Mikroplastika iz kućne radinosti – Viktorov poučak br. 455
„Najvažnije je umjeti razlikovati važno od nevažnog. Tu je granica između bolesti i zdravlja. Tko je to pobrkao, sada ga liječe.“ – Dušan Radović
U svim mojim dosadašnjim domaćinstvima rublje se sušilo na klasičan način. Rublje se sušilo na nekom vanjskom štriku, preko prozora, iznad štednjaka ili peći. Kada je nas pet živjelo u dvosobnom satnu, sušilice za rublje su postojale samo u holivudskim filmovima. Kasnije, kada nas je bilo manje u većem stanu, nastavila se praksa sušenja, u stanu, na balkonu ili po radijatorima.
Kada smo se preselili u kuću, bilo je na pretek i prostora i terasa za sušenje veša. Njih trojica, majstor stolar, strojar i građevinar, koji su prije više od 70 godina počeli graditi kuću, u kojoj danas živimo, znali su sve o zdravoj gradnji, tako da je kuća i danas i više nego suha, a nije joj mogao ništa niti potres. Zimi smo rublje ciljano sušili u kući, kako bi nadomjestili potrebnu vlagu. Kasnijim nadogradnjama nismo „uspjeli“ narušiti već tada postignuti sklad.
Novo vrijeme, novi običaji, ali i potreba za brzim sušenjem većih količina rublja, navela nas je na kupnju sušilice. Mene je dopalo prvo sušenje. U nekoj nepisanoj kućnoj raspodjeli posla, najčešće sam to i nastavio raditi. Prema uputama, nakon sušenja, treba očistiti filter i ispustiti vodu. Znao sam da je pranje rublja jedan od većih izvora mikroplastike, ali ne i da se to vidi nakon svakog sušenja. Iznenadio sam se. Nakon sušenja, skoro neovisno od vrste materijala i starosti robe, sa filtera znam skinuti za šaku najfinije mucaste pređe. Vatu.
Pitao sam se da li je to slučaj samo s našim rubljem i kod naše sušilice, ili je normalno da se mikroplastika voli pokazati nakon svakog sušenja?
Proguglao sam i saznao da prema studiji „Global microplastic fiber pollution from domestic laundry“ (Wang et al., 2024) godišnja globalna emisija mikrovlakana (microplastic fibers, MPF) iz kućanskog pranja tekstila procjenjuje na nekih 5,69 milijuna tona. Prema izvještaju European Environment Agency (EEA) „Microplastics from textiles: towards a circular economy for textiles in Europe“ tekstil (uključujući pranje) čini između 16 % i 35 % ukupnih primarnih mikroplastika koje dospijevaju u oceane. Za Europu se procjenjuje da tekstil (pranje + trošenje) doprinosi nekih 8 % emisija primarnih mikroplastika u vodama. Vjerojatno u drugim dijelovima svijeta puno više, jer su sušilice rjeđe.
Kod prosječnog pranja odjeće (5–6 kg) oslobađa se između 100 mg i 500 mg mikrovlakana po kilogramu tkanine. Rublje iz poliestera i pamuka oslobađa nekih 140.000 vlakana po pranju, a iz akrila čak preko 730.000 vlakana. Novi tekstili otpuste pri prvim pranjima i do 10 × više vlakana nego već nošena odjeća. Nakon 5–10 ciklusa količina se stabilizira.
Sintetska mikrovlakna čine otprilike 60 – 90 % svih mikrovlakana koja nastanu tijekom jednog ciklusa sušenja rublja, ovisno o sastavu odjeće. Ostatak su prirodna vlakna (uglavnom pamuk i viskoza). Kod “tipičnog kućnog rublja” (oko 60 % pamuk, 40 % poliester), 70–80 % svih mikrovlakana je sintetskog podrijetla jer su takva vlakna tanja, lomljivija i manje otporna na mehanički stres u sušilici. Filter kondenzacijske sušilice hvata više od 90% oslobođenih vlakana dok 5 do 10 posto koja prođu početni filter završe u kondenziranoj vodi. Ako tu kondenziranu vodu izlijemo u umivaonik, mikroplastika iz vlakana ulazi u sustav otpadnih voda.
U globalnom kontekstu, trošenje automobilskih guma doprinosi do nekih 35 % ukupnoj mikroplastici u oceanima, boje, asfalt i premazi na cestama dodatnih 25 %, a pranje odjeće 30 %. Radi se o grubim procjenama. No, koliko god bile grube, udio mikroplastike iz ova tri izvora je dominantan. Sve drugo je zanemarivo. I kada je tome tako, zna li mi netko konačno odgovoriti, kakve veze ima zabrana vrećica većih od 15 µm i manjih od 50 µm s mikroplastikom u oceanima? Kakve li tek veze ima s mikroplastikom u oceanima odluka EU da na plastičnoj boci mora ostati čep? Odgovor tražim bezuspješno. Moram pitati Ursulu. Mora da barem ona zna.
Poznajući neke zanesenjake u okoliš, do kojih imam sve moguće simpatije, mislite li da bi se neki, kada pročitaju ovaj poučak, mogli početi boriti za prestanka pranja rublja. Onako s istim žarom kao protiv plastičnih vrećica? Svašta sam doživio…. pa se ne bih čudio…… da ipak netko….
