Nemoguća misija dobiti posao – Viktorov poučak br. 415

Velik si, moj Bože. Nitko nije kao ti. Učini ljubav nesretnom Ciganinu. Neka sav svijet pomre. A ti, Bože, poživi. Pa pamet u glavu, kada iznova svijet stvaraš. – Ciganska narodna

Dobih poruku: Zahvaljujem na proslijeđenom 414. poučku .

Ispričavam se ako dosađujem kad ga Vama ponekad prokomentiram (vjerojatno imate pametnijeg posla od čitanja moga mejla, ali ovom zadnjom temom ste me posebno uboli na bolno mjesto). Opaska: nema ništa pametnije od pročitati ovakav komentar. Vjerno opisuje kako se osjeća velika plejada obespravljenih u Lijepoj našoj!

Naime, već dugo sam nezaposlena, iako se javljam na sve natječaje (a poslove u trgovini i ostale fizičke ne mogu raditi zbog određenog zdravstvenog stanja). Neopisiv je osjećaj kada učite za testiranja, idete 50-ak km na pismeni, pa čekate da vas zovu na usmeni, pa opet 50-ak km na usmeni (sad su još uveli i testiranje kod psihologa), a sve za mjesto običnog administrativnog službenika. Na razgovoru vas pohvale, kako ste izvrsno riješili pismeni, pa s nestrpljenjem idućih par mjeseci čekate konačni odgovor, i onda shvatite da je posao bio otpočetka rezerviran za osobu koja je u stranci i naslikava se s (grado)načelnicima, županima, biskupima….

Nije samo meni tako, ja sam samo jedna od stotinu kandidata. Da sam u boljem fizičkom stanju, vjerojatno bih odavno bila u inozemstvu i radila bilo nešto, ovako se tu osjećam kao “zarobljena”. I zlo mi je od gledanja svih tih, da oprostite na izrazu, njuški, po tv-u, novinama, uživo… A sada još i ova farsa s izborima, kao da će biti ikakve pozitivne promjene, za koga god glasali… Opaska: Nisu svi potpuno isti. Ministrica Mirela Holy, je odstupila zbog jednog maila s molbom da se nekoga zaposli. Danas se objavljuju prepiske duljine romana, s imenima i prezimenima, pa se onda ti, koji sudjeluju s porukama u marufetlicima, u inat onih koji ih otkrivaju, biraju na još istaknutija mjesta, iako bi u svakoj, baš svakoj državi EU završili u zatvoru.

Nije mi namjera zvučati pesimistično, ali jednostavno ne vidim izlaz iz ove situacije, što na mojoj osobnoj razini, što na razini cijele naše države. Još samo da se osvrnem na Miliće. Nevjerojatno da imamo potpuno isto mišljenje. Već sam se pitala, pitam li se samo ja o tome. Godinama sam sa zadovoljstvom pratila sve emisije Milića Starijeg, a ovaj zadnji serijal, koliko god se trudila gledati, stalno mi je u podsvijesti bio Milić Mlađi. Otkad čuh za njega, padoše mi u vodu sve lijepe priče njegovog oca, kako trebamo svi biti pošteni, radišni i skromni, djecu odgajati “protestantski”, u smislu štednje, skromnosti itd. I onda se u javnosti pojavi njegov sin, koji je susta suprotnost tome svemu!

Tako da si ne mogu pomoći dok slušam Starijeg kako priča, sad mi se sve to čini “fake”, što bi rekli ovi mladi. Završiti ću da Vas vise ne gnjavim. Ili da ne širim “loše vibracije, negativnu energiju” , kako se sve danas naziva kad netko izrazi realno mišljenje. Da se na kraju malo našalim, u Švedskoj bi i za mene na ulici mislili da sam ministrica, a tu me “svisoka” gledaju jer nisam propisno “namontirana” (ono, od glave do pete, kako se kod nas podrazumijeva). Ako ste ove moje pisanije uspjeli pročitati, zahvaljujem na utrošenom trudu i vremenu i ispričavam se na pravopisnim pogreškama, ne radi mi tipkovnica (Opaska: popravljeno dj u đ, s u š,…).
Opaska: slijedio je nastavak, nakon što sam zamolio dozvolu da poruku objavim. Nažalost, nisam jedina s takvim iskustvima na natječajima. Štoviše, mogu reći da 90% ljudi koje poznajem se zaposlilo preko neke veze, bilo rodbinske, političke, kakve god. S druge strane, možda ja i nisam u pravu, možda tako sve i funkcionira, a moj problem je što smatram da treba biti “pravednije i poštenije”, iako imam već dovoljno godina da bih trebala shvatiti da svijet tako ne funkcionira. Svi mi govore da se učlanim tamo ili ovamo, pitam ovoga ili onoga, jer “svi tako rade”, a ja “glumatam” nekakvo “poštenje” i sjedim kod kuće bez staža i plaće. No, htjedoh reći da ne znam sto Vam može koristiti u mom komentaru jer nisam ništa pametno rekla, niti što nije već odavno poznato. Sve je to “javna tajna”.

Ako želite nešto preuzeti za svoj poučak, nema nikakvih problema. Moram još napomenuti da me jučer kasnije pekla savjest radi Milića. Ne volim davati ružne komentare ni o kome jer se kasnije loše osjećam (ja Vam imam maltene one “skrupule”), ali povuklo me kad ste napisali isto što i ja mislim. Vidim to što nam kroz svoje emisije Stariji propagira, onda vidim Mlađeg gdje i što radi, i normalno da se jedno s drugim ne poklapa. Onda razmišljam, možda je Stariji nezadovoljan i razočaran sinovim postupcima, ne znam jer nigdje nisam o tome čula ni pročitala. I sama sam roditelj pa mi je jasno da nekada djeca rade sasvim suprotno od onog što im “propovijedamo” i koliko god da smo razočarani, ne možemo tu ništa. Možda je takav slučaj i kod Milića, samo što su oni javne osobe. Poznavajući sebe, bilo bi me toliko sram, da bih javno obznanila da se ne slažem s postupcima svoga sina. A možda Stariji propagira javno jedno, a sinu savjetuje drugo. Pošto ih osobno ne poznajem, ništa ne mogu reći. Realno, da mu otac savjetuje da u našoj državi živi po načelima država u kojima snima emisije, sin bi mu vjerojatno bio na birou, kao i ja. Kod nas vrijede neka druga pravila, ili se uklopi, ili propadni. Uz iznimke deficitarnih zanimanja (liječnika, logopeda i sl.). Iako sumnjam da bi Milić Mlađi, uz svoje obrazovanje, poznanstva i krugove u kojima se kreće, bio nezaposlen i neuspješan i bez ulaska u politiku.

Opet sam napisala Markove konake (mislim da se Mlađi i zove Marko haha), vidite kako loše djelujete na mene. Šalim se, ako se kada ukaže prilika, bila bi mi čast popiti s Vama kavu (iako se ne osjećam “dostojna” toga)

Opaska: Do kave će sigurno doći. Da za svoja pisanja primam honorar, honorar za ova poučak bi gospođo bio Vaš. Inače Mlađi Milić na listi za saborske zastupnike.

Na 414. poučak dobio sam još jedan komentar, koji se uklapa u nemogućnost dobivanja posla u javnom sektoru: Postavili ste pitanje imali li smisla pisati o stanju kod nas. Ja često mislim i boli me naša nepravda oko izbora pojedinih ljudi na odgovorna mjesta. Tako kod nas u Dubrovniku za javnog bilježnika nisu izabrali ženu s 31 godinu rada u javnobilježničkom uredu, nego osobu koja je radi u gradskoj upravi. To Vam najbolje govori, kako se cijeni znanje i iskustvo.