Ministrice Vučković, privremeno zaustavite dovoz troske u Sisak – Viktorov poučak br. 453

“Život je zaista jednostavan, ali ljudi inzistiraju na tome da ga zakompliciraju.” – Konfucije

Prvo pogledam onda kažem

U Mombasi, Kenija, radio sam na projektu oko upravljanja obalnim zonama. Domaćini, redom visokoobrazovani, školovani na prestižnim fakultetima u Engleskoj, predstavili su plan novog naselja. U skromno uređenoj sali, mudro sam se nalaktio nad kopijom plana, izrađenog na starinski način, kao tzv. „diazo/amonijak kopija“, formata A0.

Diazo/„amonijak kopija“ je stari način umnožavanja tehničkih crteža: nacrt na prozirnom paus-papiru pritisne se na poseban papir osjetljiv na svjetlo, izloži UV-svjetlu, razvija se para amonijaka — tamne linije na nacrtu ostaju bijele/posebne, a pozadina potamni i postane plava.

Na mom „Broken English“, pojašnjavao sam onima s „Oxford English“ kako treba paziti na gospodarenje otpadom. Spominjao sam šarene kante i tko zna što još. Slušali su me pažljivo, toliko pažljivo, da sam bio ponosan kako uspješno prenosim znanje. Drugi dan smo došli na lokaciju koje se nalazilo pokraj tvornice cementa, koja je dimila onako kako se (ne)davno dimilo u Koromačnom i Kaštelima. Shvatio sam, kako je novo naselje trebalo biti niz klasičnih afričkih kućica, u stilu „Čiča Tomine kolibe“. Duboko sam se posramio, shvativši da će stanovnici budućeg naselja živjeti skromno, i da u siromaštvu nemaju novca za stvaranje otpada. Ispričao sam se domaćinima, rekao da sve zaborave, i da od onoga, što mi „razvijeni“ (iako je pitanje tko se od nas smije nazvati razvijenim), trebamo u zbrinjavanju otpada, oni trebaju možda samo stoti dio.

Od tada je prošlo preko 20 godina. Naučio sam se držati jezik za zubima, prije nego posjetim mjesto očitovanja, iako mi ovakvom kakav jesam to teško pada. 

Znam kako s troskom

U Sisku se, izgleda, na stručno neprimjeren način, događa troska.

Prije početka dovoza troske, imao sam prijateljski razgovor. Zamoljen sam da pomognem, naročito zbog bunta građana. Rekao sam da mogu pomoći, ali da o problemu ne znam dovoljno i da moram proučiti dokumentaciju. Problem po meni nije složen, i lako je rješiv, i  može biti bez utjecaja na okoliš. Uz vjerodostojnu komunikaciju moguće je umiriti, opravdano zabrinutu javnost. Upitan sam do kada mogu dati prijedlog, jer im se žuri. Dnevno plaćamo EU 6.500 € kazne. Rekao sam mogu do jučer. Pitali su koliku naknadu tražim. Rekao sam par dana troška prema EU. Ispalo im je puno. Ispričao sam priču, kada se na brodu zaglavio propeler. Nikako da ga poprave. Čuli su da netko to rješava s malim čekićem. Pozvaše ga. On lupi tim čudotvornim malim čekićem i propeler proradi. Pitali su ga koliko su dužni. Rekao je 20.000 $. Zar 20.000 $ za jedan udarac čekićem, čudili su se? Dobili su odgovor da udarac čekićem košta samo 2 $, a 19.998 $ znanje mjesta gdje treba lupiti. Od sastanka je prošlo 40 dana. Uplatili smo 40 x 6.500 € = 260.000 €. EU plaćamo dalje, mali čekić je spreman, a ja, izazvan nekim izjavama i ignoriranjem dobronamjernih upozorenja, malo sam se ozbiljnije posvetio trosci, zlu ne trebalo ….. I kao da je trebalo…..

Troska opravdano brine Siščanke i Siščane

O Crnom Brdu u Biljanama Donjim sam prvi puta pisao 2021. godine u 281. Viktorovom poučku. O seljenju Crnog Brda u Sisak, prije par dana u 452. poučku.

Poučen iskustvom iz Mombase, htio sam se s Crnim Brdom izravno upoznati. Odvezao sam se u Biljane Donje. S lokacijom u Sisku, u prostoru bivšeg Herbosa, ranije Radonje, sam odavno na ti. Uskom cestom došao sam do Crnog Brda. Tamo propisana tabla i portirnica. Javio sam se. Pitao sam da li smijem obići lokaciju. Mlađi radnik je rekao da mora pitati Zagreb. Pitao je koga da pozove? Predložio sam mu da pozove gospođu Mirku, koja mi je prije nekih mjesec i nešto omogućila obilazak Kemokopove lokacije u Sisku, zbog žalbi građana na neugodne mirise. Nakon obilaska sam zaključio da Kemokop nije mogao biti uzrok, ako je neugodnih mirisa i bilo. Sisačka lokacija mi se činila čišćom od prije 2 – 3 godine, kada sam surađivao nešto oko muljeva.

Kako ne bih smetao prolazu kamiona, jer cesta ne omogućava paralelni prolazak dva vozila, zamoljen sam da se parkiram s unutrašnje strane gradilište. Čekajući sam uzeo trosku u ruke, da provjerim da li praši. Sofisticiranim testom, kako kazuje slika, sam htio potvrditi ili demantirati one koji su tvrdili da zbog prašine, kada prođu nasipom blizu lokacije u Sisku, imaju prljave tenisice. Test je pokazao da sitne prašine ima, ali da se teško može širiti vjetrom.

Zagreb se nije javio. Nakon par minuta, sam napustio lokaciju. Žao mi je da nisam vidio više, ali barem znam, iz prve dvije ruke, da prašina nema pretjeranog utjecaja na tenisice.

Troska izravno šteti Siščankama i Siščanima

U 452. poučku sam otvorio nekoliko pitanja o štetnosti troske i opasnosti da Crno Brdo ostane trajno u Sisku. Pitao sam se, što to posebno ima u ovoj trosci, koja bi se mogla smatrati čak i inertnom, kada je EU reagirala tužbom, a sud presudom? Radi li se samo o inertnoj odnosno bezopasnoj trosci ili tu ima još nečega.

Prema analizama troska sadrži PAH – Policikličke aromatske ugljikovodike, od kojih su neki  karcinogeni. Od 11 uzetih uzoraka, 6 ima povišene PAH. U jednom čak 23,6 puta više od dozvoljene granice od 10 mg/kg suhe tvari.

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) nastaju pri nepotpunom izgaranju goriva u procesu taljenja metala, kada se uz metal formira troska koja je uglavnom mineralnog sastava PAH se na trosku ne ugrađuju kemijski u smislu kristalne rešetke. PAH se adsorbiraju na površinu čestica troske, posebno na staklaste i porozne dijelove. Dio PAH može biti i fizikalno zarobljen unutar mikropora i pukotina stvrdnute troske tijekom hlađenja. (Izvor: AI)

Zbog povišene koncentracije PAH troska nije inertan otpad, već bezopasan otpad. Ali samo kada troska miruje, jer su organske čestice zarobljene u trosci. Do oslobađanja PAH dolazi tek kada se troska melje. Tada iz bezopasne troske, nastaje prašina bogata sa slobodnim, do tada zarobljenim, PAH. Prašina spada u kategoriju opasne prašine. Ovisno od sastava, jer u smjesi PAH nisu svi spojevi jednako opasni, može biti i karcinogena.

Među najštetnijima je benzopiren, kojeg može biti u trosci. Radio sam grubu procjenu, mogućeg utjecaja prašine, od mjesta mljevenja, do šetnice. Po metodi „π x palac“, grubo sam procijenio koliko bi moglo mljevenjem nastati prašine, koja bi mogla biti koncentracija PAH, kako bi se prašina širila u zavisnosti od meteoroloških uvjeta ….. Pošao sam od graničnih vrijednosti koncentracije benzopirena u nano gramima (ng/m3), koje se ne smiju prekoračiti zbog utjecaja na zdravlje. Na šetnici i u obližnjim kafićima, na udaljenosti od 100 – 150 metara od mjesta mljevenja troske, dozvoljene vrijednosti mogu, po gruboj procjeni dostići vrijednosti u mikro gramima (µg/m3), 1.000 pa i više puta više od dozvoljenih. Opa!

Ministrice Vučković Vi ste na potezu

Ne treba dizati paniku, neće se odmah nešto dogoditi, ali to je više nego dovoljan razlog da se zabrani mljevenje na otvorenom. Ne moram biti u pravu, ali procjena poziva na veliki oprez. Prije nastavka mljevenja na otvorenom, upozorenje se mora demantirati detaljnim proračunima i ako treba mjerenjima. Može me demantirati i netko tko ima „deblji palac“ od moga. Odgovornost za preuzimanje rizika je na ministrici zaštite okoliša, gospođi Vučković. Izvjesnost od utjecaja na zdravlje zbog troske je barem milion puta veća od broda s ugrađenim panelima u kojima ima i azbesta, a koji je zbog predostrožnosti otjeran iz Splita. Kada je na pravdi Boga otjeran brod, treba, barem do daljnjega zaustaviti trosku …….

Čudim se da odgovorni nisu proanalizirali utjecaj obrade u trosci zarobljenog PAH na okoliš (i zdravlje). U slučaju Siska, gdje je troska na par desetaka matera od rekreacijske zone, morali su propisati način obrade. Nekom izvođaču koji bi trosku pripremao za obradu u Biljana Donjim, što bi, barem po nama starijima, koji smo na tehničkim fakultetima, u ona vremena, imali i predmet „Ekonomika poduzeća“ bilo logično, ne bi trebale nikakve, ili barem manje mjere zaštite od onih usred Siska.

Mljevenje troske na otvorenom u Sisku se mora hitno – odmah zaustaviti, barem dok se ne dobiju garancije da nema potencijalnog utjecaja na zdravlje. Poslati ću mail na Ministarstvo i Fond. Vjerujem da će poslušati, jer im je možda promakao mogući utjecaj na zdravlje.

Seli li se Crno Brdo i troska trajno u Sisak

Gornja slika je lokacija veličine 30 x 40 (50) koraka. Na nju dolazi troska. Donja slika je lokacija veličine 140 x 50 (60) koraka, na kojoj se troska melje i razdvaja na 3-4 različite veličine – frakcije.

Nakon obrade, troska se planira plasirati kao nusproizvod. Šteta da se već nije plasirala. EU je donijele hvale vrijednu odluku, da se onaj otpad, koji se može iskoristiti, ne smatra otpadom. Ali to ne vrijedi generalno za neku vrstu otpada, već samo za onaj dio otpada koji ima poznatog korisnika. Znači troska ostaje otpad sve dok se ne nađe korisnik. Nađe li se korisnik za polovicu, onda će ta polovica postati sirovina, a druga će i dalje ostati otpad. Pitanje je – postoji li interes za prerađenu trosku iz Siska?

Što se tiče same logistike, ne razumijem zašto se troska nije mljela i razdvajala po frakcijama u Biljanama Donjim i odmah odvozila krajnjem oporabitelju, a ne da prvo putuje u Siska, i lako moguće opet natrag, možda baš u Zadar ili Šibenik?

Kada se već dovozi u Siska, nije mi jasno zašto isti kamion koji doveze trosku ne odveze trosku oporabitelju, pa da otpadne sumnja na stvaranje Sisačkog crnog brda?

Vjerujem da Kemokop ima oporabitelja. Ali što onda ako oporabitelja možda (još) nema? Da li se traži? Ne nađe li se, strah da bi nakon 17 godina, Crno Brdo iz Biljana Donjih moglo ostati u Sisku, nije bez osnove.

Kemokop ne može uz novo jodno lječilište

Gradsko vijeće Splita, odmah nakon isplovljenja broda s pregradama u kojima je bio kao dio materijala i azbest, donijelo je odluku da se ukida koncesija Brodosplitu. Nisam uvjeren da je to najpametnije odluka, ali …… No, za razliku od Splita, gdje se odluka može dovesti u pitanje, u Sisku nema dileme. Gradsko vijeće mora donijeti odluku o donošenju novog prostornog plana, prema kome usred Siska ovakve aktivnosti više neće biti dozvoljene. Na području bivše Željezare, koje nikada, ili barem još desetljećima neće postati urbano područje, ima dovoljno prostora za industrijske aktivnosti. Sisak, da bi ostao Siska mora zadržati i industriju….

Ne znam, da li je poznato, Kemokop ima dozvolu za obradu 450 različitih vrsta otpada. Netko je jednostavno prepisao Katolog otpada i dozvolio sve i sva. Od svega do svačega, i u količinama, prema kojima je ovih 75.000 tona troske dječja igra. Kemokop, uz sav respekt prema tvrtki, mogao bi nas uskoro iznenaditi raznim muljevima, pa čak i životinjskim otpadom.

Prenamjeni prostora treba pristupiti mudro, u suradnji sa svima, uključujući i Kemokop  

Krajnje je vrijeme da, kako smo već znali biti, postanemo gospodari prostora i razvoja. Vrijedi i za druge sredine, gdje je politika bez vizija donijela slične otpadaške probleme. Pamtim Gospić i ……