Hoće li i Trumpova politika biti slična?

10. prosinca bit će godina dana otkako je trenutačno najpoznatiji libertarijanac Javier Milei došao na vlast u Argentini. Na izborima je tada obećao da će u vladu donijeti “motornu pilu” i uvesti red u zemlji.

Jedno od obećanja koje je Milei dao u kampanji bilo je da će smanjiti broj činovnika u državnom aparatu za 70.000, a djelomično ga je već ispunio. Kada je osvojio vlast, nije čekao da se napravi analiza gdje treba rezati, već je odmah krenuo u akciju. Od tada je više od 33.000 činovnika dobilo otkaze, a daljnji slijede.

Sljedeće obećanje koje je dao bilo je da će optimizirati državnu imovinu i svesti je na najmanju moguću mjeru prodajom svega što nije ključno za funkcioniranje države. Prva nekretnina koja je izašla na tržište bila je nekadašnje sjedište Ministarstva za rodna pitanja, žene i raznolikost, koje je ukinuo, a nju će slijediti još 400. Vlada se nada da će prodajom tih nekretnina namaknuti najmanje 800 milijuna dolara prihoda za državni proračun.

Kako bi pokrenula gospodarstvo i olakšala život stanovništvu, vlada je osnovala Ministarstvo za deregulaciju i transformaciju države. Njezin ministar, Federico Sturzenegger, bivši guverner argentinske Narodne banke, rekao je da je u prvom koraku podijelio otprilike 4.200 zakona koji su na snazi u Argentini u tri skupine: za baciti, promijeniti i ostaviti. Najvažniji rezultat toga do sada je deregulacija autobusnog i zračnog prometa, ukidanje kontrole stanarina i obvezno propisivanje jeftinijih generičkih lijekova.

Propisi su često gori od poreza jer mogu uzeti puno vremena i energije. Suvišni propisi uništavaju kreativni duh, a svaki trenutak koji osoba mora provesti ispunjavanjem besmislenih dokumenata je gubljenje vremena. Javier Milei je shvatio da će ekonomija krenuti kad se radni ljudi oslobode takvih utega oko svojih nogu. Ako je to pomoglo u drugim zemljama, može onda i Argentini. Slične prijedloge u svom izvještaju Europskoj komisiji predložio je i Mario Draghi, ali i Christiana Lindnera njemačkom kancelaru Olafu Scholzu. Problem je što europski lideri nisu sposobni provesti brze reforme jer previše drže do procedura i formi, pa Europa nazaduje umjesto da bude globalni predvodnik. Najčešće opravdanje uvođenju novih propisa koji u principu kompliciraju naš život i rad je da nas žele zaštititi od štetnih pojava, bez obzira koliko to košta, što rezultira time da brojni investitori radije ulažu u zemlje s lakšim uvjetima poslovanja, gdje, na primjer, ne moraju voditi tolike brige o zaštiti okoliša nego tamo gdje su im kupci. Najbolji primjer takvog razmišljanja u Hrvatskoj je rješavanje problema pristupačnog stanovanja uvođenjem poreza na nekretnine i otežavanjem kratkotrajnog najma.

Vlada je odlučila financijski ne podržati tradicionalni “Pride”, jer smatra da u trenutku kada više od polovice argentinskog stanovništva živi u siromaštvu, javna sredstva moraju se koristiti u korist općeg blagostanja, a ne za podržavanje, kako Javier smatra, “ideoloških hirova”. Milei, kojeg neki uspoređuju s Donaldom Trumpom, razbjesnio je LGBT zajednicu već raspuštanjem Ministarstva za rodna pitanja, žene i raznolikost, kao i Nacionalnog instituta za borbu protiv diskriminacije, ksenofobije i rasizma. Nije ih smetalo to što se dvije trećine proračunskih sredstava trošilo na samo funkcioniranje ministarstva. Također je smanjio sredstva za programe reproduktivnog zdravlja kao dio svog plana rezanja troškova “motornom pilom”. U kolovozu je ministar pravosuđa Mariano Cuneo Libarona rekao zastupnicima da njegova vlada odbacuje “raznolikost seksualnih identiteta koji nisu u skladu s biološkim”.

Argentinska LGBT federacija očekivano je osudila izjavu jer smatra da krši njihova temeljna ljudska prava. Skupina koja zastupa osobe s HIV-om, hepatitisom i tuberkulozom rekla je da je vlada u proračunu za 2025. godinu, o kojem se još raspravlja u Kongresu, najavila 76-postotno smanjenje sredstava za liječenje tih i povezanih bolesti. Dosadašnji rezovi javne potrošnje već su rezultirali nestašicom testova za prenosive bolesti, ali i nekih lijekova.

Vlada se obvezala dati prioritet zaštiti najosjetljivijih skupina u društvu. Kazala je da je značajno povećala tri glavne socijalne naknade: univerzalni dječji doplatak, naknadu za prehranu najsiromašnijih i takozvani plan “1000 dana” kojim pomaže djecu u prve tri godine života. Vlada je također prestala koristiti razne društvene organizacije koje su posredovale u raspodjeli državne pomoći i preuzela cijeli taj teret na sebe.

Javier Milei je krajem listopada objavio da je smijenio ministricu vanjskih poslova Dianu Mondinu. Razlog smjene bila je činjenica da je glasovala za rezoluciju UN-a kojom se ukida embargo Kubi, premda su za nju glasovale 187 zemalja svijeta od njih 190, a jedine zemlje protiv su bile Izrael i Sjedinjene Američke Države predvođene demokratskim predsjednikom Bidenom. Ured argentinskog predsjednika je u priopćenju rekao da “nova faza zahtijeva da diplomatski zbor u svakoj odluci uzme u obzir vrijednosti slobode, suvereniteta i individualnih prava”.
To je u skladu sa američkim stavovima, po kojima dokle god postoji stotine političkih zatvorenika na Kubi, ne smije se popustiti kubanskom režimu. Kuba je zbog svoje tvrde politike već pretrpjela ekonomske štete uzrokovane embargom u visini 1.500 milijardi dolara, ali režim u Havani zna da u slučaju da popuste i uvedu demokratske promjene, vlast bi zauvijek bila izgubljena.
To nije prvi sukob između Havane i Buenos Airesa. Nedavno su obustavljeni letovi između ova dva grada, navodno zbog problema oko opskrbe gorivom.

Sve to se jasno ne sviđa bivšoj vladajućoj stranci koja je sada u oporbi. Opozicija tvrdi da Argentinci žele veću i bolju državu od krnje verzije koju im nudi Javier Milei. Smatraju da smanjenje državne potrošnje neće osloboditi proizvodne snage društva, već dovesti do pada gospodarstva.
Iako je bilo više uličnih prosvjeda, protivljenje javnosti vladinim mjerama bilo je manje nego što su mnogi očekivali. Sindikati su opetovano pozivali na prosvjede i štrajkove, ali bez većih uspjeha.
Zahvaljujući Javierovim mjerama, proračunski deficit je sveden na nulu, dolarski depoziti u bankama su porasli, a kreditori više ne smatraju argentinske vrijednosne papire smećem. No, Argentina još ima dug put prije nego što se može vratiti na globalna tržišta kapitala. No, to još nije dovoljno. Treba zaustaviti inflaciju, pokrenuti gospodarski rast, realni rast plaća, smanjiti nezaposlenost. S obzirom na to da ima pozitivan prirast stanovništva, kod nje neće doći do ekonomskih promjena uzrokovanih padom broja stanovništva, kao primjerice u Hrvatskoj.

Može nam se ne sviđati to što Javier obožava Trumpa, ali bismo svoje osjećaje trebali staviti sa strane iz više razloga. Politika je često osebujna i osobna. Mnoge političke figure diljem svijeta podržavaju ili inspiriraju se liderima iz drugih zemalja. Na kraju krajeva, političari poput Mileija mogu imati različite osobne preferencije i obožavati određene figure iz drugih političkih tradicija, bez nužnog da to negativno utječe na unutarnju politiku. Važno je razumjeti da osobni stavovi političara ne definiraju uvijek njegovu cijelu političku agendu ili politiku. Čak i ako Milei podržava Trumpa, to ne znači da će njegova unutarnja politika u Argentini biti kopija američkih politika, niti da će njegova vanjska politika nužno u svemu slijediti Trumpov primjer. Milei želi sklopiti sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Državama i nada se da će nadolazeća Trumpova administracija “podržati” njegovu vladu kod Međunarodnog monetarnog fonda i neće uvesti carine na argentinske proizvode. S druge strane možda će se Trump inspirirati Javierovom politikom i napraviti u suradnji s Muskom brojne rezove u pokušaju da napravi Ameriku opet velikom.

Prema posljednjem istraživanju, potpora argentinskom predsjedniku dosegla je najveće vrijednosti do sada. Ukupno 59% anketiranih građana njegov rad ocjenjuje “vrlo dobrim” ili “dobrim”.