Zdravi Split će biti zdraviji ako savlada strah od azbesta u brodu i riješi otpad na Karepovcu – Viktorov poučak br. 451

Tko nije radio sa ljudima od kojih zna i umije više i bolje, a koji mu ne dopuštaju da kaže, a kamo li da uradi šta zna i umije, ne zna što je muka, teret i tjeskoba. – (Uzeir Hadžibeg – fiktivni lik kojeg je stvorio sarajevski pisac Kemal Čopra)

Zašto šute mediji?

U 448. poučku sam napisao otvoreno pismo gradonačelniku Splita, gospodinu Tomislavu Šuti, kako će Split imati veliku štetu ako poništi natječaj za drugi biostabilizator. Investicija od 360.000 € bila bi skoro isplativa već do konce ove godine. Slijedeće bi uštedjeli najmanje 600.000 €. Zbog podizanja naknade za odlaganje otpad sa sadašnjih 30 €/tona godišnje, na 50 €/t do 2028. ušteda bi narasla na 800.000 €, a 2030. godine, pa na dalje, jer će tada postojati obaveza recikliranja, umjesto sadašnjih od 65 %, godišnja ušteda bi bila debelo preko 1 milion Eura. Kako se Split ne bi odrekao nabavke dva biostabilizatora, praktički besplatno, preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, napisao sam i drugo otvoreno pismo gradonačelniku Šuti. Nažalost odbio je mogućnost besplatne nabavke biostabilizatora.

Sadržaje pisama sam poslao urbi et orbi. Posebno ističem lokalnu NGO Sunce, sve političke stranke i medije, kao i nekoliko desetaka novinara poimence. Izuzev redakcije 24 Sata, koja me je obavijestila da će zbog zauzetosti novinara ocijeniti da li se mogu posvetiti toj temi, „od sto glasa, glasa se nije čulo“.  

450. poučak sam posvetio, više nego apsurdnom tjeranju ulice broda iz Splita, jer ima, kao i većina brodova, dio konstrukcijskih pregrada u kojima se nalazi azbest. Poučak sam ponovno poslao svima i svakome, uključujući i organizatorima prosvjeda građanskoj inicijativi Zdravi Split. Javio se Radio Brač. Dao sam izjavu. Hvala im. Izuzev automatskog odgovora 24 Sata, nikome nije bila interesantno drugo mišljenje.

Redakcije i pojedini novinari, koji su prenosili glas ulice i podršku ulici od strane vladajuće klase, nisu imali potrebu ili se nisu usudili prenijeti drugu stranu istine. Kakva je vijest, da je prosvjed ulice, podržan od vladajućih, apsurdan. Nema ni reakcije akademske zajednice. Da li ne zna ili se ne usudi?

Vladajuća klasa na sreću ipak (još?) ne upravlja svim medijima

Pitam se, nije li kod nas realizirana paradigma društva, koju je maturalnom radu opisao (vjerojatno od nekoga preuzeo) tadašnji maturant, a današnji premijer. Prenosim na način kako se objavljuje na  društvenim mrežama

Kako ipak postoje, iako male i manje dostupne medijske niše, „zaklela se Zemlja Raju, da se sve tajne odaju“. Pozvan sam u emisiju „Karte na stol“, Osječke TV,  koju vodi Goran Flauder. Novinar Goran Flauder je jedan od rijetkih koji se usudi biti drugačiji. Ako pogledate emisiju, dobiti ćete dojam, da on nije bezrezervno podržao ono što sam napisao o azbestu. Kao da ni njemu nisu strani argumenti prosvjednika. Bilo je tu povuci potegni, pa ispalo dovoljno jasno. Koliko je dospjelo do mene, osvrt na emisiju je konkretno prenio Dalmatinski portal.

Zdravi Split „u ništa“

Javila se i građanska inicijativa „Zdravi Split“, klasičnim, vjerujem ne namjernim, izvrtanjem teza.

Napisali su slijedeće: „Gospodin Simončič je kemijske struke i nesumnjivo ima bogato iskustvo u pitanjima okoliša, ali njegovi javni komentari o utjecaju azbesta na ljudsko zdravlje su u potpunosti izvan njegove kompetencije“. Po obrazovanju sam kemijski tehnolog, s doktoratom iz kemijskog inženjerstva (Karlsruhe 1976). Bavim se zaštitom okoliš. 1980. sam izabran za docenta iz predmeta Zaštita okoline, a 1984. godine sam stekao rang izvanrednog profesora na Zagrebačkom sveučilištu. 1986. sam otišao s fakulteta, zbog drugih interesa.

Slažem se s dr. Tajanom Ivanović Biočić kako su „liječnici specijalisti medicine rada jedini  u Hrvatskoj ovlašteni i kompetentni govoriti o profesionalnim bolestima nastalim uslijed izloženosti azbestu“ i kako su „Specijalisti medicine rada  jedini kompetentni i ovlašteni u RH govoriti o profesionalnim bolestima – u ovom slučaju o utjecaju azbesta u procesima rada na ljudsko tijelo/zdravlje“.

Mogao bih polemizirati s uvaženom doktoricom, ali ne želim. Ponosan sam ako je do nje došlo „nekoliko njegovih/mojih vrlo neuobičajenih članaka“ i kako sam u „svojoj prošlosti bio poznat kao pobornik spalionica i suspalionica toksičnog otpada“! Ne znam da li uvažena doktorica, specijalist za profesionalne bolesti na mjestu rada, razumije probleme okoliša. Ja kao inženjer sam ponosan da me se smatra pobornikom naprednih tehnologija, kako što je jedna od zadnjiha, od preko 500 izgrađenih, energana na gorivo iz otpada u Kopenhagenu.

Najnovija energana puštena u rad 24. ožujka 2025. godine u Gdansku, “Port of Clean Energy” (Gdańsk ITPOK). Riječ je o modernom pogonu za pretvaranje komunalnog neoporabljivog otpada u toplinsku i električnu energiju (160.000 tona godišnje, uz proizvodnju 114 GWh struje i 509 000 GJ toplinske energije). S ukupnim troškovima od oko 144 milijuna eura, projekt je dobio više od 62 milijuna eura iz Kohezijskog fonda Europske unije kroz Operativni program Infrastruktura i okoliš 2014.–2020. Trenutačno se u EU planira izgradnja još najmanje 10 ovakvih postrojenja.

Ja se kao, neka zvuči prepotentno koliko god zvučalo, priznati stručnjak, s međunarodnim ugledom sramim činjenice, da je jedino u splitskoj cementari, od svih cementara u svijetu, zabranjeno korištenje alternativnih goriva. Ponosan sam i da sam sudjelovao (vodio) izradu Strategije gospodarenja otpadom Slovenije, čiji je jedan od rezultata, 2008. godine izgrađena energana toplana na gorivo iz otpada u Celju.

Poštovana doktorica tvrdi „da (ja tvrdim kako) ne postoje oboljeli profesionalni vozači od azbestoze, što ne odgovara istini! Naime, u Registru oboljelih od profesionalnih bolesti koji se vodi pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, u 2024. god su evidentirana četiri oboljela iz kategorije prijevoz i skladištenja“. Nisam tvrdio niti da postoje niti da ne postoje. Nije dio mojih kompetencija. Vjerujem da postoje, ako tvrdi doktorica Ivanović Biočić. Pitanje je kada je došlo do tog oboljenja. Prije koliko decenija? Postoji li još takva opasnost. Ako da, onda treba hitno obavijestiti stručnjake koji brinu o zaštiti na radnom mjestu, ali i policiju.

Neću umrijeti od skromnosti – smatram se kompetentnim za pitanje okoliša

Smatram, da nema, a sebe neskromno smatram i jednim od rijetko kompetentnih, da tumači i probleme utjecaja azbesta na okoliš, uključujući i građane (ne radnike u neposrednoj proizvodnji). Kompetencija u okolišu, posebno jer se uvijek radi pod lupom javnosti, se ne može negirati. Za članove inicijative Zdravi Split, što se tiče mojih kompetencija, vodio sam, okolišni dio kod vađenja broda Brigitte Montanari (1988.). Svjetski vrijedan poduhvat, kojeg je izveo Brodosplit. Vodio sam okolišni dio i kod proširenja Luke za gat za kruzere.

Ja nigdje i nikada nisam tumačio utjecaj nečega na zdravlje. To rade toksikolozi. Oni, zajedno s liječnicima i ekolozima određuju što je dozvoljeno, i ako je dozvoljeno u kojim granicama. Oni, zajedno s zaštitarima na radu, razlikuju izloženost na radnom mjestu od izloženosti u urbanom dijelu. Razlikuju između izloženosti ljudi i živih vrsta u prirodi, jer kako je znano, usvajanjem „Konvencije o bioraznolikosti“ napustili smo antropocentrični pristup, po kojem se od ljudskih djelatnosti štitio samo čovjek. Sve žive vrste su postale vrijedne zaštite.

Struka kojom se bavim je ona koja određuje koje mjere su potrebne, da kod neke djelatnosti ne dođe do onečišćenja/zagađenja urbanog i prirodnog (ne radnog!) okoliša. Što se tiče azbesta, jedino što može utjecati na zdravlje čovjeka su čestice prašine, koje se uspješno neutraliziraju jednostavnim mjerama zaštite na mjestu rada. Azbest nema ni kemijskog i/ili biološkog negativnog djelovanja na vrste u prirodi. Ono što znam je, da kod uklanjanja pregrada koje u sebi sadrže (i) azbest, uz standardne mjere zaštite okoliša, ne može doći do onečišćenja u okolišu. Upravo zbog te činjenice, za onečišćenje azbestom okoliša ne postoje granične dopuštene vrijednosti. Za SO2 iz neke termocentrale ili za standardne čestice prašine, na primjer iz cementare, postoje ograničenja vrijednosti, koje se ne smiju prekoračiti kako rizik na zdravlje ne bi bio neprihvatljiv.

S veseljem ću doći u Split da odagnam nepotrebni strah – strah je zlo za zdravlje

Volim Split. Od malih nogu volim Hajduk, istini za volju malo drugačiji, ali ga ipak volim. Inicijativi Zdravi Split toplo preporučam neka pažljivo pročita 448. Viktorov poučak i neka snagu usmjeri na uljuđeni način postupanja s komunalnim otpadom. Utjecaj otpada na zdravlje sigurno postoji. Zato inicijativi Zdravi Split stojim na raspolaganju kako bi im pojasnio svoje stavove i saslušao njihove argumente.

Inače, kao i za druga moja javna istupanja nisam plaćen. Ipak Brodosplitu bih preporučio da zaštite prava poslovanja i angažiraju nekoga, znam da zvuči neskromno, mog kalibra. Pravnici pri tome nisu dovoljni.