Nizozemski parlamentarni izbori 2025 – Analiza
Rob Jetten - AP
Nizozemski parlamentarni izbori 2025 donijeli su iznenađujući preokret: pobjedu stranke Demokrati 66, političke opcije koja od osnutka 1966. godine utjelovljuje progresivne promjene u kulturnim i etičkim pitanjima kao nijedna druga. Još neočekivaniji ishod predstavlja činjenica da je najveći gubitnik ovih izbora desni populist Geert Wilders i njegova Stranka za slobodu (PVV).
Vodeći islamofob među europskim desničarskim populistima, Wilders je izgubio jedanaest zastupnika nakon raspada “svoje” vlade, no to i dalje predstavlja njegov drugi najbolji rezultat u gotovo dvadesetogodišnjoj povijesti stranke, koja ima samo jednog člana – samog Geerta Wildersa.
Stranka za slobodu (Partij voor de Vrijheid – PVV) Geerta Wildersa ima samo jednog formalnog člana, samog Wildersa. To je iznimno neobična struktura u europskoj politici. Ovakav ustroj omogućuje mu potpunu kontrolu nad strankom, uključujući izbor kandidata, donošenje odluka i oblikovanje politike. PVV nema otvoreno članstvo i ne postoji mogućnost da se građani učlane u stranku kao u druge političke organizacije.
Wilders je ovu strukturu uveo kako bi izbjegao unutarnje sukobe i osigurao dosljednost u političkom djelovanju. Time je eliminirao stranačke izbore i unutarnje kritike. Posljedica takve organizacije je potpuna centralizacija moći u rukama jednog čovjeka, što PVV čini više pokretom nego tradicionalnom strankom. Budući da nema članova ni stranačkih tijela, PVV nije obvezan objavljivati unutarnje odluke ili financijske izvještaje kao druge stranke. Financira se državnim potporama i donacijama te ima znatno ograničenu transparentnost.
Međutim, stranka ne bi mogla učinkovito funkcionirati bez prateće Zaklade prijatelja PVV (Stichting Vrienden van de PVV), kojom također kao jedini član uprave upravlja Geert Wilders. Zaklada mu služi kao glavni financijski instrument stranke. Prikuplja donacije građana radi financiranja političkih aktivnosti, budući da PVV iz principa ne želi prihvaćati državne subvencije. Sredstva Zaklade koriste se za plaćanje plakata, letaka, izbornih spotova, organiziranje skupova i općenito vođenje kampanja. Zahvaljujući takvoj strukturi, Wilders ostvaruje potpunu kontrolu nad financijama i radom stranke.
Postoji još jedna povezana organizacija formalno uključena u strukturu PVV-a – Zaklada Znanstveni ured PVV-a (Stichting Wetenschappelijk Bureau PVV). Njezina je svrha provođenje političkih i društvenih istraživanja temeljenih na ideologiji i stajalištima PVV-a, pomoć u razvoju i formuliranju političkih prijedloga i programa te organiziranje aktivnosti i izdavanje publikacija s ciljem informiranja i educiranja javnosti o politikama stranke. Obje zaklade, zajedno s Udrugom Grupa Wilders (Vereniging Groep Wilders), čine službenu i jedinstvenu strukturu stranke PVV.
Slogan “Ovo je TVOJA zemlja!” očito više nije bio dovoljan. Dio njegovih glasova preoteli su Thierry Baudet, vođa ekstremno desničarske i euroskeptične stranke FvD, te Joost Eerdmans, vođa jednako tako ekstremno desničarske i antimigrantske stranke JA21. Na koncu, ne može se reći da je desnica doživjela poraz, jer se ukupan broj desničarskih mandata smanjio sa 49 na 46.
No, vratimo se na pobjednika ovih izbora. To je visoki i vitki Jetten, nekoć uspješni trkač na 400 metara, koji je zaručen za profesionalnog argentinskog hokejaša na travi, Nicolása Keenana. Rob Arnoldus Adrianus Jetten rođen je 25. ožujka 1987. i odrastao je u gradiću Udenu. Njegov otac radio je kao učitelj u strukovnoj školi, majka kao službenica u obrazovanju i zdravstvu, a baka i djed vodili su trgovinu alkoholnim pićima, kafić i mlin. Jetten je studirao javnu upravu u obližnjem Nijmegenu, gdje je i započeo svoju političku karijeru.
Rob Jetten postao je predsjednik nizozemske stranke D66 12. kolovoza 2023., nakon što je tadašnja predsjednica Sigrid Kaag odstupila s funkcije. Njegovo imenovanje predstavljalo je logičan nastavak političkog puta unutar stranke. Već u dobi od 21 godine postao je predsjednik Mladih Demokrata, omladinske organizacije D66. U parlament je ušao 2017., a već 2018. postao je vođa stranačkog kluba u Zastupničkom domu, naslijedivši Alexandera Pechtolda. Od 2022. do 2024. obnašao je dužnost ministra za klimu i energetiku u kabinetu Marka Ruttea, gdje je stekao reputaciju stručnog i pragmatičnog lidera.
No, nakon što je preuzeo vodstvo stranke, doživio je težak politički poraz na parlamentarnim izborima održanima 22. studenog 2023., kada je D66 sa 24 zastupnika pala na svega 9. Ključni razlog zbog kojeg su Demokrati 66 2023. godine pretrpjeli veliki izborni poraz bila je tzv. kriza dušika. Reaktivni dušik obuhvaća sve kemijske oblike dušika osim molekularnog dušika (N₂), koji je inertan i čini 78 posto naše atmosfere. Biljke ga koriste za rast, a ključan je i za biosintezu proteina, DNA i RNA. Reaktivni oblici dušika koriste se, primjerice, u proizvodnji umjetnih gnojiva, plastike, lijekova i eksploziva. No prekomjerne količine tih spojeva u okolišu odgovorne su za eutrofikaciju – prekomjerno obogaćivanje vodenih ekosustava hranjivim tvarima, što uzrokuje nekontrolirani rast algi, smanjenje kisika u vodi te nestanak života u rijekama, jezerima, pa čak i pojedinim dijelovima mora.
Nizozemska je europska zemlja s najvećim emisijama reaktivnog dušika. Većina tih emisija (u obliku amonijaka) potječe iz stočarstva, odnosno iz gnojiva i stajnjaka. Godine 2019. Vrhovni sud Nizozemske presudio je da država krši EU zakonodavstvo o zaštiti okoliša jer ne poduzima dovoljno za smanjenje emisija dušičnih spojeva koji oštećuju zaštićena prirodna područja (Natura 2000). Presuda je zahtijevala hitne i odlučne mjere.
Jetten, kao ministar zadužen za klimu, i njegova stranka D66 inzistirali su na provedbi ciljeva iz presude, što je nužno uključivalo smanjenje stočnog fonda, glavnog izvora onečišćenja. D66 je u okviru koalicijske vlade podržao ambiciozan plan za smanjenje emisija dušika do 2030. godine. Plan je uključivao i otkup farmi u blizini zaštićenih područja s najvećom emisijom dušičnih spojeva, a u nekim slučajevima i njihovu prisilnu eksproprijaciju radi ispunjavanja ekoloških ciljeva.
Reakcija farmera bila je burna. Oštro su se usprotivili mjerama koje su smatrali nepravednima i egzistencijalno pogubnima. Tvrdili su da su neopravdano izdvojeni kao glavni krivci, dok i promet i industrija emitiraju štetne plinove. Protivili su se prisilnom otkupu farmi, smatrajući ga napadom na obiteljsko naslijeđe. Međutim, poljoprivreda – uključujući stočarstvo i peradarstvo – sudjeluje s 46 % emisija, dok promet sudjeluje sa svega 8 %. Drugi najveći izvor su atmosferske depozicije dušičnih spojeva koji dolaze iz inozemstva (32 %), na što Nizozemska ne može izravno utjecati. Pri tome treba imati na umu da Nizozemska izveze približno četiri puta više dušičnih spojeva nego što ih uveze. U Nizozemskoj se uzgaja 3,8 milijuna goveda, 11 milijuna svinja, 1,2 milijuna koza i ovaca te više od 100 milijuna komada razne peradi. Za usporedbu hrvatska ima 420 tisuća goveda, skoro 900 tisuća svinja i 11 milijuna komada peradi. Unatoč manjoj površini (Nizozemska: ~41.500 km², Hrvatska: ~56.600 km²), Nizozemska je znatno gušće naseljena. Nizozemska pri tome ima 18,3 miliona stanovnika, a Hrvatska 3,8.
Farmeri su organizirali masovne, vrlo vidljive i često remetilačke prosvjede kako bi izrazili svoj bijes zbog vladinih mjera. Najčešće metode uključivale su blokade cesta traktorima, što je izazivalo velike prometne zastoje. Tisuće farmera vozile su traktorima prema Den Haagu, Amsterdamu i drugim gradovima, potpuno blokirajući autoceste, ulaze u gradove i distribucijske centre. Cilj im je bio izvršiti pritisak na vladu, skrenuti pozornost javnosti na svoje probleme, upozoriti potrošače da bez njih neće biti hrane te potaknuti trgovačke lance da se zauzmu za njihove interese.
Uz ceste su palili snopove sijena i hrpe stajnjaka, kao simboličan izraz nezadovoljstva. Mnogi su nizozemsku zastavu okrenuli naopako – simbol države u nevolji i otpora vladinoj politici. Prosvjedi su bili vrlo organizirani, često pod vodstvom skupina poput Farmer Defence Force i Agractie, i trajali su godinama. Time su pridonijeli političkom preokretu i jačanju agrarne krajnje desničarske stranke BBB na lokalnom nivou.
Iako je zatvaranje farmi bolno, oni koji ostanu u sektoru mogli bi dugoročno imati koristi. S manjim brojem stoke na tržištu, uvjeti za preostale farmere mogli bi postati povoljniji, a smanjila bi se i potreba za izvozom stoke za tov.
Do sloma desne vlade pod neformalnim vodstvom Wildersa, Jetten se smatrao političkim nesretnikom. Kao ministar za klimu i energetiku u posljednjem kabinetu Marka Ruttea podnio je najveći teret „politike dušika“, koja je na zahtjev sudova nalagala zatvaranje i renaturalizaciju tisuća farmi, čime je izazvala seljački ustanak. No raspad vladajuće koalicije dao je Jettenu novu priliku da povrati poziciju Demokrata.
Jedan od razloga njegova izbornog uspjeha jest taj što je spajanje Socijaldemokrata i Zelenih odbilo mnoge birače obiju stranaka. Umjesto toga odlučili su podržati mlađeg i pristupačnijeg Jettena, koji je kampanju vodio sa sloganom nalik Obami „Da, mi možemo“: „Het kan wel“. Vođa D66 tako se postavio kao protuteža Wildersovu negativizmu. Tijekom pretposljednje debate čak je hrabro doviknuo Wildersu: „Prebit ćemo te do smrti.“
Ugled mladog političara dodatno je porastao kada je tijekom kampanje emitiran popularni TV kviz „De slimste mens“ („Najpametniji čovjek“), u kojem je Jetten osvojio treće mjesto među 34 kandidata. Gledatelji koji ga nisu pratili u političkim debatama mogli su ga ondje upoznati iz drugačije perspektive. Bila je to sretna okolnost, budući da je emisija snimljena prije pada vlade.
U početku se Jetten u parlamentu profilirao ponajprije kroz tipične progresivne teme poput klime, europske suradnje i LGBTQ prava. No posljednjih godina pomaknuo se prema političkom centru. U srpnju je izjavio: „Više ne vidim ni dugin marš.“ Prema njegovim riječima, trebalo bi biti „manje rasprave o simbolici“, a „više o zakonodavstvu koje podržava prava i slobode ljudi“. Optužbe da se pomaknuo udesno nazvao je „smiješnima“, dodajući da su ljevica i desnica za njega „zastarjeli koncepti“.
U kampanji se nije ustručavao koristiti nacionalističke elemente. Primjerice, pozirao je ispred velike nizozemske zastave, koju, kako je rekao, želi „vratiti“ od radikalne desnice. Premda ostaje strastven zagovornik klimatske politike, u kampanji je naglasak stavio na egzistencijalna pitanja.
U Nizozemskoj je to prije svega stambena kriza. Jetten je ponudio ambiciozan i nekonvencionalan prijedlog: izgradnju deset novih gradova na trenutačno nenaseljenim područjima. Jedan od njih trebao bi se nalaziti između Amsterdama i Almerea. Inače, Almere je grad od oko 215.000 stanovnika, osnovan 1976. godine.
Najveći zaokret Jetten je pokazao u politici migracija. Vođa nekada proimigracijske stranke sada se zalaže za kanadski migracijski model, prema kojem tražitelji azila mogu dobiti zaštitu u Nizozemskoj samo uz službeni poziv. Također podržava obradu zahtjeva za azil na vanjskim granicama Europe. U današnjim raspravama o migracijama koristi vokabular koji ga teško razlikuje od desničarskih populista. Primjerice, govori o „aso-asielzoekerima“, odnosno „asocijalnim tražiteljima azila“ koji se ponašaju agresivno, antisocijalno ili nasilno – i za koje smatra da ih država mora odlučno sankcionirati.
Nizozemski parlamentarni izbori 2025 pokazali su da se politički krajolik zemlje može iz temelja promijeniti u vrlo kratkom vremenu. Dok je D66 pod Robom Jettenom uspjela pretvoriti dugotrajnu političku krizu u priliku za redefiniranje vlastitog identiteta, poraz Wildersa otkriva granice populističke mobilizacije kada birači požele stabilnost i konkretna rješenja. Hoće li se novi politički zamah održati, ovisit će o tome koliko brzo i uspješno nova vlada može odgovoriti na realne izazove – od stambene krize do upravljanja migracijama i provedbe klimatskih ciljeva. No jedno je već sada jasno: izbori 2025. otvorili su novo poglavlje nizozemske politike.
