Vili Beroš i razlika između bicikla i kirurgije
Danas idem na razgovor uz kavu zaprepašten izjavom premijera Andreja Plenkovića. Evo o čemu je riječ: Premijer je na novinarsko pitanje o sposobnosti gospodina Beroša da nakon 7 godina izvan klinike dođe u operacionu salu kao da tih 7 godina nije izostao, lakonski odgovorio da je to poput vožnje biciklom. Kad jednom naučite, ostaje vam za cijeli život.
Moram objasniti zašto sam zaprepašten. Molim svakoga tko pročita takvu vijest, a ja sam ju pročitao na „Telegram.hr“ i „Indeks.hr“, da malo zastane i razmisli o tome. Je li stvarno moguće da uz današnji napredak medicine, posebno neurokirurgije, brojnih novih otkrića o funkcioniranju mozga, novih tehnologija pri neurokirurškim operacijama, sve veće primjene robota pri operacijama, itko misli da se u sedam godina nije ništa bitno promijenilo. Ja se samo mogu nadati da će klinika u kojoj je gospodin Vili Beroš zaposlen imati o tome dovoljno svijesti, da ne uvaži izjavu Premijera.
Sedam godina izvan operacijske sale znatno utječe na vještine neurokirurga. Za razliku od vožnje bicikla ili automobila, koja se temelji na automatiziranim i ponavljivim radnjama s niskim rizikom, neurokirurgija traži stalno održavanje iznimno precizne motorike, brzog donošenja odluka i poznavanja najsuvremenijih tehnika i tehnologija. Bez kontinuirane prakse slabe finomotoričke sposobnosti, sigurnost pokreta i operativna prosudba. Uz to, protokoli i pristupi liječenju brzo se mijenjaju, pa kirurg koji godinama ne operira zaostaje i u znanju i u rutini. Zbog toga se u medicinskoj praksi smatra da višegodišnja apstinencija zahtijeva dodatnu edukaciju, obnovu vještina i nadzor prije povratka operacijama. Neurokirurgija jednostavno nije aktivnost koju se nakon toliko vremena može nastaviti kao da pauze nije bilo.
Sedmogodišnji izostanak s tečajeva, kongresa i edukacija značajno narušava stručnu aktualnost neurokirurga. Neurokirurgija je jedno od najbrže napredujućih medicinskih područja, u kojem se kirurške tehnike, tehnologija, protokoli liječenja i smjernice mijenjaju iz godine u godinu. Kirurg koji sedam godina ne sudjeluje u stručnom usavršavanju zaostaje za novim operacijskim pristupima, ne upoznaje suvremene instrumente i tehnologije, ne prati rezultate najnovijih istraživanja i gubi doticaj s međunarodnim standardima. Takav prekid dovodi do zastarjelog znanja, smanjenja sposobnosti donošenja odluka u skladu s aktualnim preporukama i moguće primjene metoda koje više nisu sigurne ni optimalne. Osim toga, bez stručnih skupova izostaje razmjena iskustava i povezivanje s kolegama, što dodatno produbljuje profesionalnu izolaciju. U praksi se takav višegodišnji prekid kontinuiranog usavršavanja smatra ozbiljnim nedostatkom koji utječe na kvalitetu i sigurnost rada.
Može li se vještina obnoviti? Da, ali uz strukturirani povratak. Supervizirani rad uz mentorstvo iskusnih kolega. Rad na modelima, virtualnim simulatorima i kadaverima. Obnavljanjem znanja kroz tečajeve, certifikate i stručne skupove. Takav doktor trebao bi početi svoj povratak s manje kompleksnim zahvatima, uz evaluaciju performansi.
Ja ovdje, dakako, ne govorim ništa o mogućoj krivnji gospodina Beroša u procesu koji je u tijeku. Doista je u pitanju potpuno nepoznavanje onoga što se u svijetu znanosti i inovacija događa gotovo dnevno, tako da je usporedba s vožnjom bicikla (koja se i sama u posljednjih 7 godina promijenila), doista potpuno neprimjerena.
Zagreb, 14.10.2025.
Vlatko Silobrčić
