Pravna osobnost embrija u Trumpovu mandatu

Pravna osobnost embrija mogla bi postati jedno od važnijih političkih i pravnih pitanja drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa. Najnovija nastojanja njegove administracije da u saveznom programu embrije tretira kao već postojeću djecu mogla bi imati dalekosežne posljedice za pokret za pravo na život. Zagovornici prava na pobačaj strahuju, a zagovornici prava na život nadaju se da bi ažurirani dokument Programa za podizanje svijesti o posvojenju embrija i pružanje povezanih usluga (EAA), koji je Ministarstvo zdravstva i socijalnih službi objavilo u lipnju 2026. godine, mogao postaviti temelje za postupak pred Vrhovnim sudom u kojem bi se utvrdio pravni status embrija. U dokumentu se embrij tehnički naziva ljudskim embrijem, ali se istodobno opisuje kao već postojeće dijete te se na njega primjenjuje načelo najboljeg interesa djeteta.

Važno je, međutim, naglasiti da je riječ o natječaju za dodjelu saveznih bespovratnih sredstava, odnosno dokumentu Notice of Funding Opportunity, a ne o zakonu, izvršnoj uredbi ili sudskoj presudi. Njime se određuju uvjeti koje moraju ispuniti organizacije koje žele dobiti sredstva iz programa, ali se embrij samim dokumentom ne proglašava pravnom osobom prema američkom saveznom pravu.

Riječi „dijete” ili „djeca” pojavljuju se u dokumentu 37 puta. Dio tih navoda zamrznute embrije opisuje kao „djecu koja već postoje”, dok se drugi dio odnosi na djecu rođenu nakon prijenosa doniranog embrija. Dokument pritom govori o pravu djeteta da poznaje svoje biološko podrijetlo i medicinsku povijest te da bude smješteno kod prethodno provjerenih budućih roditelja. To je značajna promjena u odnosu na prethodne objave o dodjeli bespovratnih sredstava, uključujući one iz 2017. i 2021. godine, koje su bile usredotočene na potrebe parova.

Od doniranja do posvojenja embrija

Program za podizanje svijesti o posvojenju embrija i pružanje povezanih usluga pokrenut je 2002. godine, tijekom mandata predsjednika Georgea W. Busha, nakon uspješnog lobiranja kršćanskih skupina poput organizacije Nightlight Christian Adoptions. Izvorna svrha programa bila je povećati svijest javnosti o postojanju velikog broja embrija koji ostaju nakon postupaka izvantjelesne oplodnje (IVF), od kojih bi neki mogli biti dostupni za posvojenje neplodnim parovima. Kongres je 2008. godine proširio opseg programa kako bi obuhvatio aktivnosti kojima se pojedincima i parovima pružaju medicinske i administrativne usluge radi olakšavanja doniranja i posvojenja embrija u svrhu osnivanja obitelji.

Međutim, uloga EAA-a dosad je bila uglavnom simbolična jer se prijenos embrija u američkoj medicinskoj i pravnoj praksi uglavnom uređuje kao doniranje, putem ugovora i obrazaca pristanka, a ne kao posvojenje u pravnom smislu. Zakoni o posvojenju primjenjuju se na već rođenu djecu, dok se medicinski i pravni postupci prijenosa doniranih embrija od njih razlikuju. Izostanak općeg priznanja pravne osobnosti embrija pritom je ostavljao mogućnost da se embriji koji više nisu namijenjeni prijenosu koriste u znanstvenim istraživanjima ili jednostavno unište. Za razliku od SAD-a, hrvatsko zakonodavstvo ne dopušta darivanje embrija za znanstvena istraživanja, nego isključivo njihovo korištenje u postupcima medicinski pomognute oplodnje.

Premda se mnogi republikanci zalažu za stajalište da ljudski život započinje začećem, prema istraživanju iz 2024. godine 66 % Amerikanaca protivi se tome da se zamrznuti embriji smatraju osobama i da se za njihovo uništenje snosi pravna odgovornost. Zbog toga napori da se nerođenoj djeci prizna pravna osobnost dosad nisu urodili većim uspjehom, a i same su skupine koje zagovaraju pravo na život podijeljene oko tog pitanja. Do početka Trumpova drugog mandata samo je mala mreža crkvenih i neprofitnih organizacija postupala s embrijima kao s djecom koja se posvajaju. Te su organizacije provjeravale potencijalne roditelje i poticale osobno poznanstvo između donora i primatelja, umjesto anonimnosti.

Presuda Dobbs i širi prostor za savezne države

Nakon presude u predmetu Dobbs protiv Jackson Women’s Health Organization iz 2022. godine, kojom je ukinuto savezno ustavno pravo na pobačaj, uslijedio je val tužbi i zakona na razini saveznih država. U kombinaciji s promjenama formulacija u saveznim dokumentima, to je izazvalo zabrinutost među zagovornicima prava na pobačaj i IVF-a, a istodobno ohrabrilo pokret za pravo na život.

Presudom Dobbs ipak nije utvrđeno da embrij ili fetus ima status osobe prema američkom Ustavu. Njome je zaključeno da Ustav ne jamči pravo na pobačaj, čime je saveznim državama otvoren veći prostor za samostalno uređivanje zaštite prenatalnog života. Upravo se u tom proširenom prostoru razvijaju sporovi o tome mogu li se zakoni o fetalnoj osobnosti i protupravnom prouzročenju smrti primijeniti i na embrije izvan maternice.

Vrhovni sud Alabame, sastavljen od devet sudaca izabranih kao republikanski kandidati, presudio je 2024. godine, većinom od osam glasova prema jednom, da su zamrznuti embriji izvan maternice obuhvaćeni pojmom „djeteta” za potrebe državnog Zakona o protupravnom prouzročenju smrti maloljetnika. Presuda se odnosila na primjenu konkretnog državnog zakona, a ne na opće priznanje svih prava pravne osobe. Zakonodavno tijelo Alabame potom je pružateljima usluga IVF-a dodijelilo širok imunitet od građanske i kaznene odgovornosti, ne promijenivši pritom izričito sudsko tumačenje prema kojem su zamrznuti embriji obuhvaćeni pojmom djeteta.

U travnju 2026. godine organizacija Voice for the Voiceless, koja zagovara pravo na život, podnijela je tužbu protiv sedam klinika za medicinski potpomognutu oplodnju u Utahu, tvrdeći da njihov način postupanja s embrijima krši državni zakon o protupravnom prouzročenju smrti. Prema tvrdnjama tužitelja, Utah je jedna od četiriju saveznih država — uz Alabamu, Louisianu i Missouri — u kojima postoje i odredbe o fetalnoj osobnosti i građanski zakoni o protupravnom prouzročenju smrti koji bi se mogli primijeniti na zamrznute embrije.

Može li pitanje stići pred Vrhovni sud?

Novi savezni dokument sam po sebi ne mijenja pravni status embrija niti mu daje prava pravne osobe. Njegova je važnost prije svega u promjeni administrativnog i političkog jezika: savezna institucija program više ne opisuje samo kao način osnivanja obitelji, nego i kao postupak kojim se štite prava i interesi „djeteta koje već postoji”. U budućim sudskim sporovima takva formulacija ne bi bila odlučujuća, ali bi mogla poslužiti kao dodatni argument u prilog pravnom priznanju embrija. Time bi se pojam pravne osobnosti embrija mogao dodatno učvrstiti u zakonodavstvu i sudskoj praksi te postupno prenijeti s razine pojedinih saveznih država na saveznu ustavnopravnu razinu, što bi u konačnici moglo otvoriti put novom postupku pred Vrhovnim sudom.

U Hrvatskoj se neiskorišteni embriji najprije zamrzavaju i čuvaju u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi. Trošak čuvanja u pravilu snosi HZZO tijekom prvih pet godina. Nakon toga osobe od kojih zameci potječu mogu zatražiti produljenje čuvanja za još pet godina, ali tada same snose trošak. U posebno medicinski opravdanim slučajevima čuvanje može trajati i dulje. Važno je da Zakon ne propisuje automatsko uništavanje embrija nakon isteka pet godina. Za jajne stanice izričito propisuje uništavanje nakon isteka roka, dok za embrije navodi produljenje čuvanja ili darivanje uz pristanak.

Ako osobe ne pristanu ni na darivanje ni na nastavak plaćenog čuvanja, zakon ne daje sasvim jasno rješenje o konačnoj sudbini embrija. U takvom slučaju ustanova mora postupati prema važećim propisima i pojedinačno riješiti status pohranjenih embrija; ne bi ih smjela jednostavno automatski uništiti.