Sumnjivi investitor na Bjelolasici

Prije 14 godina, na Bjelolasici se dogodio požar u kojem je izgorio kompleks Hrvatskog olimpijskog centra, a dvije godine kasnije i restaurant uz jezero Sabljake. Time je najveći hrvatski skijaški centar prestao funkcionirati, i takva je situacija i danas.

Dok je radio, centar Bjelolasica je imao osam skijaških staza, tri žičare, tri vučnice, dva ratraka, kotlovnicu, paviljona i razne sportski tereni. 2006. godine tadašnji ministri Dragan Primorac, Ivan Šuker i Branko Vukelić su najavili projekt revitalizacije Bjelolasice vrijedan oko 20 milijuna tadašnjih eura koji je predviđao gradnju dvoranskog kompleksa s bazenom, širenje smještajnih kapaciteta, itd. itd. Da to bude centar za sportske pripreme sportaša kao i za rekreativce.

Jasno da to obećanja nisu ispunili što je tipično za HDZ-ovce, ali možda i bolje jer trenutačna perspektiva brojnih skijaških područja u Europi je sve samo ne ružičasta. U Alpama posljednjih godina skijališta jedno za drugim propadaju. U posljednjih nekoliko godina brojna su odmarališta, posebno na nadmorskoj visini do 1000 metara, ili zatvorena ili postala nesolventna. Međutim, ponekad se radi i o višim centrima. Skijalište Gaissau-Hintersee s tri sjedežnice i četiri žičare ostane, smješteno između 750 i 1567 m nadmorske visine u blizini Salzburga, ne radi već dvije godine. Nekad popularno izletište obiteljskog tipa nakon niza promašaja i promjena vlasnika uzalud traži novog investitora. Postoji realna opasnost da ostane  bez dozvole i trajno prestane s radom. Ako se zatvori, ugroženi su i lokalni hotelijeri, ugostitelji, trgovci. U slučaju da netko želi preuzeti takvo zatvoreno skijališta, država će mu pomoći, ali investitor mora imati osigurana financijska sredstva za najmanje tri godine poslovanja.

Kompleks Bödefeld-Hunau-Lift u Schmallenbergu (Njemačka) proglasio je stečaj. 19 dana skijanja, nije bilo dovoljno da se pokriju svi troškovi. Spomenuta dva skijališta nisu jedina. Slično se događa i drugdje u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj.

Zašto propadaju skijaški centri?

Razloga je više. Prvi i najvažniji su toplije zime i nedostatak snijega. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća sve je manje snježnih oborina. Drugi razlog je povećanje troškova energije, što zbog viših cijena, što radi veće potrošnje kao posljedice   za stvaranjem umjetnog snijega. Treći razlog je nedostatak radne snage kao i rast troškova rada. Više se poslodavci ne mogu osloniti na lokalnu radnu snagu, pa je kao i na moru potrebno dovesti ju iz drugih regija ili zemalja, ali i osigurati joj smještaj. A četvrti je posljedica promjena unutar obitelji. Djeca danas ne žele nastavljati tradiciju i preuzeti obiteljski posao.

I sada netko pokušava u Hrvatskoj izgraditi moderan održiv skijaški centar

Hrvatska je 2021. nakon brojnih neuspješnih javnih dražbi konačno prodala ono što je ostalo na Bjelolasici slovačkom investitoru Michalu Vašeku za 800.000 eura. Početkom 2023. investitor je pokazao javnosti svoju viziju Bjelolasice koja bi trebala biti sportsko-rekreaciono odredište koje bi nudilo posjetiteljima od šetnica nad krošnjama drveća i vidikovca po uzoru na Roglu, sportskih terena, adrenalinskog parka, a zimski turizam sa skijanjem bio bi dodana vrijednost s obzirom na sve manje količine snijega. Navodno je procijenjeno da bi takva investicija ako se realizira trebala iznositi više 70 miliona eura.

Problem sa ovim stranim investitorom je što nije nam jasno kako misli za početak osigurati kapital za investiciju. Njegove tvrtke u Slovačkoj, Elteco Technology, City Solar SK, ejoin, Panorama Dubnica i Bioelektro Energy 3, nisu ostvarile velike prihode i dobiti (Finstat.sk), a nekako je teško za povjerovati da će ga banke pratiti u 100 postotnom iznosu s obzirom na imovinu kojom raspolaže. Da bi isplatio investiciju od 70 miliona eura za 30 godina uz kamatu 4 posto, morao bi svaki dan samo za kredit zaraditi 11.000 eura. Veliki je to novac. Računa li on na europske fondove kako bi izgradio kompleks nepovratnim novcima? Može li netko tko se uglavnom bavi stanicama za punjenje električnih vozila (ejoin), gradnjom stanova (Panorama Dubnica) i solarima (Elteco, City Solar, Bioelektro), a sjedište ima u neuglednoj kući biti stvarni investitor? Krije li se iza njega netko drugi? Ili je zapravo njegova namjera kada dobije sve dozvole (koje su navodne već trebale biti izdane) prodati projekt sa dozvolama nekom drugome?