Veliki Prekrasni Zakon: Omnibus zakon koji mijenja pravila
Foto: Bijela kuća
Na dan kada je Amerika slavila Dan neovisnosti, predsjednik Trump potpisao je „One Big Beautiful Bill (Jedan Veliki Prekrasni Zakon)“, poznat i kao „BBB“, debljine Biblije. To je zakon o kojem smo svi u Europi čuli zbog sukoba dvojice egotripova, Trumpa i Muska. Ključne točke zakona obuhvaćaju imigraciju, smanjenje poreza, ukidanje zelenih ulaganja i smanjenje rastrošnosti vlade, dakle sva važna predizborna obećanja američkog predsjednika. No ono što 99,9 % ljudi izvan SAD-a ne razumije jest — kakav je to zakon?
U zakonodavnim sustavima diljem svijeta postoje različiti pristupi kako zakoni trebaju izgledati. Jedan od najzanimljivijih, ali i najkontroverznijih oblika jest tzv. omnibus zakon. S takvim zakonima se možemo susresti u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Meksiku, Argentini, Turska, Indonezija i još nekim državama no u Europi su gotovo nepoznati. Zašto?
Omnibus zakon je zakonodavni akt koji objedinjuje više različitih i tematski nepovezanih mjera u jedan opsežan dokument. Takav zakon može istodobno sadržavati promjene u poreznoj politici, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, energetici, pa čak i obrani — sve unutar jednog pravnog teksta. Naziv dolazi iz latinskog jezika, gdje riječ omnibus znači „za sve“, što dobro opisuje njegovu sveobuhvatnu narav.
Zašto ih koriste zemlje poput SAD-a?
Omnibus zakoni česti su u Sjedinjenim Američkim Državama jer omogućuju brže zakonodavno donošenje. Više mjera usvaja se jednim glasovanjem. Takav pristup olakšava političke kompromise jer se popularne mjere kombiniraju s onima koje su spornije, čime se povećava vjerojatnost da će paket biti prihvaćen. Predsjednici i stranke koriste ih kao političko sredstvo za osobno brendiranje, demonstraciju moći i ostvarenje velikih reformi. Najnoviji primjer takvog zakona jest upravo Veliki Prekrasni Zakon, koji obuhvaća brojne teme u jednom dokumentu.
U Europskom zakonodavstvu prevladava uglavnom drugačiji pristup. Zakonodavni akti u principu uvijek obrađuju jednu temu, čime se osigurava jasnoća i preciznost – iako to u Hrvatskoj često nije vidljivo u praksi. U Grčkoj su se omnibus zakoni koristili tijekom krize (2010–2018.) kada su EU/IMF zahtjevi često provodili kroz takve velike zakone koji su pokrivali poreze, mirovine, tržište rada itd. Jednako tako Europski parlament je u travnju odobrio tzv. Omnibus paketa – zakonodavni okvir kojim se pojednostavljuje izvještavanje o održivosti te olakšava pristup pri čemu je sam paket podijeljen na dva dijela. Omnibus I se fokusira na regulatorna rasterećenja dok Omnibus II donosi investicijske poticaje.
Veliki Prekrasni Zakon – teme
Jedna od najvažnijih tema kojom se zakon bavi jest zaštita granice. Zakon nalaže dovršetak izgradnje zida na granici s Meksikom (46,5 milijardi dolara), proširenje kapaciteta za pritvor imigranata (45 milijardi dolara), povećanje proračuna za Obalnu stražu radi suzbijanja krijumčarenja, osobito fentanila, kao i dodatna sredstva za zaštitu granice i deportaciju ilegalnih imigranata. Također, zakon predviđa prebacivanje troškova obrade zahtjeva za azil s države na same imigrante. Ukupni izdaci procjenjuju se na oko 150 milijardi dolara.
Druga važna tema odnosi se na savezne poreze. Bijela kuća izjavila je da zakon donosi najveće porezno rasterećenje za srednju klasu i zaposlene Amerikance u posljednje vrijeme. Između ostaloga, zakon uvodi nultu stopu poreza na napojnice, prekovremeni rad i doprinose iz socijalnog sustava, te povećava porezne olakšice s 10.000 na 40.000 dolara godišnje za obitelji s djecom u narednih pet godina. Prema vladinim procjenama, prosječna obitelj s djecom imat će 10.000 dolara više godišnje.
U pozadini ove ideje nalazi se teorijski okvir poznat kao Lafferova krivulja, koja sugerira da snižavanje previsokih poreza može potaknuti dodatne gospodarske aktivnosti, zbog čega ukupni porezni prihodi rastu. Osim toga, veći gospodarski rast smanjuje omjer javnog duga i BDP-a, čime se povećava kreditni rejting države.
Sjedinjene Američke Države veliki su uvoznik i izvoznik energenata. SAD proizvodi laganu „slatku“ sirovu naftu, dok su mnoge njihove rafinerije dizajnirane za preradu teže, kiselije nafte (poput one iz Kanade, Meksika i Saudijske Arabije). Zbog toga uvoze težu sirovu naftu, dok višak vlastite „lake“ nafte izvoze u zemlje čije rafinerije odgovaraju tom profilu.
SAD proizvodi više benzina i dizela nego što troši, ali istovremeno uvozi specijalizirane derivate koji su traženi u određenim regijama. Na primjer, kalifornijski benzin mora zadovoljavati stroge ekološke norme, koje domaća proizvodnja ne ispunjava uvijek. Istočna obala ponekad uvozi gorivo jer je brže i jeftinije dopremiti ga brodom iz Europe nego transportirati iz rafinerija u Meksičkom zaljevu kopnenim putem.
SAD također izvozi ukapljeni prirodni plin (LNG) u Europu i Aziju, gdje su cijene više, dok istovremeno uvozi plin iz Kanade putem cjevovoda – osobito na sjeveru zemlje, gdje je jeftinije uvoziti kanadski plin nego transportirati domaći s juga.
Također, SAD izvozi visokokvalitetni koksni ugljen za potrebe čeličana, dok uvozi jeftiniji ugljen za pojedine termoelektrane koje zahtijevaju nisku razinu sumpora ili specifične karakteristike.
Kako bi povećao energetsku neovisnost, osobito nakon što je Kanada zaprijetila carinskim mjerama, predsjednik Trump odlučio je olakšati izdavanje dozvola za proširenje energetske mreže i otvaranje novih eksploatacijskih polja. Time se neće potpuno spriječiti uvoz, ali će se zasigurno smanjiti energetska ranjivost zemlje.
Kako će Veliki Prekrasni Zakon utjecati na percepciju u svijetu
Jednu od najvećih promjena ovim je zakonom doživio program USAID, koji je pokrenuo još predsjednik John F. Kennedy. Cilj ove agencije bio je promicanje američkih vanjskopolitičkih interesa kroz razvoj siromašnih zemalja, pružanje humanitarne pomoći, borbu protiv bolesti, potporu malim lokalnim poduzetnicima, jačanje demokratskih institucija i slobodnih medija, borbu protiv korupcije te promicanje poštovanja ljudskih prava. No s vremenom je USAID postao sam sebi svrha, pa je vlada odlučila ukinuti 84 posto programa ondje gdje oni više nemaju nikakvog smisla.
Prema riječima državnog tajnika Marca Rubia: „Osim stvaranja industrijskog kompleksa nevladinih organizacija na račun poreznih obveznika, USAID ima malo toga za pokazati od kraja Hladnog rata. Razvojni ciljevi rijetko su ispunjeni, nestabilnost se često pogoršavala, a antiameričko raspoloženje samo je raslo. Na globalnoj sceni, zemlje koje imaju najviše koristi od naše velikodušnosti obično ne uspijevaju uzvratiti. Na primjer, 2023. godine zemlje subsaharske Afrike glasale su sa Sjedinjenim Državama samo 29 posto vremena o bitnim rezolucijama u UN-u, unatoč tome što su od 1991. primile 165 milijardi dolara izdataka. To je najniža stopa na svijetu. U istom razdoblju, više od 89 milijardi dolara uloženih u Bliski istok i sjevernu Afriku ostavilo je SAD s nižim rejtingom naklonosti od Kine u svim zemljama osim Maroka. Izdaci agencije od 9,3 milijarde dolara u Gazi i na Zapadnoj obali od 1991. godine, čiji su korisnici uključivali saveznike Hamasa, proizveli su pritužbe, a ne zahvalnost prema Sjedinjenim Državama. Jedini koji su dobro živjeli bili su rukovoditelji bezbrojnih nevladinih organizacija, koji su često uživali u načinu života s pet zvjezdica koji su financirali američki porezni obveznici, dok su oni za koje su navodno pomagali još više zaostajali.“
Ako cijeli svijet mrzi Ameriku, trebao bi je mrziti za vlastiti novac. Ukidanje USAID sigurno neće pogoršati dojam koji Amerika ima u svijetu. Mnogi pojedinci osuđuju njene politike i ponašanje, pri čemu istovremeno hvale Putina, Xia, Homeinia ili Orbana, no nitko od njih ne želi se preseliti tamo.
To nisu jedine teme koje obrađuje ovaj zakon – ima ih još podosta. No što će od svega toga ostati, još nije jasno, jer premda je zakon prošao Kongres i Senat, to ne znači da će opstati u ovakvom obliku. Pred njim stoje pravosudni i parlamentarni izazovi (Byrdovo pravilo – Byrd rule).
Pravosudni izazovi vode se pred američkim sudovima, na kojima pojedinci, organizacije ili savezne države tvrde da je određeni dio zakona neustavan (u koliziji s Ustavom ili njegovim amandmanima), nezakonit (u sukobu s drugim zakonima), preopćenit (ako su definicije nejasne) ili neprovediv.
Primjer:
Ako zakon zabranjuje saveznim državama da nešto samostalno reguliraju, svaka država može tužiti saveznu vlast tvrdeći da to krši njihova ustavna prava (svaka država ima svoj vlastiti ustav) u upravljanju vlastitim zakonima i zaštitom svojih građana.
Parlamentarni izazovi se odnose na pravila Senata, gdje postoji Byrdovo pravilo – i posebno su važna kod donošenja zakona kroz “budget reconciliation” postupak.
Byrdovo pravilo omogućuje senatorima da ospore bilo koju odredbu u zakonu ako nema izravan učinak na federalni proračun, odnosno njezin fiskalni učinak nije značajan ili je samo sporedan u odnosu na političku namjeru. Ako Senatski parlamentarni savjetnik (tzv. Senate parliamentarian) presudi da neki dio zakona krši Byrd Rule, taj se dio mora ukloniti da bi zakon ostao u proračunskom postupku (koji zahtijeva samo 51 glas, a ne 60).
Primjer:
U prijedlogu zakona bio je pokušaj da se uvedu stroži uvjeti za Medicaid korisnike (npr. obvezni rad), ali je bio odbijen jer nije imao dovoljno snažan proračunski efekt, i bio je ideološke prirode, pa je stoga bio uklonjen iz prijedloga zakona.
Zaključak
„Veliki Prekrasni Zakon“ nije samo još jedan zakon — to je simbol sveobuhvatnog političkog i ideološkog zaokreta u američkoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Kroz njegovu omnibus prirodu, predsjednik Trump pokušao je konsolidirati svoje ključne političke ciljeve u jednom monumentalnom aktu, od kontrole granica i poreznog rasterećenja do energetskih reformi i redefiniranja uloge međunarodne pomoći. Iako zakon odražava ambicioznu i populističku viziju, njegova sudbina nije sigurna – suočava se s brojnim pravnim i proceduralnim izazovima koji mogu znatno izmijeniti njegovu konačnu verziju. Što god na kraju opstane, jasno je da se američko zakonodavstvo sve više kreće prema modelu gdje politička moć i simbolika postaju jednako važne kao i konkretna zakonodavna rješenja. U takvom kontekstu, „Veliki Prekrasni Zakon“ nije samo zakon – on je manifest jedne administracije i pokazatelj kako se politika oblikuje kroz zakonodavni spektakl.
