Dogovara se nastavak pretvaranja Zemlje u dolare – Viktorov poučak br. 430

“Misleći da će odjednom dobiti sve zlato koje je guska mogla dati, ubio ju je, otvorio i pronašao ništa.” – Ezop

“Ekstremno samoljubivi će zapaliti čovjeku kuću, samo da bi ispekli sebi jaja.” – Francis Bacon

ISTA PRIČA DVADESTDEVETI PUT

U Bakuu (Azerbejdžan) se održava dvadeset deveta konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC – COP29) od 11. do 22. studenoga. Skupiti će se hrpa političke elite, ne baš kao u Parizu (COP 21) ili Glasgowu (COP26), jer nije isto Baku i Pariz. U alarmantnim govorima upozoriti će na potrebu zaštite našeg zajedničkog doma, Zemlje, od kolapsa, nastavimo li se ponašati kao zadnjih 50 godina. Naravno, izjave će biti s „figom u džepu“, jer će kada se vrate nastaviti s obećanjima, po principu sindroma NIMET – Not In My Election Time – ne za mog mandata. NIMET je dosjetka Mirana Medveda kada sam prije 25 godina, s njim surađivao na slovenskoj strategiji gospodarenja otpadom. Kako je Slovenija unutar EU u samom vrhu postupanja s otpadom, ispada da je urađen dobar posao.

Kako pamtim i prvu konferenciju COP1 održanu u Berlinu 1995. godine, znam i rezultat iz Bakua. Ugovorne strane će se dogovoriti, kako će se dogovoriti, da će nakon što se dogovore, a sigurno će se dogovoriti, odmah po dogovoru poduzeti sve u sprečavanju klimatskih promjena i urgentno, odmah nakon što se dogovore, formirati fond za pomoć u borbi protiv klimatskih promjena u visini od 100 milijardi $ za siromašne i najugroženije države. Stvarno ne treba sumnjati u političku elitu, da će se dogovoriti, čim se dogovore.

Kako mi iskustvo šutjeti ne da, izraz kojeg sam pokupio od Vuje u Podgorici, znam da svakim novim obećanjem ubrzavamo sunovrat. U prilogu je nekoliko poučaka napisanih na tu temu. Možda nekoga zanima.

U vrijeme održavanja prve konferencije UN o zaštiti okoliša (Štokholm, 1972.) trošili smo manje raspoloživih obnovljivih resursa od onoga što nam je davala Zemlja. Danas svi zajedno to potrošimo već negdje koncem srpnja, a pojedine države i po 5 godina unaprijed.

DONALD TRUMP NAJAVIO “Drill, Baby, drill” 

S puno tuge pratim zajedničko stajalište lokalnih i regionalnih vlasti, regija i gradova, koji pozivaju države na COP29 da ih se uključi u osmišljavanje i provedbu novih nacionalno utvrđenih doprinosa, koji bi se trebali dostaviti do konferencije COP30 2025., te da se programi za klimu, prirodu, onečišćenje i održivi razvoj usklade na globalnoj razini. U isto vrijeme je tim novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa pripremio izvršne naredbe i objave o povlačenju iz Pariškog klimatskog sporazuma i smanjenju veličine nekih zaštićenih područja kako bi se omogućilo više bušenja i rudarenja. U Bijelu kuću će ući s motom “Drill, Baby, drill” – “Buši, dušo, buši” – odnosno buši što je više moguće za fosilna goriva poput nafte i plina. Znači, ništa Zemlja, samo novci, moji sinovci!

Tokom prvog mandata Donalda Trumpa, u 213. poučku 2019. godine (u prilogu) sam napisao: „Da budućnost (Zemlje) nije obećavajuća svjedoči najava izlaska SAD-a iz Pariškog sporazuma jer njihovog predsjednika Trumpa zanima samo prosperitet američkog gospodarstva, bez obzira na degradaciju okoliša. SAD ne podržavaju potrebne mjere za smanjenje emisija koje izazivaju klimatske promjene. Predsjednik Trump je odmah na početku mandata smijenio direktoricu Agencije za zaštitu okoliša (EPA – Environmental Protection Agency) koja je počela uvoditi mjere internalizacije troškova okoliša – princip zagađivač plaća. Na taj način je bio otvoren put daljnjem korištenju ugljena i posebno vrlo upitnom dobivanju nafte i plina iz škriljevaca…….. Kako god to nespretno zvučalo, često ponavljam, da za svijet glede klimatskih promjena vidim rješenje u povećanim katastrofama u SAD-u. Oslanjam se na činjenicu, kako su SAD uspješno povele borbu u zaštiti ozonskoga sloja (Montrealski protokol), jer bi zbog povećanog ultravioletnog zračenja utjecaj na zdravlje ljudi bio najveći upravo u SAD-u. Da je taj utjecaj bio negdje drugdje, siguran sam da bi i danas proizvodili freone. Osjete li u SAD-u bitno veće štete od dosadašnjih, pa ako zahvati i ponekog od njihovih najbogatijih, eto mogućeg spasa.“

TKO TO TAMO NAJVIŠE ZAGAĐUJE

Globalno, emisije CO₂ povezane s energijom – tj. staklenički plinovi koji nastaju kada se izvori energije pretvaraju u električnu energiju, toplinu ili transport – stalno su rasle: s 22,5 gigatona (Gt, jedna gigatona jednaka je jednoj milijardi tona) 1990. na 36,8 Gt u 2023.

Kina je na vrhu s udjelom od 34 posto, a slijede SAD s oko 12 posto, Indija s oko 7,5 posto i Rusija s oko 5,5 posto. Njemački udio je nešto ispod 1,5 posto (od 2023.). Hrvatski udio je gotovo zanemariv. Kada se podaci prikažu na ovaj način, onda bi povika bila u stilu „Kina sram te bilo“! Uzme li se u obzir neko imaginarno ljudsko pravo, da smo svi isti i da svima pripada jednaki dio nečega što nam daje Zemlja, onda Kinez po glavi stanovnika s 8 tona spomenutih plinova, troši manje od Amerikanca s 14,9. Indijci doprinose ukupnim emisijama s visokih 7,5 %, iako po glavi stanovnika emitiraju samo 2 tone. 1990. Indija je ukupno emitirala 0,6 milijardi spomenutih plinova, a danas je na nekih 2,83 milijarde tona, tamo gdje je Kina po emisijama bila 1990. godine. Emisije po glavi su izravno povezane sa standardom. Što će biti, a biti će, kada će i Indijac imati standard da emitira 15 umjesto 2 tone? Znam da je ovo vrlo pojednostavljeno, ali i više nego logično, u kapitalističkom svijetu, kada se zemljani resursi nemilice pretvaraju u dolare i bitcoine!

Netaknute šume su ponori CO₂. Drveće apsorbira CO₂ iz atmosfere i fotosintezom ga dijeli na ugljik (C) i kisik (O). Ugljik se koristi za rast drva, a kisik se oslobađa. Trenutačno je oko 17 posto područja amazonske prašume već posječeno. Kad se dostigne oko 25 posto, prašuma polako odumire, čak i bez krčenja, jer nedostaje vlage. Izgubio bi se važan odvod CO₂.

Golfska struja prenosi toplu površinsku vodu iz subtropskih krajeva u Arktik. Istodobno, hladna duboka voda teče od sjevera prema jugu. Općenito, ovo kruženje Golfske struje osigurava blagu klimu u zapadnoj i sjevernoj Europi. Globalno zatopljenje sada uzrokuje topljenje arktičkih ledenih masa, slatka voda mijenja salinitet morske vode, gustoća se smanjuje, voda postaje lakša i stoga tone manje duboko. Znanstvenici vjeruju da će to usporiti cirkulaciju Golfske struje. Ako se ovaj proces nastavi, prosječna temperatura u sjevernoj i zapadnoj Europi bi značajno pala, oborine bi se povećale, a morski ekosustav bi se promijenio s nesagledivim posljedicama.

Oceani trenutačno skladište oko trećine emisija CO₂ koje je stvorio čovjek. Ali u jednom će trenutku ova gigantski rezervoar biti pun. U tom slučaju, CO₂ bi ostao u atmosferi i ubrzao klimatske promjene. Dakle, oceani trenutno još uvijek usporavaju klimatske promjene.

Ali: CO₂ se otapa u morskoj vodi, stvara se ugljični dioksid i voda postaje kisela. Visoka kiselost oštećuje vapnene kosture koralja. Čak ni dagnje i rakovi više ne bi mogli oblikovati stabilne školjke. Tome se pridodaje i zagrijavanje svjetskih oceana. Ekosustav oko koraljnih grebena je u ozbiljnoj opasnosti. Takozvana smrt koralja već je otkrivena u nekoliko žarišta u svjetskim oceanima.

Prema istraživačima klime, postoji rizik da će nagle, drastične klimatske promjene premašiti sposobnost ljudskog društva da se prilagodi. Rezultat bi mogao biti rasprostranjeno razaranje, kriza s hranom ili ozbiljna prijetnja zalihama pitke vode. Dijelovi Zemlje postali bi ne nastanjivi i započela bi masovna kretanja izbjeglica.

Unatoč svemu, malo optimizma. Zašto se konačno politička elita, koja upravlja s nama neće dogovoriti, kada su već 28 puta rekli da će se dogovoriti, pa će nakon što se dogovore, a kažu da će se sigurno dogovoriti, odmah po dogovoru poduzeti sve u sprečavanju klimatskih promjena. Posebno ako im Zemlja počne oštećivati njihove travnjake i bazene….