Populizam i lekcije za budućnost
Novi rumunjski predsjednik Nicosur Dan je na svoje prvo putovanje u inozemstvo u funkciji rumunjskog predsjednika putovao transportnim zrakoplovom rumunjskog zrakoplovstva koji iznutra nije luksuzan
Na gotovo svakim izborima u EU, izuzev Hrvatske, antisistemske stranke dobivaju na snazi. Dovoljno je prisjetiti se posljednjih izbora: u Francuskoj je na vlasti manjinska vlada, a njemački parlament zamalo nije izabrao Friedricha Merza za kancelara, što ukazuje na krhkost vladajuće većine. U Ujedinjenom Kraljevstvu reformisti Nigela Faragea izbili su na vrh ljestvice popularnosti političkih stranaka. U Rumunjskoj su centristi pobijedili, ali s vrlo tijesnom većinom. Populizam i lekcije za budućnost postaju sve važniji okvir za razumijevanje ovih političkih pomaka i predviđanje njihovih posljedica.
Veliki svjetski mediji izrazili su zabrinutost zbog situacije u Rumunjskoj. Da je nacionalistički kandidat George Simion pobijedio, zemlja bi se svrstala uz Slovačku i Mađarsku – dvije istočnoeuropske zemlje koje sve češće prijete blokadom zajedničke europske politike. Iako se to (još) nije dogodilo, moglo bi u budućnosti.
Novi rumunjski predsjednik Nicusor Dan suočit će se s velikim izazovom – obuzdavanjem javnih financija. Državni deficit prošle je godine premašio devet posto BDP-a, što je najviša razina u EU. Vlada je, u pokušaju zaustavljanja pada popularnosti, posegnula za neodrživim socijalnim naknadama.
To nije pomoglo. S novim predsjednikom, Rumunjska se sada suočava s fiskalnom konsolidacijom koja će usporiti gospodarski rast i sniziti životni standard. Najteža bitka tek dolazi, jer su populisti već druga najjača politička snaga u parlamentu. Ako novoizabrani predsjednik izgubi podršku građana, populisti bi mogli pobijediti na sljedećim izborima.
Populisti jačaju u gotovo svim europskim državama, ne samo u Rumunjskoj. Nema razloga vjerovati da je njihov uspon dosegao vrhunac – naprotiv, sa svakim novim izborima njihova moć raste. Samo je pitanje vremena kada će politički potresi zahvatiti i druge europske zemlje. Postoji jasna povezanost između ekonomskih rezultata i rasta populizma.
U slučaju Rumunjske, Europska središnja banka je još prošle godine navela da zemlja više ne sustiže prosjek EU – proces koji je zaustavljen 2019. Ako gospodarski rast dodatno uspori, i stanovništvo drugih zemalja osjetit će posljedice. Upravo je ekonomsko nezadovoljstvo omogućilo dolazak Donalda Trumpa na vlast. Uspjeh njegove MAGA politike potaknuo je mnoge europske političare da preuzmu njegovu retoriku.
To uključuje ne samo spomenutog Georgea Simiona, već i novog predsjednika Poljske, Karola Nawrockog, kao i premijere Slovačke i Mađarske, Roberta Fica i Viktora Orbána. Stvaranje vanjskog neprijatelja odgovornog za domaće probleme politički je vrlo učinkovito – toliko da tu taktiku preuzimaju i tradicionalne političke elite. Paradoksalno, populizam se definira kao protivljenje establišmentu, a upravo Fico i Orbán predstavljaju taj establišment. Kako bi spriječili jačanje radikalnih političkih opcija, oni su ih jednostavno – preuzeli.
Ekonomske slabosti kao plodno tlo za populizam
Takvi paradoksi ne tiču se samo Mađarske i Slovačke. Nigel Farage, „otac Brexita“, odbio je preuzeti odgovornost za upravljanje zemljom nakon njezina izlaska iz EU. Tek godinama kasnije, nakon pada životnog standarda i rasta nezadovoljstva, ponovno se pojavio s idejom da „spasi Britaniju“ – iako je upravo on pridonio njezinoj propasti.
Slična je situacija i u SAD-u. Trump se predstavlja kao uspješan poslovni čovjek, iako njegovi poslovni rezultati teško mogu stati uz bok onima drugih milijardera. Njegova popularnost više duguje televizijskom showu „Pripravnik“ nego stvarnim poslovnim postignućima. Ipak, upravo ta slika „uspješnog biznismena“ pomogla mu je osvojiti predsjedničke izbore u vrijeme kada su mnogi Amerikanci ekonomski stradavali.
Dok Trumpova politika ima potencijal pogoršati životni standard Amerikanaca, politike Fica i Orbána već su to učinile. Prema podacima Eurostata, građani Slovačke imaju među najniži paritetom kupovne moći. Od njih su gori samo Latvija, Bugarska i Grčka. Nezadovoljstvo Slovaka je veliko – i raste, ali Fico kao iskusan političar, za sada uspješno pokušava to prikriti skretanjem pozornosti s ključnih problema. Gotovo svakodnevno nastupa na televiziji, predstavljajući niz kvazi problema, kako bi izbjegao suočavanje s pravima. Uz takvu „agilnu“ politiku, gotovo je nemoguće da se vlada pozabaviti pitanjima presudnima za budućnost zemlje.
Političke bitke unutar vladajuće slovačke koalicije, unutarnje i vanjske politike iscrpljuju. Vječna utrka za preferencijama je teška i stoga ne čudi da počinje biti skeptičan prema tradicionalnoj političkoj borbi. Liberalizam i ideja liberalne demokracije Robertu Ficu su postale potpuno strane, a uzore vidi u azijskim zemljama poput Kine i Vijetnama koje znaju postavljati ciljeve i dosljedno ih ostvarivati i ispuniti ih, jer se po njegovim riječima kontinuitet vlasti ne prekida svake četiri godine.
Borba za demokraciju
Demokracija je često spora, neučinkovita i kaotična – ali njezin gubitak donosi katastrofalne posljedice. Iako se Kina može činiti uspješnim gospodarskim modelom, njezin BDP po stanovniku tek je polovica hrvatskog. Zemlja nema razvijen socijalni sustav, ali ima sofisticiran mehanizam nadzora i kažnjavanja građana koji odstupaju od smjernica Komunističke partije.
Broj autokracija i diktatura posljednjih je godina naglo porastao. Rusija, Turska i Mađarska predstavljaju isti obrazac – ideju da je „jaka ruka“ učinkovitija. Taj model počinje se pojavljivati i u SAD-u, gdje predsjednik pokušava prisvojiti sve više izvršnih ovlasti. Današnja situacija, nakon globalne financijske krize, europske dužničke krize, pandemije i energetske krize, podsjeća na tridesete godine prošlog stoljeća. Tada su vođe u Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj obećavale rješenja – samo im je trebalo više moći. Posljedice su bile razorne.
Gotovo stoljeće kasnije, Europa i svijet ponovno se suočavaju s mračnim političkim strujama koje crpe snagu iz narodnog nezadovoljstva. No, da bismo izbjegli povijesne pogreške, ne smijemo zaboraviti njihove posljedice.
Rješenja postoje. Ključno je očuvanje neovisnosti demokratskih institucija, smanjenje socijalne i ekonomske nejednakosti te poticanje gospodarskog rasta. Važno je ograničiti širenje dezinformacija na društvenim mrežama te spriječiti političare da koketiraju s ekstremizmom. Građanski angažman mora biti snažniji nego ikad.
Primjer Rumunjske pokazuje da građanski angažman i rezultati mogu donijeti promjenu. Nicușor Dan kandidirao se za gradonačelnika Bukurešta 2012., 2016. i 2020. godine. Njegov politički put obilježen je postupnim rastom podrške, koji je 2020. kulminirao pobjedom.
Na lokalnim izborima 2012. godine kao neovisni kandidat osvojio je oko 9 % glasova. Godine 2016., kao predstavnik stranke Savez za spas Bukurešta (USB), dobio je 30,52 %, a 2020. je – uz podršku PNL-a i USR PLUS-a – pobijedio s 42,76 %. Lokalni izbori 2024. nisu održani prema planu zbog političkih i sigurnosnih razloga.
Nicușor Dan dao je narodu ono što mu je dugo nedostajalo – stvarne rezultate. Takvi političari mogu stvoriti zadovoljne birače i uspješne zemlje.
U Hrvatskoj jedino Tomislav Tomašević ima realne šanse nastaviti u tom smjeru, sada kada mu je jedini ozbiljan protukandidat Ivica Puljak ispao iz igre (nije dovoljno biti pošten). No, u svom drugom mandatu morat će prebaciti iz pete u šestu brzinu. Trebat će ispraviti ono što mu se s pravom zamjeralo: postati transparentniji, učinkovitiji, a istovremeno i privlačniji biračima svojim stavovima i načinom komuniciranja. Gradonačelnik koji će jednog dana imati pravo na ulicu sa svojim imenom.
