HDZ i demokracija u Hrvatskoj
Kakva je demokracija u Hrvatskoj kada su od nas bolje rangirane Slovačka, Mađarska, Crna Gora, Filipini, Istočni Timor, Panama, Malezija, Južna Afrika, Indija, Mauricijus, Izrael pa i Botsuana
Premda je u akronimu HDZ, „D“ trebao označiti demokraciju, legitimno je pitanje, je li u proteklih više od trideset godina, taj „D“ bio vjerodostojan. Demokracija u Hrvatskoj, iako formalno uspostavljena, često je pokazivala krhke temelje i sklonost prilagođavanju interesima vladajućih. Navest ću nekoliko poznatih primjera koji bi mogli dati odgovor na to pitanje.
Već na samom početku vladanja u RH, HDZ je pokazivao dvojbeno razumijevanje demokracije. Sjetimo se samo kako je pokojni Predsjednik, rekavši da on neće dozvoliti opozicionu situaciju u Zagrebu, odbio potvrditi oporbenog gradonačelnika Zagreba. Treba se podsjetiti da je gradonačelnik bio legalno izabran. I što onda znači „neće dozvoliti oporbenu situaciju u Zagrebu“. Znači naznaku autoritarnog vladanja HDZ-a.
No to nije jedini primjer. Tako je premijer Plenković jednostavno odbio dati pregledati dokumente o jednom putu delegacije HDZ-a koji je imao dvojbene dijelove. Ne samo da je odbio dati tražene dokumente, nego je „poradio“ na tome da makne gospođu Orešković, predsjednicu toga tijela. Isto je to „ishodio“ s gospođom Novaković, koja je naslijedila gospođu Orešković jer je i ona, očigledno, preslobodno shvatila svoje ovlasti.
Drugi je srodan primjer. Sabor RH bio je imenovao Etički odbor u znanosti i visokom obrazovanju koji je trebao rješavati etičke probleme u toj djelatnosti. Odbor je, u svome radu bio potvrdio da su dva visoka državna dužnosnika bili plagijatori. Obojica su bila na visokim položajima, jako osjetljivima za društvenu klimu u RH. Obojica su nastavila djelovati na svojim položajima, a jedan je od njih ishodio protuzakonito mišljenje o djelovanju Odbora, koje je spriječilo da se raščiste neke dvojbene situacije na Sveučilištu u Zadru.
I umjesto da kršitelji etičkih načela budu kažnjeni, HDZ se potrudio da u novoj verziji zakona Odbor za etiku bude izostavljen. Pri tome je cinično javno obrazloženje bilo: da Odbor nije ispunio svoju zadaću. Ispunio je svoju zadaću koja se nije svidjela HDZ-u.
U nedavnim unutarstranačkim izborima u HDZ-u za nove položaje u gradovima i lokalnim zajednicama, za znatnu većinu tih položaja bio je samo po jedan kandidat. Nema se što birati. Ostaje samo da se disciplinirana stranačka mašinerija pobrine da taj jedan kandidat dobije dostatan broj glasova. Bit će, vjerujem, taj pobjednik veoma zahvalan stranci i zauzvrat veoma poslušan.
Sjetio sam se i kako je za prošle parlamentarne izbore, HDZ sam, bez ikakva sudjelovanja oporbe, prekrajao izborne jedinice. I tu je geografija RH bila izobličena radi stranačkih interesa. Nisam čuo, i ne mogu zamisliti ijednu stvarno demokratsku zemlju koja za opće izbore propisuje izborne jedinice bez predstavnika oporbe.
Nadalje, pogledajmo i djelovanje većine u Saboru. Gotovo niti jedan amandman oporbe na prijedloge zakona nije prihvaćen. Je li moguće da su svi prijedlozi zakona tako savršeni da nema mjesta za moguće amandmane. Ili je to najbolje objašnjenje zašto se gotovo svi zakoni moraju dorađivati.
Uz to, po mome sudu ide i disciplinirano glasanje svih članova HDZ-a. Slažem se sa svima onima koji jedan od najpogubnijih stvari za demokraciju nalaze u discipliniranoj partitokraciji. Nema ni jednog pojedinca koji ima i iskazuje svoju savjest. Kad se to slučajno dogodi (Lacković – Zakon o kaznenom postupku) onda se zakoni „greškom“ prihvaćaju kao da su imali dostatno glasova.
Paralizom djelovanja pojedinih tijela, kao što su u ovim primjerima spomenuti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i Etički odbor u znanosti i visokom obrazovanju, koja bi u normalnoj demokracija trebala biti neovisna, jer ako nisu neovisna nemaju razlog za postojanje, ruše se svi stupovi demokracije, vlast gubi korektiv. Parlament postaje kulisa, pravosuđe sredstvo pritiska, a mediji megafon moćnika. U takvom sustavu više nema stvarne podjele vlasti. Sve odluke donosi uski krug ljudi, dok građani ostaju bez mogućnosti da išta promijene na izborima. Demokracija tada formalno postoji, ali njezin sadržaj nestaje.
Na kraju po mome mišljenju, već i samo tih nekoliko primjera, dozvoljavaju da se može dvojiti o stvarnoj demokratičnosti u HDZ-u, pa tako i postaviti pitanje o vjerodostojnosti „D“ u stranačkome akronimu.
Zagreb, 11.11.2025.
Vlatko Silobrčić
