Koristite tanke plastične vrećice umjesto papirnatih škarnicla – Viktorov poučak br. 434
Foto: HTV
“Znanje se stječe praksom, sve ostalo je samo informacija.” – Albert Einstein
„Znanje pomaže razumijevanju, razumijevanje pomaže ljubavi, ljubav pomaže strpljenju, a strpljenje pomaže miru.” – Konfucije
Niti one najtanje plastične vrećice, one tanje od 15 µm više nisu besplatne, iako ni do sada nisu bile besplatne. Plaćali smo ih i do sada. Vjerojatno su trgovci i na njima zarađivali, jer nam ih na police nisu stavljali po onoj cijeni po kojoj si ih kupili. Trošak nabavke tih vrećica naplaćivali su indirektno, preko ukupnih troškova poslovanja. Sada najavljuju da će jedna vrećica stajati 1 cent. Koliko je vrećica koštala do sada? Ako su najavili da će koštati taj 1 cent, a po težini u tonu materijala iz kojeg su izrađene stane nekih 500.000 vrećica, ispada da je cijena tone prerađene plastike u vrećice barem 5.000 €. Koliko je koštalo do sada?
Po logici stvari, kada se kupuje voće i povrće, ono se, osim lubenice i dinje ne kupuje na komad. Nekoliko jabuka ili šljiva se mora staviti u nešto. Ako to nije plastična vrećica onda mora biti papirnata. Platnena teško da dolazi u obzir za pojedinačne proizvode. Ona ima smisla za nošenje više proizvoda iz trgovine kući.
Zar je papirnata vrećica okolišno prijaznija, bolja do okoliša? Pa jasno da nije. Za jednu papirnati vrećicu se potroši 20 puta više sirovina i skoro toliko puta više vode. Neusporedivo je veći i utjecaj na klimatske promjene. Pogledajte nekoliko relativnih vrijednosti za vrećicu izrađenu od plastike, papira i pamuka.
| Parametar po vrećici – relativan odnos | Plastika | Papir | Pamuk |
| Utrošak materijala | 1 | 18-20 | 30 |
| Potrošnja vode | 1 | 17 | 135 |
| Efekt staklenika | 1 | 10 | |
| Izvorna sirovina | Ostatak od prerade nafte | Drvo | Pamuk |
| Koliko vrećica stane u šleper od 20 tona | 9.000.000 | 1.800.000 | 260.000 |
| Koliko više šlepera godišnje na cestama | 5 puta | 34 puta |
Osim u samoj proizvodnji, uz prednosti u recikliranju i ponovnoj upotrebi proizvoda iz plastike, utjecaj na okoliš je više nego zoran već iz troškova prijevoza. Zbog razlika u volumenu, i težini samog materijala ispada da bi od mjesta proizvodnje ili iskrcaja i skladištenja do potrošača u godinu dana na hrvatskim cestama bilo 5x više šlepera za prijevoz papirnatih vrećica, odnosno 34x više za prijevoz platnenih (ako uzmemo ona najtanje platnene od 100 gr/m2). I eto ti, više nego dodatnog izvora emisije CO2 kojeg zanemaruju.
Razumijem da slijedimo zakonodavstvo EU, pa će svaku vrećicu potrošač morati izravno platiti, a ne skrivenu u ukupnim troškovima trgovaca. Trgovci će morati naplatiti vrećicu pojedinačno, uz istaknuto upozorenje da vrećica nije besplatna. Razumijem ovu mjeru, jer se uvodi radi podizanja svijesti o potrebi odgovornijeg odnosa prema okolišu. No, ne razumijem da li to doprinosi smanjenju utjecaja na okoliš? Da li postoji takav izračun? Po meni ne bi mogao biti u korist škarnicla.
Kada smo 2021. godine zabranili plastične vrećice deblje od 15 µm i tanje od 50 µm takav izračun nije napravljen. Istina, potpunom zabranom debljih od 15 µm i tanjih od 50 µm sotoniziranih plastičnih vrećica njihova količina, u tonama upotrebljene plastike je pala s blizu 1.500 tona u 2021. na samo cca 300 tona u 2022. I sve bi bilo OK da zabrana debljih od 15 µm i tanjih od 50 µm vrećica nije bio pucanj u plastični okoliš Lijepe Naše. Naime, tadašnji ministar Tomislav Ćorić, nije znao, jer kao nestručnjak nije mogao znati, ali je morao znati kao ministar, da će se prekonoćnu zabranu jednih nadomjestiti neke druge vrećice. I što se dogodilo? Plastične vrećice deblje od 50 µm su dobile zamah, pa se u 2022. godini, umjesto od 538 tona iz 2021. godine, proizvelo vrećica debljih od 50 µm preko 2.000 tona. Zamah su dobile i vrećice tanje od 15 µm, pa je njih na tržištu završilo skoro za petinu više. I tako smo mi, unatoč zabrani tanjih od 15 µm i debljih od 50 µm, 2022. godine proizveli za najmanje 450 tona više plastičnih vrećica svih debljina, nego godinu dana ranije (379. poučak u prilogu).
Što će biti s okolišem, kada će kupci, upozoreni kako ih najtanje plastične vrećice od sada koštaju koji cent, ne znajući da su ih plaćali i do sada, počnu više koristiti papirnate škarnicle? Očekujem da će se ukupna količina plastike za proizvodnju plastičnih vrećica do 15 µm smanjiti, a povećati korištenje papirnatih škarnicla. Koliko će više stradati stabala i koliko će se povećati utjecaj na klimatske promjene? Bojim se da nećemo saznati, ali brojevi neće biti zanemarivi.
Razumijem želju EU da se smanji broj plastičnih vrećica, no ne razumijem da se to radi po svaku cijenu, bez da se uzme u obzir ukupni utjecaj na životni ciklus. Plastične vrećice su najbolji pokazatelji našeg nemara, koji se teško može riješiti zabranama i povećanjem troškova. Ne razumijem nas (Hrvatsku) da slijepo kopiramo EU, pa da ono što vrijedi za nekoliko puta bogatije, nekritički prenosimo u naš život, najčešće na našu štetu.
Naši pregovarači u Bruxellesu šute
Imao sam priliku nekoliko puta sresti članove naše delegacije (i) za okoliš, koja tjedno odlazi na pregovore u Bruxellesu. Pitam se, zašto oni šute i tamo samo klimaju glavom. Ne bi li bilo jeftinije za okoliš (avioni su jedni od većih zagađivača) da ostanu kod kuće, da preko ekrana klimnu glavom, i da im se ipak isplate dnevnice. Opak i grub komentar? Nimalo. Ono što nam rade šutnjom košta iako razumijem njihovu šutnju, jer za nešto reći treba i znati. I njihova šutnja je doprinos odlasku naše mladosti. Slično ako ono sa slapom i „što u njemu znači moja kap“, i šutnja (tih par) onemogućuje napredak.
U mom dućanu sam namjerno, za par jabuka zahtijevao najtajniju vrećicu, iako mi je prodavačica nudila papirnati škarnicl. Na računu piše kako vrećica košta 2 centa. Razumijem da mali dućani imaju sasvim drugačije (puno više) troškove poslovanja od velikih centara. U pravilu kupujem puno toga u malom dućanu, iako je nešto nekada malo skuplje. Ne gledam na cijenu. Na taj način dajem doprinos da dućan opstane tu u blizini. Bojim se da ga ne zatvore.
I kako ću ubuduće kupovati jabuke? Često sam ih kupovao u škarniclu, ali od sada ću paziti, jer je škarnicl manje prijateljski prema okolišu od plastične vrećice koja se odloži u „žutu kantu“ i reciklira. A možda ću tanku plastičnu vrećicu početi nositi u dućan. U onom mom malom dućanu će vidjeti da iz džepa vadim upotrjebljenu vrećicu. Kako ću to moći dokazati u nekom veliko trgovačkom centru? Vjerojatno nikako. Možda ću tamo jabuke kupovati pojedinačno, i nakon vaganja na svaku prilijepiti naljepnicu s barkodom? Žao mi blagajnica.
