Ministrice Vučković pomognite premijeru Plenković ispuniti obećanje dano Ukrajincu – Viktorov poučak br. 438

Ničeg u životu se ne treba bojati, samo se treba razumjeti. Sada je vrijeme da razumijemo više, tako da bi se bojali manje. – Marie Curie

Uvesti opasni otpada lakše od kiflica

U Hrvatsku se uvozi opasni otpad, lakše nego smrznute kiflice. Kiflice, za koje ministar gospodarstva Ante Šušnjar predlaže da ih svatko proizvodi sam. To mu je, koliko pratim, do sada jedini konkretan gospodarski prijedlog. Pitam se, gdje je taj učio gospodarstvo, a i gdje su, od kada smo ušli u EU, učili o okolišu dosadašnje ministrice i ministri okoliša, da nam EKOPOL otkriva kako toleriramo, najvjerojatnije dugogodišnju „udruženu zločinačku otpadašku hobotnicu“. Radi se praktički o skoro legaliziranom djelovanju. 35.000 tona otpada, za čiji prijevoz je potrebno najmanje 2.000 kamiona ne može preći granicu baš ilegalno, ne može doći u centar nekog grada i to istovariti i ostaviti samo „onako“, ne može se oglušiti na prigovore građana, a da se za to nema podrška od vrha državne, lokalne politike, uključujući i policiju.

EKOPOL nam je uvoz 35.000 tona opasnog otpada otkrio na temelju informacijske baze, koju na raspolaganju, od kada smo u EU, imamo i mi. Zar su u Državnoj inspekciji svi (elektronički) nepismeni ili su možda samo dio “hobotnice” u kojoj povlašteni zarađuju na uvozu opasnog otpada, a građani plaćaju sanaciju.

Glavni državni inspektore Andrija Mikulić javite se

Što radi glavni državni inspektor dr. Andrija Mikulić, nedavni šef HDZ-a Zagreba? Gotovo bih se kladio, da je ovih 35.000 otkrivenog opasnog otpada samo dio onoga što godinama uvozimo, posebno od kada je Šengenske granice.

Dr. Andrija Mikulić je izravno kriv za skoro pa legalizirani, uvoz opasnog otpada. Morao je biti, ne samo zbog ovoga, odavno najuren iz državne uprave. Da, najuren. Kada je ovako nešto omogućio, ostavka bi bila više nego nagrada. On je, usput uveo i djelovanje inspekcije okoliša po stranačkom kaputu, pa zna se, da nije isto kada gori odlagalište u Zadru, ili zna se, kada gori u Čakovcu – pogledajte 354. poučak u prilogu.

Čime su se bavili odgovorni za okoliš od prijema u EU

No, nije kriv samo on. Što su radili radili dosadašnje ministrice i ministri da je ovako nešto moguće? Ministrica Mirela Holy, kao vješta PR-ovka (odnosi s javnošću) se posvetila katalitičkoj depolimerizaciji plastike, kako bi, kao što je to radio Hitler za vrijeme 2WW, proizvodila benzin i dizel. Bila je protiv energetske oporabe onog dijele otpada koji se ne može ili okolišno ne isplati, materijalno oporabiti. Na skupovima je isticala kako ona zna da se to može bez energane na otpad, ali nije htjela otkriti kako. Molim je, neka ne čuva tajnu kako je nešto moguće, iako još nije nigdje moguće, jer bi i to možda bilo bolje od ovoga što sada imamo.

Naslijedio ju je ministar Mihale Zmajlović. On se dosjetio jadu, pa je za savjetnika imenovao, radi lakšeg razumijevanja jezika, stranog eksperta, naše gore lista, Renata Šarca, tada asistenta na fakultetu u Austriji. On nam je, konačno blagoslovio katastrofu s regionalnim centrima, koja traje. Renato je još uvijek među nama. Postaje skoro redovan gost HAZU. Mislim da ni prijem u članstvo, barem za dopisnog člana, uskoro ne bi trebao biti upitan.

Naslijedio ga je ministar profesor Slaven Dobrović, čovjek s dva lica. Kao profesor uči studente na Strojarstvu, kako su energane na gorivo iz otpada nužna krajnja karika u zbrinjavanja komunalnog otpada, a kao političar je protiv energana, jer zna da se na strahu relativno slabije obrazovanog naroda, najlakše dobivaju glasovi.

Naslijedio ga je docent Tomislav Ćorić. U razvoju okoliša, meni je ostao poznat po vjetroelektranama, za koje po njemu baš ne treba Studija utjecaja na okoliš, ali i po obećanju, danom na sjednici vlade u Istri, tamo negdje 2019., kako će dati izraditi strategiju za energetsku oporabu otpada. Na Strategija se radilo. Iznos vjerujem nije bio upitan. Prema sličnosti nekih prezimena svašta mi pada na pamet. Strategija nije ugledala svjetlo dana.

Došao je profesor Davor Filipović. On nije razumio okoliš niti na način da predloži kao moguće ono što je nemoguće, kao neki. Na pitanje što misli o izgradnji energane na bolnički otpad na Rebru, izjavio je da to nije njegovo resor i da je to problem ministra zdravstva Beroša. Ovakva izjava je posljednji puta u Hrvatskoj smjela biti dana negdje sredinom osamdesetih prošlog stoljeća.

Naslijedila ga je sadašnja ministrica Marija Vučković. Probleme ne rješava, ali hoda okolo kao Djed Božičnjak. Problem rupe bez dna u CGO Kaštijun, rješava s novih nekoliko milijuna, a uvezenih 35.000 tona riješiti će s daljnjih naših nekoliko milijuna za sanaciji odloženog otpada….. Jer nosi nagomilane probleme prethodnika, danas već gotovo zabetoniranu nefunkcionalnu upravu i samoupravu, zbog ovih, skoro pa legalno uveznih 35.000 tona opasnog otpada, ministrica Vučković ne bi zaslužila da ju se najuri, ali njena ponuda ostavke bi bila primjerena u svakoj državi zapadno od Sutle. Baš se pitam kada će se, nakon 10 godina članstva u EU, moralni kodeks političke odgovornosti premjestiti na istočnu granicu, na obalu Dunava.

Da li je opravdan strah od pilića u Sisku?

Nisam htio pisati o ovih 35.000 tona opasnog otpada. To je kap u moru onoga što smo uvezli i što uvozimo i što ćemo i dalje uvoziti, dok neki premijer vlade ne shvati da je okoliš, na način kako se to radi u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Danskoj ….. temelj razvoja države. Naravno,  ne način kako je to u uratku, mislim za 4 milijuna eura, opjevala Marina Dalić u Strategiji razvoja Hrvatske do 2030. godine. Usput, prati li to još netko?

Htio sam u stvari napisati nešto oko planirane izgradnje Kompleksa za preradu peradi s bioplinskim postrojenjem. U Sisku smo, od kada su upaljena svjetla demokracije, skoro pa protiv svega. Udruženim zločinačkim pothvatom, perfidne uloge političkog vrha i lokalne politike, manipuliranih medija, kvazi stručnjaka i nezaobilazne Marije Petir, izazvana je kolektivna histerija, pa se pljeskalo čak i zatvaranju rafinerije. Na popularnosti koju su stekli najglasniji zatvarači rafinerije, razumijem da i dalje neki imaju želju za isticanjem. Ispada da se uspjeh i dalje najlakše dobije ako se je protiv nečega i ako se iz cjeline izdvoje bombastični podaci.

Osnovana je FB grupa koja je protiv „ekološke bombe“ zvane klaonica pilića s bioplinskim postrojenjem. Jedan od argumenata protiv je iz Studije utjecaja na okoliš (SUO) izdvojen podataka, kako će se povećati promet s 21.790 teških teretnih vozila godišnje (dovoz peradi s farmi, odvoz gotovih proizvoda) i 788 manjih teretnih vozila godišnje za dovoz sirovina za bioplin s farmi (čitaj: s otpadnom vodom sa farmi, pilećim izmetom, uginulom peradi s farmi). U spomenutoj grupi sam pokušao objasniti, kako ni 25.000 vozila godišnje ne bi bio problem. Koliko je to na dan? Nekih 80-90 vozila. U 2024. dnevno, na autocesti prema Zagrebu, koja je većinom poluprazna prođe preko 10.000 vozila. Na najopterećenijoj dionici u Hrvatskoj (mislim Jankomir – Jakuševac), to je stvarno ekstrem, u špici prođe i 80.000 vozila na dan (u prosjeku nekih 50.000 na dan). A ovih naših 80-90 su ekološka bomba! Napisao sam da se sramim neukosti, školovanog dijela, mojih sugrađana. Ne zamjeram većini, koja, iz razumljivih razloga, nema povjerenja u politiku (nemam niti ja!) i koja je ogorčena zbog uvjeta života, pa je razumljivo protiv, ali zamjeram svim onima koji su završili barem srednju školu da koriste krive informacije za dizanje panike i straha kod dobronamjernih stanovnika.

Nestručna SUO Kompleksa za preradu peradi s bioplinskim postrojenjem

Pogledao sam Studiju utjecaja na okoliš Kompleksa za preradu peradi s bioplinskim postrojenjem. U njoj ima svega što ne treba, a gotovo ničega što treba. Impozantan broj izrađivača. Čak njih 27. Ovakvu SUO, kada ju financira Svjetska banka, EBRD, KfW,… obično radi jedan iskusan tehničko obrazovan okolištarac, uz možda još ponekog prirodnjaka. Znam o čemu govorim. Govorim iz iskustva. Radio sam to. Na izradi prve SUO sam sudjelovao tamo negdje 1982. godine, a na zadnjoj, na proširenju gata u Splitskoj luci, prije par godina.

Iako se radi o složenom industrijskom kompleksu, s cijelim nizom raznih tehnologija i tehnika, od kojih je skoro svaka povezana s zaštitom okoliša, od 27 izrađivača SUO nema niti jedne, u klasičnom smislu, tehnički obrazovane osobe. Ovakva izrada SUO je kod nas postala standard stjecanja para. Ako nisu do zadnjeg detalja obrađena sva područja, koja u 99 % slučajeva trebaju samo kada se radi nova nuklearka, i koja prema EU treba obraditi cjelovito samo ako se radi nešto stvarno veliko, kao npr. hidroelektrana veća od par stotina MW, ekipa u Ministarstvu neće odobriti dokument. Kod nas se ta poglavlja traže i za kokošinjac. Izlažem se svjesno mogućoj tužbi, kada insinuiram, da se radi o principu ILTMI – ima li tu mene igdje.

Zato ne čude predložene, promašene i stručno nedopustivo i upravno nedorečene predložene mjere zaštite okoliša u SUO. Sramota je to za Komisiju Ministarstva koja je dozvolila da se SUO uputi na javnu raspravu. Toliko nestručnosti na jednom mjestu je rijetkost. Trebalo bi objaviti imena članova Komisije. Ministrice Vučković, pogledajte SUO i djelujte.

Izrađivači SUO bez elementarnog inženjerskog znanja

U popisu literature, na kraju SUO, ima doslovno svega i svašta, ali ni jednog navoda vezanog za tehnologiju i tehniku. Nema niti „biblije“ kada se radi, o od strane EU propisanim standardima za velike investicije kao što je ova. Za klaonice je nezamisliva izrada SUO bez poznavanja i razumijevanja Reference Document on Best Available Techniques in the Slaughterhouses and Animal By-products Industries.

Da među izrađivačima ima netko tko je barem iz daljega vidio nešto od industrije, onda naziv SUO ne bi posebno isticao bioplinsko postrojenje. Bioplinsko postrojenje je sastavni dio moderne klaonice. Taj naziv zvuči kao kada bismo tražili električni auto s baterijom. Da parafraziram odluku Vijeća grada Siska prema kojoj su za proizvodnju hrane, ali bez bioplinskog postrojenja, ispada kao da bi oni željeli električni auto bez baterije.

U slučaju klaonice, koja je tehnološki povezana s nekoliko farmi pilića, trebalo bi barem rubno, uzeti u obzir obaveze vezane za uzgoj pilića Reference Document on Best Available Techniques for Intensive Rearing of Poultry and Pigs.

Iako nema nikoga od tehnologije, nikoga tko se razumije u tehnike zaštite okoliša, na poglavlju Zaštićena prirodna područja, bioraznolikost, ekološka mreža, za ograđenih 18 hektara unutar desetljećima postojeće industrijske zone, radilo je pet stručnjaka. Za svako stablo po jedan.

Ministrice Vučković pomognite premijeru Plenkoviću ispuniti obećanje dano Ukrajincu

Osobno smatram da bi ovakav kompleks trebao i Sisku i Hrvatskoj. Kako klaonica ne ide bez farmi pilića, mogla bi se obnoviti poljoprivredna proizvodnja na opustošenoj Baniji, ali i u Moslavini. Na žalost, na osnovi izrađene SUO, nema ni minimalnih garancija da se od planiranog „gladca“ ne bi mogao izroditi „jadac“.

Ministrice Vučković, na Vama je da građani Siska dobiju garanciju, ako uopće, kako će projekt biti onako kako to treba biti u uljuđenim sredinama. Preko daleko ozbiljnijeg dokumenta, preko SUO izrađene po svjetskim standardima, mora se dobiti povjerenje za moguću izgradnju. Ako to ne osigurate, onda se izjava premijera Plenkovića dana nakon susreta s ukrajinskim investitorom, kojom „daje punu potporu svim projektima koji revitaliziraju poljoprivredu i proizvodnju hrane na potresom stradalom području ove županije”, može stvarno pretvoriti u ekološku bombu. Ako želite, stojim na raspolaganju…

Zašto bi ovakva studija izazvala jadac možda u – u 439. poučku …..