimbenika koji utječu na sreću i blagostanje. Izvješće ima za cilj promicanje održivog razvoja i dobrobiti pružanjem uvida u čimbenike koji pridonose sreći na globalnoj razini.
Hrvati su manje sretni nego prije dvije godinu dana kada smo bili na 47. mjestu 2022. Nesretniji smo od stanovnika susjedne Slovenije, Mađarske i Srbije. Na popisu od 143 zemlje ove godine dominira Finska koja je na vrhu već nekoliko godina zaredom. Slijedi Danska, a trojac kompletira Island. Preostale nordijske zemlje Švedska i Norveška također su u prvih deset. Poredak se sastavlja na temelju procjene kako ljudi žive u određenoj zemlji i odgovara li njihov život ideji kakav bi život željeli živjeti.
Na sreću stanovnika prema njima utječe veličina društvenog bogatstva, socijalna potpora, očekivani životni vijek, sloboda samostalnog odlučivanja, percepcija korupcije u javnoj upravi i poslovanju, velikodušnost stanovnika, te koliko su udaljeni od distopije. Stanovnici Libanona imaju osjećaj da već žive u distopiji, a zemlja se na ljestvici nalazi na predzadnjem mjestu.
Svake godine nordijske zemlje su rangirane na vrhu. One su znatno ispred nas. Puno su solidarniji s ljudima u nevolji od nas, više cijene svoju slobodu u odlučivanju. Svjesniji su da oko sebe imaju ljude na čiju se pomoć mogu osloniti u kriznim situacijama. Skandinavcima korupcija gotovo i ne smeta jer je takoreći iskorijenjena. Naprotiv, u Hrvatskoj korupcija je važna tema i trajno slabi naše povjerenje i vjeru u poboljšanje kvalitete života.
Mi stalno gunđamo, kritiziramo, nečim smo nezadovoljni. Tako jačamo jedni druge u negativnosti. Fokusiramo se na ono što ne funkcionira, a ne na ono što funkcionira. Ljudi bi se trebali fokusirati na traženje rješenja, promijeniti i popraviti ono što im se ne sviđa. Zdravorazumski rečeno, ne upirati stalno prstom u druge i krivite ih za vlastitu nesreću. Hrvati ne vjeruju ni državi, ni pravosuđu, ni policiji, ni školstvu, ni zdravstvu.
Relativno lako je razjasniti zašto smo lošiji od Skandinavaca. Ekonomski su bolje stojeći, deklariraju značajno veću slobodu u donošenju odluka o svom životu, imaju nešto bolje izglede za zdrav život i nisu toliko iskvareni diskursom o pokvarenosti i korupciji u politici i javnoj upravi. Kod njih se ne događa da ministar završava sumnjive fakultete u Travniku ili ima krivo ispunjeno imovinsku karticu.
Ono što takva istraživanja ne mogu objasniti je zašto Hrvatska zaostaje za spomenutim susjednim zemljama, naročito Mađarskom i Srbijom, a da ne govorimo o drugim državama za koje su po skoro svim drugim rang listama lošije od nas kao što je Kosovo, Salvador, Nikaragva, Honduras, Panama, Paragvaj, Argentina, Brazil, Uzbekistan, Kazahstan ili Filipini.
Izvješće o svjetskoj sreći kao i svako veliko istraživanje ima nekoliko nedostataka, pa se njegovi rezultati ne mogu uzeti kao potpuno točni. Kao prvo sreća je subjektivna i može značajno varirati od osobe do osobe, kulture do kulture i životnoj dobi. U Hrvatskoj su mladi do 24 godine starosti (14. mjesto) sretniji od osoba starijih od 60 godina (80. mjesto). Različite kulture imaju različita shvaćanja i izraze sreće. Ono što se smatra sretnim životom u jednoj kulturi ne mora biti isto u drugoj. WHR-ova metodologija ne uzima u potpunosti u obzir te međukulturne razlike.
Podaci korišteni u izvješću dolaze iz različitih izvora. Osim toga, podaci su prikupljeni samo iz nekih regija, što dovodi do manje pouzdanih ili nepotpunih procjena za neku zemlju. Izvješće predstavlja nacionalne prosjeke, koji mogu prikriti značajne nejednakosti i varijacije unutar zemalja. Podskupine unutar populacije (npr. etničke manjine, skupine s različitim prihodima) mogu imati znatno različite razine sreće koje nacionalni prosjeci ne odražavaju.
Na sreću mogu utjecati kratkoročni događaji (npr. političke promjene, prirodne katastrofe) koji mogu privremeno promijeniti reakcije ljudi. Budući da je WHR godišnje izvješće, ono moglo bi obuhvatiti ove prolazne promjene, a ne dugoročne trendove.
Dok WHR ima za cilj utjecati na politiku, izravna primjena njegovih nalaza na kreiranje politike može biti izazovna. Kreatorima politike je teško pretočiti općenite mjere sreće u konkretne akcije. Osim toga fokus na sreću mogao bi dovesti do zanemarivanja negativnih emocija kao što su stres, anksioznost i depresija, koje su također ključne za razumijevanje općeg blagostanja.
Iako WHR pruža dragocjene uvide u globalnu sreću i dobrobit, ova ograničenja naglašavaju potrebu za opreznim tumačenjem i nijansiranijim razumijevanjem onoga što čini sreću u različitim kontekstima. Zato uvijek treba s pažnjom prihvaćati rezultate različitih rangiranja, pogotovo kada nema konkretnih prijedloga kako poboljšati stanje.
