Masovni turizam – Put bez povratka

Tema prekomjernog turizma, odnosno turizma koji je prešao granice podnošljivosti, tema je koja sve više utječe na naše živote i određuje politike koje se donose. Pojedini nezadovoljni sugrađani jasno daju do znanja da su siti turista, bilo u Zagrebu, bilo u Barceloni, i da žele živjeti u miru, a ne da se ispod njihovih prozora šeću tisuće turista. S druge strane svi oni koji žive od turista žele imati pravo na rad.

Ljudi koji žive na turistički eksponiranim mjestima žele da ih posjeti što manje turista, ali da oni ostave što više novca. Turisti i posjetitelji, s druge strane, žele logično potrošiti što manje, a vidjeti i uživati što više. Niti jedni niti drugi ne žele ni pretrpane plaže, ni ulice i hotele. Svatko sanja pronaći svoje posebno mjesto, bez gužve. No to nije moguće postići u svim destinacijama.

Razvoj percepcije lokalnih stanovnika uvijek slijedi istu putanju. Od početnog uzbuđenja što se netko zainteresirao za njihov komad zemlje (i štoviše, skloni su to objaviti svijetu), preko nastojanja da se interes stranaca maksimalno iskoristi, do averzije i gađenja. Ravnoteža i sklad postoje samo kratko vrijeme. Onog trenutka kada se otpor prema gostima iskaže preglasno, a cijene koje se naplaćuju više nisu prihvatljive posjetiteljima, dolazi do odljeva na drugu destinaciju.

Masovni turizam – kao i svi masovni fenomeni – ima niz nesretnih učinaka. Gomile ljudi koji svake godine avionom ili automobilom putuju na svoja odredišta, gdje provode tjedan-dva na plažama, uz bazene i bifee, uistinu su daleko od izvornog turizma, širenja intelektualnih horizonata i otkrivanja ljepota drugih zemalja.

Ostali očiti nedostaci su prenapučenost na određenim lokacijama, zagađenje urbanog prostora (na što se posebno žale u Barceloni), te eventualno povećanje najamnina i cijena nekretnina koje se često koriste za kratkotrajni smještaj turista. Povijesni spomenici i znamenitosti trpe zbog velikog broja posjetitelja, što može dovesti do njihovog oštećenja ili degradacije. Da ne govorimo o ekološkom i infrastrukturnom teretu. S druge strane, turizam (osobito zbog svoje masovnosti) čini čak 3% svjetskog BDP-a i često značajno pridonosi gospodarstvu zemalja.

Ipak, najveći problem masovnog turizma ostaje skriven. To je prijetnja motivaciji domicilnog stanovništva da se na neki drugi način razvija. Današnje popularne turističke destinacije često su bile vrlo siromašna poljoprivredna područja: primorska područja gdje su se stoljećima uzgajale koze i ovce, brale masline i grožđe ili planinska područja specijalizirana za stočarstvo.

Njihovo otkriće od strane turista i priljev masa odjednom je omogućio „laku“ zaradu. Bilo je dovoljno posjedovati nekretninu na pravoj lokaciji ili dodati nekoliko relativno osnovnih usluga. Turizam je ponegdje omogućio relativno lagodan život po suvremenim standardima bez potrebe da se previše radi: da se previše razvija, bilo intelektualno, industrijski ili ekonomski.

Jedan od pionira turizma, poznati pjesnik William Wordsworth, 1844. napisao je poemu „Ponosne ste bile planine, kada ste u davna vremena“ u kojoj je s nepatvorenim užasom prikazao raspad seoske idile i nestanak ljepota planina i brda sjeverne Engleske. Pjesnik dolazak željeznice i navalu turista vidi kao kraj jedne ere, kao oskvrnjenje krajolika koji je u svojoj ljepoti gotovo svetinja. “Vaša ljepota bit će prodana, put očišćen za trijumfalnu kočiju”, piše Wordsworth, pozivajući planine i doline da prihvate novo doba s “pravednim prezirom”.

To je neizbježan proces. Ako se nešto otkrije, dovoljno je privlačno, jeftino je i lako je doći do toga, prije ili kasnije postati će masovna atrakcija. Put bez povratka. Zato smanjenje interesa turista za neku destinaciju, uz očuvanje njenog šarma i poželjnosti, može biti delikatan zadatak. Barcelona ili Venecija će ostati poželjna destinacije i bez ikakve promocije, a ograničenjem kratkotrajnog najma, dolaska kruzera ili podizanjem cijena usluga biti će pogođeni i vlastiti građani gubitkom mogućnosti zarade ili porastom troškova života.