Rat u Ukrajini/Ne reci lažna svjedočanstva
U Ukrajini već 140. dan bjesni rat. Strašan rat kojem se ne vidi kraj. Promatramo rusko ludilo, okrutnost, uništavanje susjedne zemlje, ali uz to vidimo i ruski neuspjeh.
Kada je napao Ukrajinu, Putin se nadao brzoj pobjedi i postavljanju marionetske vlade. Uvjeravao nas je da je Rusija ugrožena i da se samo brani napadom na Ukrajinu. Da je laž istina, i obrnuto istina je laž.
No postigao je suprotno, nešto što nije želio. Mobilizirao je Ukrajinu, ali i Zapad i druge države. To se dobro vidjelo na nedavnom summitu zemalja G20 na Baliju kada se ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov našao u izolaciji. Deset od dvadeset zemalja G20 uvelo je sankcije Rusiji, a njihovi diplomati nisu razgovarali s Lavrovom. Istovremeno nitko od preostalih prisutnih nije izravno podržao Rusiju. To se zove diplomatska katastrofa, međunarodni poraz Rusije. Ruska administracija je toga očito svjesna, pa su nakon summita lagali da Lavrov nije izoliran.
Putin gubi rat u Ukrajini
Takoreći istovremeno zamjenik predsjednika ruskog Vijeća sigurnosti, bivši ruski premijer i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev upozorio je svijet da ne pokušava privesti Rusiju pravdi za njezinu invaziju na Ukrajinu jer smatra da je ideja kažnjavanja zemlje koja ima najveću nuklearni potencijal sama po sebi apsurdna.
Putin svakako zna da gubi u Ukrajini, jer je nije osvojio munjevito, jer to traje već 140 dana, jer je tamo izgubio ogroman broj vojnika i vojne tehnike. Gubici na tehnici i u ljudstvu su već sada veći od svih Američkih i Britanskih koji su sudjelovali u brojnim sukobima i intervencijama širom svijeta od 1976. do danas. Zato mu treba barem nešto nalik na uspjeh. Nešto što bi se kod kuće moglo prodati kao uspjeh. On zna da ubijanje civila, bacanje raketa na škole, bolnice ili civilne nebodere nije uspjeh. Kod kuće mu sigurno neće pomoći broj mrtvih i ranjenih Rusa. Štete mu i zapadne sankcije. Ako mu ne pomogne masovno raspoređivanje pričuve, koju će otjerati u klaonicu, prije ili kasnije izgubit će i kod kuće, a ne samo u svijetu. I cijela njegova ubojita banda izgubit će s njim. Ako Medvedev govori o međunarodnom sudu pred kojim bi moglo stati rusko vodstvo, jasno je što Kremlj brine, s čime ima posla. Zato se sada kruh lomi.
Zapad se lomi
Istovremeno kruh se lomi i na Zapadu. Mi, na koje bombe ne padaju gledamo na rat kroz prizmu naše situacije. Teško nam je pratiti što se sve događa u Ukrajini i Rusiji. Nakon početnog šoka od ruske agresije u veljači ljudi su se već umorili od praćenja vijesti s ratišta. Sve više smo usmjereni na sebe i svoje probleme i boli. Bojimo se jeseni i zime zbog mogućih nestašica energenata i hrane. Na društvenim mrežama čitamo ogromne količine dezinformacija. Čujemo izjave pojedinih aktera koji govore o “miru” i koji bi se mogao postići samo ako Ukrajina i Zapad popuste Putinu.
Na sreću zapadni političari – i ne samo oni – prepoznali su tko je i što je Putin. Antisvjetski političar. Osoba s kojom se ne može razgovarati. Hitler modernog doba. Narcisoidna osoba željna moći i vlasti. Možemo mi govoriti protiv Amerikanaca da su ovakvi ili onakvi. Daleko su od idealnog društva, ali kod njih barem niti jedan predsjednik ne vlada dulje od osam godina.