Ministrice Vučković pomognite premijeru Plenković ispuniti obećanje dano Ukrajincu (2. dio) – Viktorov poučak br. 439

Loša je odluka koja se ne može izmijeniti – Publilius Syrus Publilije

Neodlučnost je najveći lopov prilika. – Jim Rohn

U Sisku organizirana javna rasprava o klaonici, koje nije smjelo biti

U Sisku je organizirana javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš izgradnje Kompleksa za preradu peradi s bioplinskim postrojenjem. Dvorana puna. Protiv se digla i kuka i motika. Raspravljalo se o diletantsko napravljenoj SUO, koja se niti pod razno nije smjela uputiti na javnu raspravu, kako sam napisao u 438. poučku. Iako se radi o složenom industrijskom kompleksu, s cijelim nizom raznih tehnologija i tehnika, od kojih je skoro svaka povezana s zaštitom okoliša, od 27 izrađivača SUO nema niti jedne, u klasičnom smislu, tehnički obrazovane osobe. Zato je normalno da u popisu literature nema „biblije“ u kojoj su od strane EU za klaonice propisane tehnike Reference Document on Best Available Techniques in the Slaughterhouses and Animal By-products Industries.

Primjena najboljih tehnika vezanih za zaštitu okoliša je kod velikih kompleksa, kakav bi trebala biti ova klaonica obavezna. U „bibliji“ ih se navodi nekih 250. Pojašnjenje: tehnologija je „oprema“ (Formula 1), a tehnika je i upravljanje tehnologijom (Formula 1 + Schumacher). Obaveza ne proizlazi (samo) iz zaštite ljudi koji će ili žive kraj takvog kompleksa. EU ne obavezuje na primjenu najzahtjevnijih tehnika zaštite okoliša radi zaštite okoliša. Briga EU da li će u Sisku smrdjeti ili ne. Te mjere su obavezne, kako piletina iz Siska, na račun manjih mjera zaštite okoliša zagađenja okoliša, ne bi bila jeftinija od piletine kraj Munchena, gdje sam vidio kafileriju, najproblematičniji dio klaonice, koja je izgledala kao „apoteka“. I zato smatram da bi, ne zbog naše inspekcije i ministarstva, kojima se stvarno nema razloga vjerovati, već zbog EU, investicija u Sisku također bila apoteka.

No, možda bi investitor ipak došao u napast, i klaonicu izveo po nižem standardu od onoga što zahtjeva EU, jer bi mu to omogućila ovako otužno izrađena SUO. Zato je nužno da se u SUO propišu odgovarajuće mjere, jer „apoteka“ košta.

Pojašnjenje za laike što je SUO

Postupak SUO je slijedeći. Na zahtjev investitora, SUO izradi tvrtka, koja ima ovlaštenje ministarstva. Tvrtka izrađuje SUO samo ako je predmetni zahvat usuglašen s prostorno planskim dokumentima. Ministarstvo formira komisiju, u kojoj su predstavnici različitih struka. Komisija prvo ocjeni da li je investicija moguća prema postojećim prostornim planovima, jer je to nužan preduvjet – condicio sine qua non. Ako je, onda se gledaju drugi uvjeti, prije svega da se na osnovi SUO mogu propisati potrebne mjere zaštite okoliša, kako ne bi bilo relevantnog utjecaja na okoliš (prirodu, zdravlje). Komisija može SUO slati, prije nego ju odobri, na doradu! Kada komisija ocjeni da je SUO izrađena prema potrebnim standardima, upućuje ju na javnu raspravu, čiji sastavni dio je i javna prezentacija SUO. Ministarstvo, kao najviši upravni organ, kao formalni zaštitnik vladavine okolišnog nacionalnog i EU prava u Hrvatskoj,  ne bi SUO poslalo na javnu raspravu da nije sigurno kako SUO omogućuje određivanje mjera zaštite. Zato se na javnoj raspravi ne treba, i čak je bespredmetno odlučivati o prihvatljivosti SUO. Rasprava bi se trebala voditi samo da li su predložene mjere dovoljne ili ih treba nadopuniti. Kako je kod nas došlo do nevjerojatne degradacije struke, u izgubljenom povjerenju do ministarstva i inspekcije, na javnoj raspravi se raspravlja o prihvatljivosti SUO, a ne o mjerama. U neznanju i nepovjerenju, laička javnost dovodi u pitanje tehničke mjere zaštite okoliša i na taj način ruši struku najviših državnih službenika u državi. Ako javnost sruši SUO, a ne radi se samo o klasičnom političkom otporu protiv vlasti općenito, onda bi trebali pasti, ili još bolje dobiti kaznu ili čak i otkaz, svi članovi komisije koji su utvrdili da SUO omogućuje investiciju.

SUO koja je bila na javnoj raspravi, zbog (nepostojeće) stručnosti nije smjela dobiti zeleno svjetlo u Ministarstvu i ne smije proći u ovakvom obliku. Očito da ni u komisiji, kao niti među izrađivačima SUO nije bilo nekoga tko bi razumio stručni aspekt investicije, i koji bi inzistirao na „bibliji“.

U nedostatku „biblije“, pogrešno formulirani zaključci u SUO se temelje na vrlo osebujnoj  literaturi. Prosudite sami, kakva je relevantnost za klaonicu pilića, unutar barem 70 godina ograđenoj lokaciji u staroj industrijskoj zoni, znanje O genezi i počecima licenskokeramičke kulture u sjevernoj Hrvatskoj (Marković, Zorko, Opvscvla Archaeologica. 27 (2003). Keramika je možda bitna, za gablece, ali što će nam Tloznanstvo u zaštiti okoliša : priručnik za inženjere. (Zagreb: Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša. Martinović, J. (1997)). U se šumi brinulo i o rakovima: ‘Crveni popis rakova (Crustacea) slatkih i bočatih voda Hrvatske’, Gottstein, S.; Hudina, S.; Lucić, A.; Maguire, I.; Ternjej, I. & Žganec, K. (2011), Technical report, Hrvatsko biološko društvo, Zagreb, Rooseveltov trg 6, Zagreb.

Prisustvovao samo početku javne rasprave. Protiv je bilo dobro pripremljeno. Došlo pojačanje iz Zagreba. Odmah na početku je Domagoj Orlić državni tajnik u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine doveo u pitanje usklađenost s prostornim planom.

Na raspravi glavni zagovornici protiv svega, novinari Branka Šeparović i Danijel Prerad

Jer sam nekoć i ja obavljao sličnu funkciju, nisam bio posve uvjeren u ispravnost onoga što govori. Ako je tome tako, vjerujem da će upozoriti ministricu okoliša gospođu Vučković, kako na javne rasprave ne smije slati SUO, za zahvate koji nisu u skladu s prostornim planovima. Istina, malo me začudilo toliko protiv u njegovom izlaganju, jer projekt klaonice i niza farmi pilića, kao paradni primjer dobrog razvojnog projekta za Sisačko moslavačku županiju, promoviraju i premijer i župan.

Onda se javila, pomalo zaboravljena novinarka Branka Šeparović. Objasnila je, kako ona zna, kako je dokazano, a njoj je za vjerovati, da djeci od piletine rastu prsa. Jasno, klaonici pilića je presuđeno, kada ona tako kaže. Po nekoj nepisanoj hijerarhiji protiv, javio se novinar Danijel Prerad, predvodnik pokreta za zatvaranje Rafinerije. On baš zna biti protiv. Svjedoči zatvorena rafinerija. Više u knjizi od 199. stranice.

Onako, kako samo on zna, s istim žarom kako je likovao, kada su Sisak, na pravdi Boga, na konferenciji u Kopenhagenu proglasili za jedan od 10 najzagađenijih gradova svijeta, a nismo bili ni među 50 u Hrvatskoj, koristeći poluistine, dramatizirao je, kako je lokacija klaonice samo par kilometara od neke kuće, i odmah kraj ambulante, i kako samo on zna objasnio je  kako se sprema strašno.

U Sisku je postoji sveučilišni diplomski studij Sigurnost, zdravlje na radu i radni okoliš. Bilo bi normalno da i akademska struka kaže nešto. Kako izučavaju okoliš i čak kao poseban predmet podučavaju o izradi SUO, morali su dati svoj obol u raspravi. Poznajem kapaciteta nekih od sveučilišnih nastavnika, pa se ne čudim da nisu usudili dati mišljenje o za Županiju i Sisak, mogućem važnom projektu. Možda je i bolje. Gospodarstvo je daleko od njih. Oni su više za cvijeće……

Zašto nije bilo Marijane Petir i ona je protiv svega

Očekivao sam i saborsku zastupnicu Marijanu Petir, jer je i njen obol u zatvaranju rafinerije izuzetnog žaljenja vrijedan. Vjerujte mi, Marijana zna biti protiv, čak i bolje od Danijela. Ona onako skrušeno, s prekriženim rukama, mirnim glasom, kada želi, i o „suncokretu“ može izazvati najdublje strahove. Znam da bi voljela biti protiv na svim skupovima koji se organiziraju vezano za ovaj projekt u Županiji. U Sisku je samo jedan od desetak lokacija. Ali ne može biti javno protiv ovog projekta, jer je važan i za premijera i za poljoprivredu Hrvatske, a predsjednica je Saborskog odbora za poljoprivredu. Baš me zanima, da li je zbog važnosti organizirala raspravu u saborskom odboru? Što misle saborski zastupnici o ovome, za poljoprivredu, daleko najvećem potencijalnom projektu. Zbog značaja, ali i zbog mogućeg utjecaja na male proizvođače, morala je!

Kada nije bilo Marijane, a ni nikoga s Fakulteta, otišao sam. Rasprava je potrajala još nekoliko sati.

Ponovna molba ministrici Vučković da pomogne premijeru Plenković ispuniti obećanje dano Ukrajincu

Ponavljam zaključak iz 438. poučka. Osobno smatram da bi ovakav kompleks trebao i Sisku i Hrvatskoj. Kako klaonica ne ide bez farmi pilića, mogla bi se obnoviti poljoprivredna proizvodnja na opustošenoj Baniji, ali i u Moslavini. Na žalost, na osnovi izrađene SUO, nema ni minimalnih garancija da se od planiranog „gladca“ ne bi mogao izroditi „jadac“.

Ministrice Vučković, na Vama je, da građani Siska dobiju garanciju, ako uopće, kako će projekt biti onako kako to treba biti u uljuđenim sredinama. Preko daleko ozbiljnijeg dokumenta, preko SUO izrađene po svjetskim standardima, mora se dobiti povjerenje za moguću izgradnju. Ako to ne osigurate, onda se izjava premijera Plenkovića, dana nakon susreta s ukrajinskim investitorom, kojom „daje punu potporu svim projektima koji revitaliziraju poljoprivredu i proizvodnju hrane na potresom stradalom području ove županije”, može stvarno pretvoriti u ekološku bombu. Ako želite, stojim na raspolaganju…

Još nisam odlučio, da li da u poučku, onako u formi studentskog šalabahtera, za potrebe državnih službenika i akademske zajednice, napišem što je svrha SUO i kako se izrađuje. Nešto iz mog iskustva, kada SUO radim praktički sam …..