Moralocid na Vrelu Une – Viktorov poučak br. 424

Onaj tko pasivno prihvaća zlo je jednako uključen u njega kao i onaj koji pomaže da se počini. – Martin Luther King Jr.

Premijer Plenković kaže da se plaće dužnosnicima, u prijevodu političkoj vrhuški, povećava za tisuće eura, kako bi se smanjila korupcija. Pitam se, kakvim to osobama premijer povjerava poslove, kada zna da će se oni, samo ako im se poveća plaća za koju tisuću odreći korupcije?  Pitam se, kolika bi plaću morali imati oni, koji su potpisali dozvole za izgradnju mini hidroelektrane na Vrelu Une, da ne bi izdali korumpiranu građevinsku dozvolu. Pitam se, da li bi ministri okoliša, od Zmajlovića, Dobrovića, Ćorića, Habijana do ministrice Vučkovića, da su imali za 2.000 eura veću plaću, spriječili odnosno prekinuli ovaj moralocid? Upotrijebio sam moralocid, jer se (i) na ovoj građevinskoj dozvoli pokazao nevjerojatan moralni pad društva. Pokazali smo i odnos do susjeda. U planiranju zahvata bi bilo logično da se obavijeste susjedi u Bosni i Hercegovini i da se i njih pitalo što misle o tome. Naravno da se nije pitalo, jer svi oni u lancu izdavanja Građevinske dozvole, od lokalnih političara, do ministara, znali su da to ne bi prošlo. Moglo je proći samo onako, ispod tepiha.

Znam, svjedok sam tog vremena, da je takav zahvat u prirodu, osamdesetih godina u vremenu mraka i neslobode, bio nemoguć čak i u mislima pojedinca. Kada smo postali slobodni, svoj na svome, kao da smo jedva dočekali da novac i interes, vladajućim podobnih pojedinaca, može sve. Primjera bezbroj.

Hidroelektrana na Vrelu Une je, hvala Bogu, izazvala buru. Možda počinjemo shvaćati da postoje vrijednosti koje pripadaju svima nama, koje moraju biti, neka vrsta svetinje i koje su nedodirljive. Vrijednosti koje nisu za prodaju. Kada bi konačno shvatili, da nacionalnu vrijednost ima i pravo dostupnosti do pitke vode, pa da to pravo, kao susjedi Slovenci, kao nešto uzvišeno, ugradimo u Ustav, prije nego je netko, uz obrazloženje kako privatnici znaju bolje upravljati od društva, ne uzme pod svoje. I počnu zarađivati na svakoj kapi naše vode koju će nam milostivo prodavati.

Pokušalo je nas nekolicina podići vjetrić da se, na Zelenom viru u Gorskom Kotaru, nedavno ne izgradi cijevna mini hidroelektrana, snage 300 kW. Vjetrić nije uspio doći ni do povjetarca, pa je kraj Munjare Zeleni vir (1,7 MW), izgrađene prije više od 100 godina na potoku Curak, prije par godina, izgrađena je nova cijevna hidroelektrana. Cijevne hidroelektrane rade na principu, da se negdje uzvodno, voda, cijevima odvodi nizvodno na turbinu.

Obećani hidrološki minimum na potocima je gotovo nemoguće osigurati. U pravilu se ne poštuje, jer je kilovat pretvoren u novac danas društveno gledano, vrjedniji od živog svijeta u rijekama i potocima. A do sada oni koji odlučuju su i tako bili skloni korupciji, jer nisu dobili povećanje plaća od tisuće eura, pa su si osiguravali povećanje plaće, žmireći na tamo neki hidrološki minimum. U ostalom što je to, da bi oni morali znati. Na potocima, ne nužno na velikim vodotocima, kako je god gradili, cijevna hidroelektrana je skoro u pravilu krajobrazno i ekološki upitna.

Kako su i u drugim novonastalim državama s područja bivše nam zajedničke države, i tamo postali gazde, svoji na svome, broj novoizgrađenih upitnih cijevnih mini hidroelektrana, neprimjerenih prirodi i stanovnicima, je izgleda kod njih veći.

Inače protočne hidroelektrane, s klasičnim ustavama i akumulacijama su, u pravilu, korisne. Uz dobro planiranje, stavljanjem društvenog ispred privatnog, dobivanje električne energije spada često u sekundarne koristi, u odnosu na mjere zaštite od poplava, korištenje akumulacija kao rezerve pitke vode, korištenje vode u poljoprivredi i turizmu, značaj za bioraznolikost. Razvijene države u Europi su mini vodene potencijale uglavnom poodavno iskoristile. U Europi postoji nekih 24.000 mini hidroelektrana. Sjećam se podatka, kojeg sam iskoristio i u jednom od poučaka, tko da ga sada nađe, da se razvijenost može mjeriti prema količini vode u akumulacijama. Što razvijenija država, više kubika vode u akumulaciji po stanovniku.

Stoga, osobno pozdravljam niz malih protočnih hidroelektrana koje su na rijeci Savi izgradili u Sloveniji. Volio bih da niz nastavimo u Hrvatskoj s planiranim HE Podsused, HE Prečko, HE Zagreb i HE Drinje. Naravno, najmanje zbog potrebe za električnom energijom.

Da li ste znali da je prva mala hidroelektrana koja je proizvodila istosmjernu struju je kod nas izgrađena 1884. godine na rijeci Mrežnici, za potrebe Pamučne industrije Duga Resa. 1895. izgrađena je ona za uzmjeničnu struju na Skradinskom buku, na rijeci Krki. dva dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare.

A ako ipak prođe hidroelektrana na Vrelu Une, jer pitanje je koja „faca“ imam tamo interes, mislim da se kao slijedeća lokacija nudi Izvor Kupe. Nevjerojatno sliči Vrelu Une. Kada je mogao Zeleni vir, zašto ne bi Izvor Kupe. Nemojte se čuditi kada spominjem mogućnost  hidroelektrane na Izvoru Kupe. Kod nas je, od plina za 1 cent, do bespravne gradnje vodeće elite,  sve moguće. Zar nije direktor Hrvatskih šuma, gospodin Nediljko Dujić, parkirao jednu vatrogasnu cisternu kod sebe u dvorištu. Požar blizu, pa neka se nađe. To što ih nije bilo dosta na požarištima, koga briga. Treba li bolja potvrda da današnja elita može sve, pa i izgradnja hidroelektrane na Izvoru Kupe, samo ako im se prohtije. Valjda im se neće…..