Zašto nisam pozvan na sjednicu Saborskog odbora za okoliš – Viktorov poučak br. 428
Pobrini se za buhe, a slonovi će se uvijek pobrinuti sami za sebe – Arthur Bloch
Na Saborskom odboru za okoliš održati će se dugo očekivana rasprava o Jakuševcu. Čim je počelo s pred pozivima za sjednicu, izrazio sam predsjednici i tajnici odbora zainteresiranost da prisustvujem sjednici. Odgovoreno mi je, da je prostor ograničen i da mogu poslušati raspravu preko medija. A ja nisam onaj koji (samo) sluša. Kako god prepotentno zvučalo, ja sam onaj, koji, na osnovi više desetljetnog iskustva predlaže provedivo i upozorava na neprovedivo.
Nagađam, da će sjednici prisustvovati većina onih koji su na ovaj ili onaj način, radili na Jakuševcu i gospodarenju otpadom u Zagrebu. Svi oni koji su kada su bili angažirani bili za, a kada nisu dobili posao bili protiv, kao i oni političari koji su znali kako, samo onda kada su bili u oporbi. Očekujem rasprave kako bi Zagreb mogao biti kao Švicarska ili Austrija, kako je predivna spalionica u Beču….. zaboravljajući da u Zagrebu ne žive Švicarci.
Nedavno sam u jednom intervju pitan što bih preporučio vezeno za otpad u Zagrebu. Odgovorio sam ono što sam predlagao prethodnom gradonačelniku, ali kod preuzimanja vlasti u Zagrebu i Možemu. Na početku mandata, pa onda kod uvođenja plavih vrećica, pa onda nakon što je Zagreb prosmrdio i počeo za puste milijune odvoziti biootpad širom Lijepe naše, predlagao sam, što u liku članice Možemo, što u liku predsjednice Saborskog odbora za okoliš, gospođi Sandri Benčić moguća rješenja. Sastao sam se i s direktorom Čistoće, gospodinom Vićem. U ništa!
S nevjericom gledam kako Zagreb s lakoćom troši puste milijune eura (prvo 6-7, pa novih dvadesetak u naredne dvije godine) za zbrinjavanje biootpada. Za taj novac, ma i za možda samo polovicu, mogao se trajno riješiti problem biootpada i dobar dio tehnologije na budućem centru u Resniku. A prođe li predloženo tehnološko rješenje (Ekonerg), Resnik bi mogao biti Frakenstein u odnosu na Jakuševec.
Igrom slučaja sam se, prije dvije godine upoznao s tehnologijom brze obrade biootpada. S tehnologijom kod koje se trenutno gubi neugodan miris, a kao produkt dobije biološki materijal kakvoće poboljšavala tla. Na žalost, u Zagrebu nisu pokazali interes da probaju novu tehnologiju, na način kako su to napravili u Mostaru, Splitu i Poreču. Ne znam što sve nisam pokušao. S istomišljenicama sam se borio, da se barem sasluša kao mogućnost kako riješiti problem smrada s kompostane i biootpada u Gradu Zagrebu. Ideja je došla u medije. Spomenuta je gradonačelniku, u kultnoj emisiji Nedjeljom u Dva. Poslušajte od osme minute (8:00 – 8:40) kako je gradonačelnik prečuo pitanje. Šteta. Nepotrebno troši milijune za privremeno rješenje za nešto što je (najvjerojatnije) trajno rješivo sa stotinama tisuća.
Nekako u vrijeme kada su prosmrdjele kompostane i Jakuševac, u Splitu se počelo s odvojenim prikupljanjem biorazgradivog otpada. Nisu imali prostora za klasičnu kompostanu nalik na onu Tehnixovu u Koprivnici. Probali su neke komercijalne tehnologije brze razgradnje biootpada. U to vrijeme sam saznao da možda postoji novo rješenje za brzu razgradnju biootpada, na način da se odmah eliminira neugodan miris i da se u vrlo kratko vremenu, praktički u satima, za razliku od klasičnog kompostiranja koje traje barem dva mjeseca, dobije kakvoća materijala na razini poboljšavala tla. Direktor splitske Čistoće, gospodin Ivica Karoglan, kojeg sam informirao o toj tehnologiji, koja je priznajem i meni na početku bila malo minhauzenska, odmah je izrazio želju da ode i vidi kako radi. Otišli smo u Smederevo. Za demonstraciju efikasnosti su pripremili biootpad s tržnica, kuhinja, parkova. Pred nama su, rano popodne, sve strpali u komposter. Drugo jutro ni traga od salate, paradajza, splačina… a sve bez mirisa, kamo li smrada.
U Splitu su objavili javni poziv tvrtkama koje imaju rješenje za problem biootpada, da besplatno demonstriraju učinkovitost tehnologija. Javile su se dvije tvrtke. U probnom radu, pokazalo se da je brza razgradnja za sve vrste njihovog biootpada (odvojeno prikupljeni na izvoru, od hrane iz restorana, zelenog otpada iz parkova, morske trave…) bez neugodnih mirisa moguća. Probnoj preradi je prisustvovao i gradonačelnik Ivica Puljak iz stranke Centar. Kao fizičara ga zanimalo ima li sve skupa smisla.
Čistoća je organizirala javno predstavljanje rezultata probne prerade za komunalne tvrtke, privredu, inspekciju i upravu. Bio je prisutan i direktor zagrebačke Čistoće. Potencijalnu vrijednost tehnologije, kao jedne od mogućih rješenje za postupanje s biootpadom je prepoznao i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pa je financijski pomogao u nabavci kompostera.
Komposter radi. Rezultati rada premašuju očekivanja. Izgleda da bi Čistoća Split mogla obraditi sav odvojeno prikupljeni kao i u mješovitom komunalnom otpadu (MKO) ostali biootpad u uporabljiv proizvod – sirovinu. Kako se prema EU zakonodavstvu, u na izvoru prikupljeni otpad uračunava i onaj dio otpada koji se izdvoji i oporabi na sekundarnom mjestu, u ovom slučaju u komposteru, čini se da bi Split, samo onako mogao postići dobrih 50 % reciklaže MKO, a da nužno sve ne mora prikupljati na izvoru. Naravno da se za obrađeni biootpad iz MKO mora imati odgovarajuća oporaba. I zato postoji realno rješenje. O tome ću nekom drugom prilikom.
Igrom slučaja, kao turistička tvrtka koja radi na ostvarenju kružnog gospodarenja s otpadom kako to rade najrazvijenije turističke privrede EU, za tehnologiju su saznali i u Valamaru, iz Poreča. Nakon prošlogodišnjeg dvomjesečnog probnog rada, ove godine su nabavili jedan komposter, koji je bio u uspješnom radu za otpad iz restorana, negdje od sredine ove turističke sezone.
Drago mi je da postoje mediji, koji prepoznaju moguće eko inovacije. EKOZONA je pripremila prilog o obradi otpada na Karepovcu u Splitu. Kako sam obaviješten: prilog o Karepovcu i biostabilizatoru ide u ponedeljak, 4. 11., u 20.05, a zatim sljedeći dan u 16.30 sati i na kraju u subotu 9. 11., u 7.30 sati, sve na HRT4!
Sa sadašnjom predsjednicom Saborskog odbora, gospođom Dušicom Radojčić, sam razgovarao, prije dobrih godinu dana, o prijedlogu trajnog rješenja tradicionalnog smrada s Kaštijuna. Na žalost, nije prepoznala potencijalnu vrijednost prijedloga. Kao da stanje na Kaštijunu odgovara svima na lokalnoj društvenoj sceni. O čemu bi oni ako bi Kaštijun prestao smrdjeti. Mislim da me je mogla pozvati na sjednicu, kada sam već molio. Bio sam spreman donijeti i sklopivu ribarsku stolicu, ako je nedostatak stolica bio jedini razlog da nisam pozvan.
Koga zanima, na temu otpada u Zagrebu napisao sam niz Viktorovih poučaka. Kao primjer kontinuiteta prilažem: 71., 316., i 391. poučak.