Sretan vam Dan državnosti
Mislim kako je Matija Babić jednom davno uz ovu sliku napisao kako je ovo mogla biti njegova zastava. Danas me Marko Rakar svojom objavom na to podsjetio. Slažem se s Matijom, ovo je mogla biti i moja zastava, zastava moderne, demokratske, građanske, pravedne i socijalne države jednakih građana.
Još davno, za Bug, napisao sam kako je Hrvatska zemlja nezakonitosti, nejednakosti i nepravde što sam prije par godina ponovio u komentaru za Index. Hrvatska je pala na povijesnom ispitu stvaranja budućnosti. Umjesto bolje budućnosti imamo destruktivnu borbu za bolju prošlost, obilno začinjenu korupcijom i dezintegracijom svih temeljnih stupova društva i države.
Parafraziram riječi mog prijatelja Igora Kerna, koji nas je nedavno napustio, kako temelj moderne države nisu himna, vojska i zastava, jer je vojska zapravo trošak dok su himna i zastava, bez prave supstance tek samo puki i prazni simboli.
Naša zemlja nalazila se u teškoj situaciji kada su počele stizati vijesti o priznanju njene nezavisnosti. U tom trenutku općeg ushita bio sam kod prijatelja, nazvao sam svoju djevojku, sada suprugu, i u kratkom razgovoru rekao joj da smo doživjeli nešto za što su mnoge generacije živjele i umirale.
Danas imamo što imamo, a to što imamo razočaranje je rijeke bez povratka, slomljenog kotača kojeg više nitko, nikakvim vradžbinama ne može popraviti – pa ni sam kralj čarobnjašva Harry Potter.
Prije dvadeset dana napunio sam 65. rođendan, pa sam prethodno podnio zahtjev za mirovinom. Ironično, zahtjev možete podnijeti mjesec dana prije stjecanja prava, a ne ranije. Naravno, vjerni ga HZMO rješava bar pola godine – imate li sreće. Meni je praktično svejedno, no postoji jako puno ljudi kojima je ta penzija baš sve što imaju.
Zato se pitam kakav je to odnos države prema svojim građanima? To nije ništa drugo do bahatog, bezočnog, pljuvanja u lice i ciničnog hihotanja kako je ta pljuvačka zapravo blagotvorni melem.
Uskoro će proći tri godine otkako sam Ustavnom sudu podnio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a isto je učinila i Pučka pravobraniteljica. Ustavni sud je za godinu dana premašio “instruktivni” rok za donošenje odluke, no zapravo ga nije prekršio jer je rok za Ustavni sud “instruktivan”. S druge strane, Zakon je za hrvatske građane *mandatoran*. Ironično, blagodareći Ustavnom sudu – poput velikog broja građana – i dalje ću se morati HZZO-u javljati svaka tri mjeseca, sve dok mi se HZMO napokon ne smiluje.
Ne vjerujem kako sam vam rekao nešto novo. I sami već vrlo dobro znate kakve “usluge” nudi – ili bolje rečeno ne nudi – naša bajna država. Iako je to aktualna i kontraverzna tema u Hrvatskoj si još možete kupiti usluge “svog” doktora jer je zdravstvo djelomičnom i privatizirano. No, ne možete kupiti usluge “svog” referenta ili suca (bar ako niste Zdravko Mamić, a ni njemu nije baš uspjelo).
Zato se jedni i ponašaju kao da ih se zakoni ne tiču, a ovi drugi kojima su se prvi većinom smijali u međuvremenu su masovno lijepo spakirali kofere kako bi bolji život i bolju državu potražili negdje drugdje.
Moj djed, Hrvatski sokol, bio bi razočaran. U to sam siguran, kao što sam siguran da bi mu se svidjela ova zastava. Mislim da bi mu predstavljala simbol budućnosti – onu za koju je živio, bez obzira što ju je sanjao pod drugom hrvatskom zastavom, zastavom svog vremena.
