4. Festival menstruacije ???

Od 9. do 12. srpnja u Rijeci se održava 4. Festival menstruacije. Kada sam to doznao, priznajem da sam nekoliko puta provjeravao nije li možda prvi travnja, jer sam bio uvjeren da se radi o satiri koju je napisao netko tko je pretjerao s ironijom. Međutim, vijest je bila potpuno stvarna, organizatori stvarni, program stvaran, paneli stvarni i tada sam shvatio da više ne živimo u društvu koje rješava probleme nego u društvu koje organizira festivale problema.

Odmah da se razumijemo, menstruacija je sasvim prirodna biološka pojava. O zdravlju žena treba govoriti otvoreno, bez srama i bez glupih predrasuda, ali upravo zato ne mogu pobjeći dojmu da smo potpuno izgubili osjećaj za mjeru jer smo očito odlučili kako nijedna tema više ne smije ostati obična tema. Kako mora postati događaj, manifestacija, festival, platforma, iskustvo, brend i obavezno projekt koji će imati logotip, slogan, vizualni identitet, promotivne vrećice od recikliranog pamuka, četiri panela, dvije radionice, okrugli stol, tri influencera, jednog moderatora koji će deset minuta predstavljati goste i fotografa koji će sve to ovjekovječiti kako bi internet znao da smo kolektivno osviješteni.

Ne mogu se oteti dojmu da bi današnje društvo, kada bi Newton danas otkrio gravitaciju, odmah organiziralo Festival padanja uz panel “Pad kao alat osobnog rasta”, radionicu “Inkluzivno prizemljenje”, umjetničku instalaciju “Slobodni pad identiteta” i završni koncert pod nazivom “Težina postojanja”, dok bi netko iz publike ozbiljno pitao jesu li jabuke dovoljno uključive prema kruškama.

Ako ovako nastavimo, raspored za sljedeću godinu već mogu napisati bez pomoći umjetne inteligencije jer nas sigurno očekuju Dani hemeroida, Festival migrene, Tjedan uraslog nokta, Biennale žgaravice, Simpozij o emocionalnom životu lijeve čarape koja je izgubila desnu u perilici rublja i Međunarodna konferencija o diskriminaciji baterija koje uvijek crknu baš kada ih najviše trebamo, pri čemu će sve, naravno, završiti zaključkom da je potrebno osnovati novu radnu skupinu koja će pripremiti strategiju za izradu akcijskog plana buduće strategije.

Festival menstruacije kao ogledalo društvenih apsurda

Najveći problem nije u tome što se organiziraju ovakvi festivali, nego što smo počeli vjerovati da se problem smanjuje obrnuto proporcionalno broju panela, govornika i fotografija na društvenim mrežama. Kao da će siromaštvo nestati čim mu napravimo logotip, usamljenost čim joj posvetimo konferenciju ili bolest čim joj dodijelimo festivalsku pozornicu i službeni hashtag.

Ponekad zamišljam Boga kako gleda prema Zemlji i pita anđele jesu li ljudi napokon riješili glad, ratove, nasilje, ovisnosti, usamljenost ili barem naučili normalno razgovarati jedni s drugima, a anđeli pomalo posramljeno odgovore da nisu stigli jer upravo otvaraju Festival menstruacije, nakon čega čak i Svemogući nekoliko trenutaka šuti, pogleda projekt stvaranja svijeta i zapita se u kojem je poglavlju točno izgubio kontrolu nad scenarijem.

Sve više vjerujem da današnje društvo ne pati od manjka svijesti nego od viška spektakla, jer više nije važno što radiš nego kako izgleda plakat, koliko će kamera doći, koliko će se puta spomenuti riječ “inkluzivnost”, koliko će se puta zahvaliti partnerima i sponzorima te koliko će se puta tijekom jednog dana izgovoriti riječ “osnaživanje”, iako na kraju nitko više nije siguran tko je koga osnažio, ali svi zadovoljno odlaze kući s platnenom vrećicom, akreditacijom oko vrata i osjećajem da su upravo spasili čovječanstvo.

Možda će za nekoliko tisuća godina arheolozi neke naprednije civilizacije pronaći ostatke našeg svijeta i zaključiti kako smo bili vrlo neobična vrsta koja nije uspjela riješiti ni ratove, ni glad, ni usamljenost, ni pohlepu, ali je zato uspjela organizirati festival gotovo svega što postoji između velikog praska i posljednjeg daha.

I iskreno, nisam siguran što će ih više začuditi, činjenica da smo organizirali Festival menstruacije ili činjenica da smo ozbiljno vjerovali kako je to dokaz civilizacijskog napretka.