Koncert Marka Perkovića Thompsona otkrio slabosti gradske vlasti
Na današnjoj redovnoj konferenciji za medije, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević dao je izjavu koja je izazvala snažne reakcije u javnosti: „Dok sam ja tu, nikad više.“ Ova izjava odnosila se na koncert Marka Perkovića Thompsona održan na zagrebačkom Hipodromu, čija je organizacija izazvala brojne kontroverze i operativne probleme. Tomaševićev komentar jasno je implicirao da takvim događajima ubuduće neće biti mjesta u glavnom gradu – barem dok on obnaša funkciju gradonačelnika.
Međutim, ovakva izjava dodatno naglašava određene kontradikcije i nedosljednosti unutar gradske politike. Ako je gradonačelnik od početka bio protiv održavanja takvog koncerta, legitimno je zapitati se: zašto je onda isti uopće dozvoljen? Ako smatra da takva manifestacija ne pripada Zagrebu, tada i sam snosi odgovornost jer je koncert Marka Perkovića održan uz korištenje gradske infrastrukture i resursa. Dopuštenje za korištenje Hipodroma nije moglo biti izdano bez znanja ili pristanka gradske uprave.
Pitanja se množe i kad se promotri tehnička strana organizacije. Gradske službe su morale uzeti u obzir potencijalni masovni odaziv publike, pogotovo s obzirom na Thompsonovu poznatu popularnost. Očigledan nedostatak u planiranju doveo je do prometnih gužvi, ali do njih dolazi kada se organizira Maraton ili neka druga utrka po gradu. Tada veliki dio građana spominje užu i širu obitelj trkača. To postavlja i dodatna pitanja o selektivnom pristupu gradske uprave prema organizatorima različitog ideološkog profila.
ZA hipoDrOM SPREMNI
Također, postavlja se pitanje financijske isplativosti događaja za grad. Iznos zakupa Hipodroma, koji je navodno bio svega nekoliko stotina tisuća eura, djeluje neprimjereno nizak u usporedbi s opsegom i zaradom samog događaja. Logično bi bilo očekivati da takav koncert donese barem milijune eura u gradski proračun, osobito kada se u obzir uzmu logistički troškovi, zaštitne mjere i utjecaj na okoliš. Thompson je od ugostitelja tražio trećinu prihoda od prodaje pića i hrane za sebe, pa je tom logikom Zagreb mogao tražiti trećinu prihoda od ulaznica.
Na koncu, gradonačelnikovo iznenađenje sadržajem koncerta Marka Perkovića Thompsona – od pjesama koje spominju Juru i Bobana, preko pozdrava „Za dom“ s bine, do majci s natpisom „ZA hipoDrOM SPREMNI“ – upućuje na određenu političku naivnost ili ignoranciju. Koliko god to bilo nepoželjno za njega osobno, činjenica je da Marko Perković Thompson ima snažnu bazu obožavatelja diljem Hrvatske. Njegove pjesme za veliki broj ljudi ne predstavljaju nikakvu kontroverzu, već simbol domoljublja i ratne povijesti. Tomašević tako djeluje kao da živi u ideološkom balonu, udaljenom od stvarnosti i dominantnih stavova značajnog dijela hrvatskih građana. U konačnici, umjesto zabrana, možda bi bilo korisnije težiti dijalogu i uključivanju, kako bi se grad vodio u skladu s različitim pogledima i vrijednostima koje u njemu koegzistiraju.
