Imaju li biogoriva budućnost?

Borba protiv globalnog zatopljenja i ograničeni prirodni resursi tjeraju svijet da traži alternativne izvore energije što uključuje i goriva s niskim udjelom ugljika. Budući da je promet jedan od najvećih izvora stakleničkih plinova, zamjena fosilnih goriva obnovljivim alternativama poput biogoriva trebalo je biti jedno od najučinkovitijih rješenja. Biogoriva nude rješenje za smanjenje emisija ugljika u prometu kada druga rješenja, poput prelaska na električna vozila, nisu opcija zbog visokih troškova vozila ili nedostatka mreže za punjenje vozila, na primjer. Biogoriva mogu poboljšati i zaštititi energetsku sigurnost država jer smanjuju ovisnost o izvorima fosilnih goriva iz drugih zemalja. Biomasa je resurs koji je globalno ravnomjernije raspoređen. Osim toga za proizvodnju se mogu koristiti određene vrste otpada što je izvrstan primjer kružnog gospodarstva. Smanjenje količine otpada i maksimalno iskorištavanje obnovljivih prirodnih resursa ključno je za naš budući opstanak.

Lijepo to zvuči u teoriji, ali u praksi se to nije tako pokazalo. Cijena proizvodnje biodizela premašuje troškove klasične proizvodnje. Ovisno o sirovini i proizvodnom procesu, biogoriva mogu emitirati čak i više stakleničkih plinova od nekih fosilnih goriva na bazi energetskog ekvivalenta. Proizvodnja osim toga može zahtijevati značajne resurse zemlje i vode. Obradivo zemljište na kojem uzgajamo hranu i na kojem pasemo životinje već sada je toliko degradirano intenzivnom poljoprivredom da Ujedinjeni narodi procjenjuju da je preostalo samo 60 godina žetve diljem svijeta u prosjeku. Prema UN-u, 95% obradivog tla našeg planeta bit će degradirano do 2050. godine, prisiljavajući milijune na migraciju jer će proizvodnja hrane propadati.

Iako će pod našim nogama uvijek zemlje, plodna površinska površina tla na kojoj mogu rasti usjevi je tanka i erodira. Ovaj tanki sloj zemlje je sve što stoji između nas i gladi. U prosjeku potreban nam je sloj debljine 30 cm za uspješnu žetvu. Ispod toga je zemlja bez bogate organske tvari u koju biljke kopaju korijenje kako bi dobile potrebne hranjive tvari i vodu. Što je gornji sloj tla dublji, idealno stopu ili više, to se više usjeva proizvodi, a cijena njihovog uzgoja je niža. Tlo se ponovo može obnoviti, ali za to trebaju godine. Za stvaranje plodnog gornjeg sloja debljine 5 cm treba prirodi najmanje 600 godina. Sjedinjene Države su ostale već bez polovice plodnog sloja.

Biogorivo se može proizvoditi i iz morskih algi, ali troškovi povezani s postavljanjem sustava uzgoja, održavanjem optimalnih uvjeta rasta i prerade algi u upotrebljivo gorivo značajne su prepreke komercijalnoj održivosti.

Prilikom investiranja u postrojenje za proizvodnju biogoriva treba u uzeti u obzir i povrat ulaganja u energiju (EROI) – omjer proizvedene energije u odnosu na energiju korištenu za njezino stvaranje. Izvori energije koji se mogu iskoristiti relativno jeftino omogućuju da cijena proizvedenog goriva ostane niska.

Zelene politike zagovaraju sve veću proizvodnju biogoriva, a sve manje proizvodnju goriva iz fosilnih izvora. Tim smjerom je 2007. godine krenula finska tvrtka Neste Oyj koja je razvila tehnologiju NEXBTL za proizvodnju biodizela i biokerozina koja je odlučila postati vodeći proizvođač biogoriva te je izgradila 3 rafinerije. Trenutačno je najveći proizvođač takvih goriva na svijetu. Proizvodi godišnje 3 miliona tona biodizela i 1,5 milion tona avionskog goriva. U početku su investitori bili oduševljeni takvom situacijom pa je početkom 2021. tvrtka imala tržišnu kapitalizaciju od 47 milijardi eura. No iznenada je pao interes za njenim dionicama i sada vrijedi nešto manje od 13 milijardi eura.

Kanadski Enerkem je zatvorio svoju prvu tvornicu u Edmontonu zbog nepovoljnih tržišnih i regulatornih uvjeta. Postrojenje je koristilo plinofikaciju za proizvodnju metanola i etanola iz dijela gradskog smeća, ali nikada nije radilo ni blizu obećanog kapaciteta. Sada tvrtka gradi novo postrojenje u blizini Montreala za koje kaže da će proizvoditi 125 milijuna litara biogoriva godišnje od 200.000 metričkih tona smeća i drvnog otpada kada se pokrene 2025. godine. Također razvijaju projekt metanola u Španjolskoj, postrojenja za proizvodnju održivog mlaznog goriva u Engleskoj i dva projekta za izradu dimetil etera, sve iz komunalnog otpada.

Green Plains, jedan od najvećih američkih proizvođača etanola, doživio je prepolovljen pad dionica tijekom prošle godine. Druge tvrtke prošle su gore: nekoliko je tvrtki ili proglasilo stečaj ili su na rubu bankrota. Fulcrum BioEnergy, američka tvrtka koja je prikupila milijardu dolara (među ostalima od BP-a i SK-Group) i obećala pretvoriti otpad u sintetsku naftu sa 20% manje CO2 otiska u Nevadi, prestala je s radom ove godine zbog tehnoloških problema na postrojenjima.

Velike energetske tvrtke koje su se također odvažile na proizvodnju biogoriva zaustavljaju svoje investicije. Shell je prošli tjedan objavio da privremeno zaustavlja dovršenje izgradnju jedne od najvećih europskih tvornica biogoriva. Ta pauza, kako ju je tvrtka nazvala, došla je izrazito kasno jer je tvornica trebala početi proizvoditi biogorivo kasnije ove godine. Shell očekuje da će zbog toga morati otpisati do milijardu dolara. Chevron Corp., koji je kupio Renewable Energy Group za 3,15 milijardi dolara u gotovini 2022., zatvorio je dvije tvornice ranije ove godine zbog, kako je rekao, loših tržišnih uvjeta.

Problem je u tome što je manija ulaganja u biogoriva 2020.-2022. počivala na pogrešnoj pretpostavci – da je svijet sa Covidom-19 nova normala. Oštar pad potrošnje fosilnih goriva u to vrijeme bio je više odraz gašenja nekih poslovnih aktivnosti nego ubrzanja energetske tranzicije. Suprotno onome što su neki ekonomisti predviđali, potražnja za naftom nije dosegla vrhunac. Kako su se gospodarstva ponovno otvarala, građani su ponovno s guštom počeli putovati. Povećana potrošnja nafte.

Do 2023. godine potražnja za naftom dosegnula je najviši nivo svih vremena od preko 102 milijuna barela dnevno, dok je 2019. u prosjeku iznosila oko 100,5 milijuna barela. Prema sadašnjim predviđanjima Međunarodne agencije za energiju, potražnja za naftom će rasti u narednim godinama i očekuje se da će doseći 105 milijuna barela dnevno do 2029. godine.

Biogoriva sigurno imaju budućnost, no njihova proizvodnja mora biti jeftinija i prije svega ekološki prihvatljiva. Dok ne savladaju te dječje bolesti poput proizvođača baterija za elektromobile, teško je za očekivati da će doći do masovnijih investicija. Sigurno još 10 godina neće predstavljati znaajniji izvor energije.