18. travnja 2024.

Komentar: Zakon ponude i potražnje

Zakon ponude i potražnje je odličan – dok se ne ukaže u javnom sektoru pa zdravo-za-gotovo usluge o kojima ovisi svakodnevni život nema tko raditi.

Jer potražuje pare veće od onih koje se nude. A javni sektor i država ne mogu reagirati odmah pa dići cijenu takvih usluga i platiti ljudima koliko traži zakon ponude i potražnje određenog radnog mjesta. A kad dignu cijene – kreće haranga tematike: prokleti uhljebi porez pljačka…

Ili kad je ponuda poslova čišćenja veća od ponude čišćenja, pa je potražnja čistačica iznad željenih iznosa poslodavca.

Onda su to prokleti nezasitni uhljebi ili se čistačice pomamile.

Zakon ponude i potražnje je fantastičan – dok ima obrtnika da ti grade investiciju. Kad nema ili kad dignu cijenu u nebo, onda nije dobar. Dobar je kad ITjevcima rastu plaće u nebo i kad tržište hoće što nudiš, makar to bilo štetno, glupo, kriminalno i krivo.

Zakon ponude i potražnje je super kad drugi hoćeš što nudiš. A nije kad drugi usluge koje trebaš nude za skupe novce i neće ih raditi za manje.

Malo je to kao nekonzistentno menisečini.

I sve je super dok su to rani signali. Ali kad čekate usluge javnog sektora mjesecima i ne možete s mjesta u useljenju ili investiciji – jer neće nitko raditi raditi jer je ponuda i potražnja odradila svoje na korisniku nepovoljan način – onda nije super.

Kad vas nema tko pokopati.

Kad medicinskih sestara nema da vas pogledaju pa čekate u svojoj boli duge sate na hitnom prijemu.

Kad nema tko nositi pakete s belosvetskim pizdarijama koje stižu preko pošte. Nema potražnje za poslom po iznosu ponude plaće.

Nevidljiva ruka tržišta uradila posao. Pa nazdravlje.

Uvijek možete zadužiti najboljeg prijatelja da vas pokopa pod smokvom na didovini, ići na liječenje lokalnom šamanu, hodati pješke ili se voziti svojim autom kad nema vozača. U Rijeci već nema nekih linija jer ih nema tko voziti.

U Njemačkoj je ruka tržišta i briljantna reforma obrazovanja dovela do toga da nema nastavnika. Optimizirali su sustav, a zakon ponude i potražnje je uradio svoje – sve manje ljudi potražuje posao nastavnika. Doslovce mi djeca nisu imala potrebne učitelje u jednoj od najbogatijih regija Njemačke. Potražnje za tim poslom nema. Ali nema veze – mogu djeca učiti na Internetu, ionako je to ideja koju često čujem. Još sad uz GPT, pa što ćem nastavnici trošiti novce.

Rješenja ima.

Bitno da pustimo zakon ponude i potražnje kao svetu kravu jer je upravljanje društvom i ekonomijom sramota i komunizam.

Pita jedan FB diskutant – kako privući grobare kad je plaća 700 eura. Pa u sustavu temeljenom na zakonu ponude i potražnje boljom ponudom plaće. Nevidljivoj ruci tržišta dati što traži. Dići cijene usluga pokopa.

IT i mi bliski tom sektoru smo mogli dizati cijene do skoro njemačkih satnica – što ne bi i grobari. Nitko nije kukao jer programeri i marketingaši dižu satnice ili cijene usluga. Nego se reklo – bravo.

Ja sad ne razumijem kako se mi to supstancijalno razlikujemo od grobara, poštara, sudskog službenika ili čistačice pa da mi možemo, a ako oni to rade, onda su prokleti, bahati i pohlepni.

U nekom drugom uređenju, u kojem ponuda i potražnja nisu dominantni i jedini mehanizam upravljanja društva radi se o cjelokupnom sustavu temeljenom na osiguravanju ljudima osnovnih potreba do neke mjere sigurnih i institucijama koji će se brinuti za njega. Pa plaća nije jedini izvor sigurnosti – zbog čega mora biti puno veća od one za koju se ima. A ni jedini razlog da se neki posao radi.

Jedna od osnovnih potreba je krov nad glavom. U Beču grad ima stanove koji plaćaš 20-25% mjesečnih primanja i ne iznad toga. Pa kad imaš stan po prihvatljivoj cijeni, odmah možeš raditi za manje. Na primjer. Kad je tržište stambenih nekretnina izuzeto od zakona ponude i potražnje, odmah je drugačije i sa plaćama.