Hoće li obaranje ruskih zrakoplova uzrokovati novi rat?

„Ako još jedna raketa ili avion naruše naš prostor bez dopuštenja i mi ih oborimo, nemojte dolaziti ovdje i kukati“, rekao je Rusiji na Općoj skupštini UN-a poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski. Govor je bio odgovor na niz incidenata ruskih dronova (Poljska) i borbenih zrakoplova (Estonija i Latvija) koji krše zračni prostor NATO-a. Zato se ljudi pitaju u strahu za svoju budućnost hoće li obaranje ruskih zrakoplova nad Baltikom uzrokovati početak novog rata između Rusije i NATO?
Potpuno drugačiji, politički aspekt dileme „pucati ili ne pucati“ istaknuo je Sikorskijev nadređeni, premijer Donald Tusk, neposredno prije tog govora. „Moram biti 100% siguran da kada sukob uđe u neku vrstu akutne faze, nismo sami, da svi naši saveznici to vide na isti način.“ Rekao je.
Oni koji već dugo prate Tuska, u njegovim riječima su mogli prepoznati nepovjerenje u Trumpovu administraciju. Da li bi Sjedinjene Države stale uz Poljsku jer nije isto srušiti dronove i zrakoplov?
Govor Sikorskog, koji je bio retorički briljantan i nediplomatski izravan, odmah je privukao ogromnu pozornost i izazvao oduševljenje brojnih pristaša oštrog pristupa ruskim provokacijama. Moglo bi se reći da predstavnik Poljske, zemlje izravno pogođene ruskim provokacijama, u biti nema izbora.
S druge strane, nemoguće je ne primijetiti da je stvarnost puno složenija nego što se čini mnogim virtualnim ratnicima koji opetovano zahtijevaju trenutno obaranje svega što dolazi iz Rusije. Pri tome obaranje ruskih zrakoplova i obaranje dronova nisu ista stvar.

Često se kao primjer navodi pristup Turske, koja je prije deset godina oborila ruski Suhoj Su-24M, ne znajući da su Turci posegnuli za tim krajnjim rješenjem tek nakon niza sličnih incidenata i brojnih jasnih upozorenja.
Predsjednik Erdoğan tada je istaknuo da je Turska imala pravo braniti svoj zračni prostor, pozivajući se na pravila uspostavljena nakon što je sirijska vojska 2012. oborila turski RF-4E Phantom II. Nakon tog incidenta Turska je izmijenila svoja pravila, najavivši da će svaki zračni objekt koji povrijedi turski zračni prostor biti tretiran kao prijetnja.
Zbog toga su se Moskva i Ankara u listopadu 2015. dogovorile da će se svi letovi u blizini granice unaprijed najaviti drugoj strani. No 24. studenoga 2015. dva su ruska zrakoplova poletjela iz baze Hmeimim u Siriji, a turski radari pratili su ih dok su se približavali granici. Iako je postojao dogovoreni postupak između dviju zemalja, jedan od njih nakratko je i bez najave ušao u turski zračni prostor, što je izazvalo reakciju turskih zračnih snaga. Turski lovac F-16 ispalio je raketu AIM-120C, koja je pogodila Su-24M i srušila ga. Pilot je poginuo nakon što su ga sirijski pobunjenici pogodili dok se spuštao padobranom.
Stoga teško možemo optužiti Fince za nerazumijevanje ruske prijetnje kada je njihov načelnik Glavnog stožera Janne Jaakkola jasno izjavio o situaciji iznad Estonije: „Naravno, to je bio test. Ali s vojnog gledišta to nije bila prijetnja. Morate nekako reagirati, ali automatska reakcija (tj. obaranje lovaca) bila bi nesrazmjerna situaciji.“
Za kraj bih odgovorio na pitanje iz naslova. Ako do toga i dođe, vjerojatno neće uzrokovati novi rat.
